Marko 10
10
Ženidba i rastava
1I odatle je ustao te došao u krajeve Judeje, s onu stranu Jordana. I ponovo se narod sastajao kod njega, a on ih je, po običaju, opet poučavao.
2Zatim su mu pristupili farizeji te ga upitali, iskušavajući ga: “Je li mužu zakonom dopušteno otpustiti svoju ženu?”
3A on im je odgovorio rekavši: “Što vam je Mojsije zapovjedio?”
4A oni su rekli: “Mojsije je dopustio napisati otpusnu ispravu i otpustiti je.”
5Nato je Isus odgovorio rekavši im: “Zbog tvrdoće vašeg srca, napisao vam je taj propis.
6Ali od početka stvaranja Bog ih je stvorio muško i žensko.
7Zbog toga će čovjek napustiti oca svoga i majku, te prionuti uza ženu svoju,
8i njih dvoje će biti jedno tijelo. Tako više nisu dva, nego jedno tijelo.
9Prema tome, što je Bog združio, čovjek neka ne rastavlja!”
10A u kući su ga njegovi učenici ponovo upitali o tome.
11A on im je rekao: “Tko otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljub prema onoj prvoj.
12I ako žena napusti svoga muža i uda se za drugoga, čini preljub.”
Isus blagoslivlja dječicu
13I donosili su mu dječicu da bi ih dotaknuo, a učenici su korili one što su ih donosili.
14A kad je Isus to vidio, bio je jako nezadovoljan te im rekao: “Pustite dječicu da dolaze k meni i ne branite im, jer takvih je kraljevstvo Božje!
15Uistinu vam kažem, tko ne primi kraljevstvo Božje kao malo dijete, neće ući u njega.”
16Tada ih je uzimao u svoje naručje, polagao na njih ruke i blagoslivljao ih.
Bogataš i kraljevstvo Božje
17A kad je izašao na put, jedan je dotrčao i kleknuo pred njim pa ga upitao: “Učitelju dobri, što trebam činiti da bih baštinio vječni život?”
18A Isus mu je odgovorio: “Zašto me zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim jednoga, Boga!
19Zapovijedi znaš: ʻNe čini preljub! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne varaj! Poštuj oca svoga i majku!ʼ ”
20A on je odgovorio rekavši mu: “Učitelju, sve sam to obdržao od svoje mladosti.”
21Nato ga je Isus pogledao, zavolio ga pa mu rekao: “Jedno ti nedostaje: idi, prodaj sve što imaš i daj siromasima pa ćeš imati blago u nebu; onda dođi, uzmi križ i slijedi me!”
22A on se je ražalostio zbog te besjede i otišao potišten, jer je imao velik imetak.
23A Isus je pogledao unaokolo i rekao svojim učenicima: “Kako će teško oni što imaju bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!”
24A učenici su se zapanjili zbog njegovih riječi, ali im je Isus ponovo progovorio te rekao: “Djeco, kako je teško onima koji se uzdaju u bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!
25Lakše je devi proći kroz ušicu igle negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.”
26A oni su se neizmjerno zapanjili govoreći među sobom: “Tko onda može biti spašen?”
27A Isus ih je pogledao i rekao: “Kod ljudi je to nemoguće, ali nije kod Boga! Jer kod Boga je sve moguće!”
28Tada mu je Petar počeo govoriti: “Evo, mi smo sve ostavili i počeli te slijediti.”
29A Isus je odgovorio rekavši: “Uistinu vam kažem, nema nikoga tko bi ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili zemlje radi mene i evanđelja,
30a da neće sada u ovom vremenu uz progonstva primiti stostruko: kuće, i braće, i sestara, i majki, i djece, i zemlje, a u svijetu koji dolazi vječni život.
31Ali mnogi će prvi biti posljednji, a posljednji prvi.”
Treća najava muke i uskrsnuća
32I bili su na putu ulazeći u Jeruzalemu, a Isus je išao pred njima. I bili su zadivljeni i slijedili ga uplašeni. A on je ponovo uzeo dvanaestoricu te im je počeo govoriti što mu se treba dogoditi:
33“Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin će čovječji biti predan glavarima svećeničkim i pismoznancima; a oni će ga osuditi na smrt i predati ga Poganima,
34te će ga izrugati, i izbičevati ga, i popljuvati ga i ubiti ga, a on će treći dan uskrsnuti.”
Zebedejevi sinovi
35Tada su mu prišli Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći: “Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš ono što želimo.”
36A on ih je upitao: “Što biste htjeli da vam učinim?”
37Oni su mu odgovorili: “Daj nam da sjednemo u tvojoj slavi jedan tebi zdesna, a drugi slijeva!”
38Ali im je Isus rekao: “Ne znate što molite. Možete li piti čašu koju ja pijem i krstiti se krštenjem kojim se ja krstim?”
39A oni su mu odgovorili: “Možemo!” A Isus im je rekao: “Doista ćete piti onu čašu koju ja pijem, i krstiti se onim krštenjem kojim se ja krstim,
40ali sjesti meni zdesna i meni slijeva nije moje dati, nego je to za one kojima je pripremljeno.”
41A kad su to čula desetorica, počeli su biti nezadovoljni zbog Jakova i Ivana.
42Ali ih je Isus pozvao k sebi i rekao im: “Znate da oni što se smatraju vladarima nad Poganima gospodare nad njima i njihovi velikaši imaju vlast nad njima.
43Ali neka ne bude tako među vama; nego tko hoće biti velik među vama, neka vam bude poslužitelj.
44I tko od vas hoće biti prvi, neka svima bude sluga.
45Jer ni Sin čovječji nije došao da mu poslužuju, nego služiti i predati svoj život kao otkupninu za mnoge.”
Ozdravljenje slijepog Bartimeja
46Zatim su došli u Jerihon. I dok je izlazio iz Jerihona sa svojim učenicima i velikim brojem ljudi, kraj glavnog je puta sjedio i prosio slijepac Bartimej, sin Timejev.
47A kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, počeo je vikati i govoriti: “Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!”
48I mnogi su mu naređivali da treba šutjeti, ali je on još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!”
49A Isus se zaustavio i zapovjedio da ga pozovu. Onda su pozvali slijepca govoreći mu: “Samo hrabro! Ustani, zove te!”
50I on je bacio svoj ogrtač, ustao te došao k Isusu.
51A Isus je progovorio te ga upitao: “Što hoćeš da ti učinim?” A slijepac mu je odgovorio: “Gospodine, da progledam!”
52Nato mu je Isus rekao: “Idi, vjera te tvoja ozdravila!” I odmah je progledao te je putem slijedio Isusa.
Currently Selected:
Marko 10: BKJ
Highlight
Share
Copy
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA
Marko 10
10
Ženidba i rastava
1I odatle je ustao te došao u krajeve Judeje, s onu stranu Jordana. I ponovo se narod sastajao kod njega, a on ih je, po običaju, opet poučavao.
2Zatim su mu pristupili farizeji te ga upitali, iskušavajući ga: “Je li mužu zakonom dopušteno otpustiti svoju ženu?”
3A on im je odgovorio rekavši: “Što vam je Mojsije zapovjedio?”
4A oni su rekli: “Mojsije je dopustio napisati otpusnu ispravu i otpustiti je.”
5Nato je Isus odgovorio rekavši im: “Zbog tvrdoće vašeg srca, napisao vam je taj propis.
6Ali od početka stvaranja Bog ih je stvorio muško i žensko.
7Zbog toga će čovjek napustiti oca svoga i majku, te prionuti uza ženu svoju,
8i njih dvoje će biti jedno tijelo. Tako više nisu dva, nego jedno tijelo.
9Prema tome, što je Bog združio, čovjek neka ne rastavlja!”
10A u kući su ga njegovi učenici ponovo upitali o tome.
11A on im je rekao: “Tko otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljub prema onoj prvoj.
12I ako žena napusti svoga muža i uda se za drugoga, čini preljub.”
Isus blagoslivlja dječicu
13I donosili su mu dječicu da bi ih dotaknuo, a učenici su korili one što su ih donosili.
14A kad je Isus to vidio, bio je jako nezadovoljan te im rekao: “Pustite dječicu da dolaze k meni i ne branite im, jer takvih je kraljevstvo Božje!
15Uistinu vam kažem, tko ne primi kraljevstvo Božje kao malo dijete, neće ući u njega.”
16Tada ih je uzimao u svoje naručje, polagao na njih ruke i blagoslivljao ih.
Bogataš i kraljevstvo Božje
17A kad je izašao na put, jedan je dotrčao i kleknuo pred njim pa ga upitao: “Učitelju dobri, što trebam činiti da bih baštinio vječni život?”
18A Isus mu je odgovorio: “Zašto me zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim jednoga, Boga!
19Zapovijedi znaš: ʻNe čini preljub! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne varaj! Poštuj oca svoga i majku!ʼ ”
20A on je odgovorio rekavši mu: “Učitelju, sve sam to obdržao od svoje mladosti.”
21Nato ga je Isus pogledao, zavolio ga pa mu rekao: “Jedno ti nedostaje: idi, prodaj sve što imaš i daj siromasima pa ćeš imati blago u nebu; onda dođi, uzmi križ i slijedi me!”
22A on se je ražalostio zbog te besjede i otišao potišten, jer je imao velik imetak.
23A Isus je pogledao unaokolo i rekao svojim učenicima: “Kako će teško oni što imaju bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!”
24A učenici su se zapanjili zbog njegovih riječi, ali im je Isus ponovo progovorio te rekao: “Djeco, kako je teško onima koji se uzdaju u bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!
25Lakše je devi proći kroz ušicu igle negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.”
26A oni su se neizmjerno zapanjili govoreći među sobom: “Tko onda može biti spašen?”
27A Isus ih je pogledao i rekao: “Kod ljudi je to nemoguće, ali nije kod Boga! Jer kod Boga je sve moguće!”
28Tada mu je Petar počeo govoriti: “Evo, mi smo sve ostavili i počeli te slijediti.”
29A Isus je odgovorio rekavši: “Uistinu vam kažem, nema nikoga tko bi ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili zemlje radi mene i evanđelja,
30a da neće sada u ovom vremenu uz progonstva primiti stostruko: kuće, i braće, i sestara, i majki, i djece, i zemlje, a u svijetu koji dolazi vječni život.
31Ali mnogi će prvi biti posljednji, a posljednji prvi.”
Treća najava muke i uskrsnuća
32I bili su na putu ulazeći u Jeruzalemu, a Isus je išao pred njima. I bili su zadivljeni i slijedili ga uplašeni. A on je ponovo uzeo dvanaestoricu te im je počeo govoriti što mu se treba dogoditi:
33“Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin će čovječji biti predan glavarima svećeničkim i pismoznancima; a oni će ga osuditi na smrt i predati ga Poganima,
34te će ga izrugati, i izbičevati ga, i popljuvati ga i ubiti ga, a on će treći dan uskrsnuti.”
Zebedejevi sinovi
35Tada su mu prišli Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći: “Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš ono što želimo.”
36A on ih je upitao: “Što biste htjeli da vam učinim?”
37Oni su mu odgovorili: “Daj nam da sjednemo u tvojoj slavi jedan tebi zdesna, a drugi slijeva!”
38Ali im je Isus rekao: “Ne znate što molite. Možete li piti čašu koju ja pijem i krstiti se krštenjem kojim se ja krstim?”
39A oni su mu odgovorili: “Možemo!” A Isus im je rekao: “Doista ćete piti onu čašu koju ja pijem, i krstiti se onim krštenjem kojim se ja krstim,
40ali sjesti meni zdesna i meni slijeva nije moje dati, nego je to za one kojima je pripremljeno.”
41A kad su to čula desetorica, počeli su biti nezadovoljni zbog Jakova i Ivana.
42Ali ih je Isus pozvao k sebi i rekao im: “Znate da oni što se smatraju vladarima nad Poganima gospodare nad njima i njihovi velikaši imaju vlast nad njima.
43Ali neka ne bude tako među vama; nego tko hoće biti velik među vama, neka vam bude poslužitelj.
44I tko od vas hoće biti prvi, neka svima bude sluga.
45Jer ni Sin čovječji nije došao da mu poslužuju, nego služiti i predati svoj život kao otkupninu za mnoge.”
Ozdravljenje slijepog Bartimeja
46Zatim su došli u Jerihon. I dok je izlazio iz Jerihona sa svojim učenicima i velikim brojem ljudi, kraj glavnog je puta sjedio i prosio slijepac Bartimej, sin Timejev.
47A kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, počeo je vikati i govoriti: “Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!”
48I mnogi su mu naređivali da treba šutjeti, ali je on još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!”
49A Isus se zaustavio i zapovjedio da ga pozovu. Onda su pozvali slijepca govoreći mu: “Samo hrabro! Ustani, zove te!”
50I on je bacio svoj ogrtač, ustao te došao k Isusu.
51A Isus je progovorio te ga upitao: “Što hoćeš da ti učinim?” A slijepac mu je odgovorio: “Gospodine, da progledam!”
52Nato mu je Isus rekao: “Idi, vjera te tvoja ozdravila!” I odmah je progledao te je putem slijedio Isusa.
Currently Selected:
:
Highlight
Share
Copy
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA