Ivan 12
12
Pomazanje u Betaniji
1Zatim je šest dana prije Pashe Isus došao u Betaniju gdje je bio Lazar, onaj koji je bio umro, koga je on uskrsnuo od mrtvih.
2Ondje su mu pripremili večeru; i Marta je posluživala, a Lazar je bio jedan od onih koji su s njim bili pri jelu.
3Tada je Marija uzela libru prave nardove, skupocjene pomasti, pomazala Isusu noge i svojom kosom obrisala njegove noge, te se kuća napunila mirisom pomasti.
4Onda je jedan od njegovih učenika, Juda Iskariotski, Šimunov sin, koji će ga izdati, rekao:
5“Zašto se ova pomast nije prodala za tristo dinara i to dalo siromasima? ”
6A to nije rekao jer se brinuo za siromahe, nego jer je bio lopov i imao kesu i odnosio što se u nju stavljalo.
7Nato je Isus rekao: “Pusti je! Sačuvala je to za dan moga ukopa.
8Jer siromahe uvijek imate kraj sebe, a mene nemate uvijek.”
9Tada je veliko mnoštvo Židova saznalo da je on ondje pa su došli, ne samo radi Isusa nego i da bi vidjeli Lazara koga je bio uskrsnuo od mrtvih.
10Ali su se glavari svećenički posavjetovali da ubiju i Lazara,
11jer su mnogi Židovi zbog njega odlazili i vjerovali u Isusa.
Kraljevski ulazak u Jeruzalem
12Sutradan je veliko mnoštvo što je došlo na svetkovinu, kad je čulo da Isus dolazi u Jeruzalem,
13uzelo palmine grane te mu izašlo u susret i klicalo: “Hosana! ʻBlagoslovljen kralj Izraelov koji dolazi u ime Gospodnje!ʼ ”
14A Isus je, kad je našao magarčića, sjeo na njega, kao što je zapisano:
15“Ne boj se, kćeri sionska! Evo, kralj tvoj dolazi sjedeći na mladunčetu magaričinu!”
16A njegovi učenici nisu to isprva razumjeli; ali kad je Isus bio proslavljen, onda su se sjetili da je to bilo o njemu zapisano i da su mu to učinili.
17Svjedočilo je i mnoštvo koje je bilo s njim kad je Lazara pozvao iz groba i uskrsnuo ga od mrtvih.
18Zbog toga mu je mnoštvo i pošlo u susret, jer je čulo da je on učinio to čudo.
19Zato su farizeji govorili među sobom: “Zar ne shvaćate kako ništa ne postižete? Evo, svijet je otišao za njim!”
Grci traže Isusa
20A među onima koji su došli na svetkovinu iskazati štovanje bilo je i nekih Grka.
21Oni su tada pristupili k Filipu, koji je bio iz Betsaide galilejske, te ga zamolili govoreći: “Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.”
22Filip je došao i rekao Andriji, a Andrija i Filip su dalje rekli Isusu.
23A Isus je odgovorio rekavši im: “Došao je čas da se proslavi Sin čovječji.
24Uistinu, uistinu, kažem vam, ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo. Ako li umre, donosi obilje ploda.
25Tko voli svoj život, izgubit će ga; a tko mrzi svoj život na ovom svijetu, sačuvat će ga za život vječni.
26Ako tko meni služi, neka mene slijedi; i gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga. Ako tko meni služi, njega će poštovati moj Otac.
27Sad mi je duša uznemirena. I što reći? Oče, spasi me od ovoga časa? Ali sam zbog toga došao za ovaj čas.
28Oče, proslavi ime svoje!” Uto je došao glas s neba govoreći: “Proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti!”
29Stoga je narod, koji je ondje stajao i to čuo, rekao: “Zagrmjelo je!” Drugi su rekli: “Anđeo mu je progovorio!”
30Isus je odgovorio i rekao: “Ovaj glas nije došao radi mene, nego radi vas.
31Sada je sud ovome svijetu! Sada će knez ovoga svijeta biti izbačen!
32A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.”
33To je govorio naznačujući kakvom će smrću umrijeti.
34Narod mu je odgovorio: “Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. A kako ti govoriš da Sin čovječji treba biti podignut? Tko je taj Sin čovječji? ”
35Isus im je tada rekao: “Još je malo vremena svjetlo s vama. Hodite dok imate svjetlo, da vas tama ne osvoji! Jer tko hoda u tami, ne zna kamo ide.
36Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da postanete djeca svjetla!” To je Isus izgovorio i otišao te se sakrio od njih.
Nevjera Židova
37I premda je on pred njima učinio mnoga čudesa, ipak nisu u njega povjerovali,
38da bi se ispunila riječ proroka Izaije koji je rekao: “Gospodine, tko li je povjerovao našoj poruci i kome li se objavila mišica Gospodnja?”
39Zbog toga nisu mogli vjerovati, jer je Izaija još rekao:
40“Zaslijepio im je oči i srce im otvrdnuo, da očima ne vide, i srcem ne razumiju i ne obrate se da ih ozdravim.”
41To je Izaija izgovorio kad je vidio njegovu slavu i o njemu govorio.
42Ipak su mnogi i od glavara povjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu ga priznavali da ne budu isključeni iz sinagoge.
43Jer su hvalu ljudsku ljubili više nego hvalu Božju.
Vrhunac Isusovih tvrdnji
44Isus je povikao i rekao: “Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me je poslao.
45I tko vidi mene, vidi onoga koji je mene poslao.
46Ja sam došao na svijet kao svjetlo da nijedan koji u mene vjeruje ne ostane u tami.
47I sluša li tko moje riječi, a ne vjeruje, ja ga ne sudim, jer nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti.
48Tko mene odbacuje i ne prima mojih riječi, ima tko ga sudi. Riječ koju sam vam govorio, ona će mu suditi u posljednji dan.
49Jer ja nisam govorio sâm od sebe, nego mi je Otac, koji me poslao, dao zapovijed što reći i što govoriti.
50I znam da je zapovijed njegova život vječni. Sve što ja, dakle, govorim, onako govorim kako mi je Otac rekao.”
Currently Selected:
Ivan 12: BKJ
Highlight
Share
Copy
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA
Ivan 12
12
Pomazanje u Betaniji
1Zatim je šest dana prije Pashe Isus došao u Betaniju gdje je bio Lazar, onaj koji je bio umro, koga je on uskrsnuo od mrtvih.
2Ondje su mu pripremili večeru; i Marta je posluživala, a Lazar je bio jedan od onih koji su s njim bili pri jelu.
3Tada je Marija uzela libru prave nardove, skupocjene pomasti, pomazala Isusu noge i svojom kosom obrisala njegove noge, te se kuća napunila mirisom pomasti.
4Onda je jedan od njegovih učenika, Juda Iskariotski, Šimunov sin, koji će ga izdati, rekao:
5“Zašto se ova pomast nije prodala za tristo dinara i to dalo siromasima? ”
6A to nije rekao jer se brinuo za siromahe, nego jer je bio lopov i imao kesu i odnosio što se u nju stavljalo.
7Nato je Isus rekao: “Pusti je! Sačuvala je to za dan moga ukopa.
8Jer siromahe uvijek imate kraj sebe, a mene nemate uvijek.”
9Tada je veliko mnoštvo Židova saznalo da je on ondje pa su došli, ne samo radi Isusa nego i da bi vidjeli Lazara koga je bio uskrsnuo od mrtvih.
10Ali su se glavari svećenički posavjetovali da ubiju i Lazara,
11jer su mnogi Židovi zbog njega odlazili i vjerovali u Isusa.
Kraljevski ulazak u Jeruzalem
12Sutradan je veliko mnoštvo što je došlo na svetkovinu, kad je čulo da Isus dolazi u Jeruzalem,
13uzelo palmine grane te mu izašlo u susret i klicalo: “Hosana! ʻBlagoslovljen kralj Izraelov koji dolazi u ime Gospodnje!ʼ ”
14A Isus je, kad je našao magarčića, sjeo na njega, kao što je zapisano:
15“Ne boj se, kćeri sionska! Evo, kralj tvoj dolazi sjedeći na mladunčetu magaričinu!”
16A njegovi učenici nisu to isprva razumjeli; ali kad je Isus bio proslavljen, onda su se sjetili da je to bilo o njemu zapisano i da su mu to učinili.
17Svjedočilo je i mnoštvo koje je bilo s njim kad je Lazara pozvao iz groba i uskrsnuo ga od mrtvih.
18Zbog toga mu je mnoštvo i pošlo u susret, jer je čulo da je on učinio to čudo.
19Zato su farizeji govorili među sobom: “Zar ne shvaćate kako ništa ne postižete? Evo, svijet je otišao za njim!”
Grci traže Isusa
20A među onima koji su došli na svetkovinu iskazati štovanje bilo je i nekih Grka.
21Oni su tada pristupili k Filipu, koji je bio iz Betsaide galilejske, te ga zamolili govoreći: “Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.”
22Filip je došao i rekao Andriji, a Andrija i Filip su dalje rekli Isusu.
23A Isus je odgovorio rekavši im: “Došao je čas da se proslavi Sin čovječji.
24Uistinu, uistinu, kažem vam, ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo. Ako li umre, donosi obilje ploda.
25Tko voli svoj život, izgubit će ga; a tko mrzi svoj život na ovom svijetu, sačuvat će ga za život vječni.
26Ako tko meni služi, neka mene slijedi; i gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga. Ako tko meni služi, njega će poštovati moj Otac.
27Sad mi je duša uznemirena. I što reći? Oče, spasi me od ovoga časa? Ali sam zbog toga došao za ovaj čas.
28Oče, proslavi ime svoje!” Uto je došao glas s neba govoreći: “Proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti!”
29Stoga je narod, koji je ondje stajao i to čuo, rekao: “Zagrmjelo je!” Drugi su rekli: “Anđeo mu je progovorio!”
30Isus je odgovorio i rekao: “Ovaj glas nije došao radi mene, nego radi vas.
31Sada je sud ovome svijetu! Sada će knez ovoga svijeta biti izbačen!
32A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.”
33To je govorio naznačujući kakvom će smrću umrijeti.
34Narod mu je odgovorio: “Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. A kako ti govoriš da Sin čovječji treba biti podignut? Tko je taj Sin čovječji? ”
35Isus im je tada rekao: “Još je malo vremena svjetlo s vama. Hodite dok imate svjetlo, da vas tama ne osvoji! Jer tko hoda u tami, ne zna kamo ide.
36Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da postanete djeca svjetla!” To je Isus izgovorio i otišao te se sakrio od njih.
Nevjera Židova
37I premda je on pred njima učinio mnoga čudesa, ipak nisu u njega povjerovali,
38da bi se ispunila riječ proroka Izaije koji je rekao: “Gospodine, tko li je povjerovao našoj poruci i kome li se objavila mišica Gospodnja?”
39Zbog toga nisu mogli vjerovati, jer je Izaija još rekao:
40“Zaslijepio im je oči i srce im otvrdnuo, da očima ne vide, i srcem ne razumiju i ne obrate se da ih ozdravim.”
41To je Izaija izgovorio kad je vidio njegovu slavu i o njemu govorio.
42Ipak su mnogi i od glavara povjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu ga priznavali da ne budu isključeni iz sinagoge.
43Jer su hvalu ljudsku ljubili više nego hvalu Božju.
Vrhunac Isusovih tvrdnji
44Isus je povikao i rekao: “Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me je poslao.
45I tko vidi mene, vidi onoga koji je mene poslao.
46Ja sam došao na svijet kao svjetlo da nijedan koji u mene vjeruje ne ostane u tami.
47I sluša li tko moje riječi, a ne vjeruje, ja ga ne sudim, jer nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti.
48Tko mene odbacuje i ne prima mojih riječi, ima tko ga sudi. Riječ koju sam vam govorio, ona će mu suditi u posljednji dan.
49Jer ja nisam govorio sâm od sebe, nego mi je Otac, koji me poslao, dao zapovijed što reći i što govoriti.
50I znam da je zapovijed njegova život vječni. Sve što ja, dakle, govorim, onako govorim kako mi je Otac rekao.”
Currently Selected:
:
Highlight
Share
Copy
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA