Luki 23
23
1I ustavši njih sve mnoštvo odvedoše ga k Pilatu. 2I poèeše ga tužiti govoreæi: ovoga naðosmo da otpaðuje narod naš, i zabranjuje davati æesaru danak, i govori da je on Hristos car. 3A Pilat ga zapita: ti li si car Judejski? A on odgovarajuæi reèe mu: ti kažeš. 4A Pilat reèe glavarima sveštenièkijem i narodu: ja ne nalazim nikakve krivice na ovom èovjeku. 5A oni navaljivahu govoreæi: on buni ljude uèeæi po svoj Judeji poèevši od Galileje dovde. 6A Pilat èuvši za Galileju zapita: zar je on Galilejac? 7I razumjevši da je iz podruèja Irodova posla ga Irodu, koji takoðer bijaše u Jerusalimu onijeh dana. 8A Irod vidjevši Isusa bi mu vrlo milo; jer je odavno željeo da ga vidi, jer je mnogo slušao za njega, i nadaše se da æe vidjeti od njega kako èudo. 9I pita ga mnogo koje za što; ali mu on ništa ne odgovori. 10A glavari sveštenièki i književnici stajahu, i jednako tužahu ga. 11A Irod osramotivši ga sa svojijem vojnicima, i narugavši mu se, obuèe mu bijelu haljinu, i posla ga natrag Pilatu. 12I u taj se dan pomiriše Pilat i Irod meðu sobom; jer prije bijahu u zavadi. 13A Pilat sazvavši glavare sveštenièke i knezove i narod 14Reèe im: dovedoste mi ovoga èovjeka kao koji narod otpaðuje, i eto ja ga pred vama ispitah, i ne nalazim na ovom èovjeku nijedne krivice što vi na njega govorite; 15A ni Irod, jer sam ga slao k njemu; i eto se ne nalazi ništa da je uèinio što bi zasluživalo smrt. 16Daklem da ga izbijem pa da pustim. 17A trebaše o svakom prazniku pashe da im pusti po jednoga sužnja. 18Ali narod sav povika govoreæi: uzmi ovoga, a pusti nam Varavu; 19Koji bijaše baèen u tamnicu za nekakvu bunu uèinjenu u gradu i za krv. 20A Pilat opet reèe da bi on htio pustiti Isusa. 21A oni vikahu govoreæi: raspni ga, raspni. 22A on im treæi put reèe: kakvo je dakle on zlo uèinio? ja ništa na njemu ne naðoh što bi zasluživalo smrt; daklem da ga izbijem pa da pustim. 23A oni jednako navaljivahu s velikom vikom, i iskahu da se on razapne; i nadvlada vika njihova i glavara sveštenièkijeh. 24I Pilat presudi da bude kao što oni ištu. 25I pusti onoga što iskahu, koji bješe baèen u tamnicu za bunu i za krv; a Isusa ostavi na njihovu volju. 26I kad ga povedoše, uhvatiše nekoga Simona Kirinca koji iðaše iz polja, i metnuše na njega krst da nosi za Isusom. 27A za njim iðaše mnoštvo naroda i žena, koje plakahu i naricahu za njim. 28A Isus obazrevši se na njih reèe: kæeri Jerusalimske! ne plaèite za mnom, nego plaèite za sobom i za djecom svojom. 29Jer gle, idu dani u koje æe se reæi: blago nerotkinjama, i utrobama koje ne rodiše, i sisama koje ne dojiše. 30Tada æe poèeti govoriti gorama: padnite na nas; i bregovima: pokrijte nas. 31Jer kad se ovako radi od sirova drveta, šta æe biti od suha? 32Voðahu pak i druga dva zloèinca da pogube s njim. 33I kad doðoše na mjesto koje se zvaše košturnica, ondje razapeše njega i zloèince, jednoga s desne strane a drugoga s lijeve. 34A Isus govoraše: oèe! oprosti im; jer ne znadu šta èine. A dijeleæi njegove haljine bacahu kocke. 35I narod stajaše te gledaše, a i knezovi s njima rugahu mu se govoreæi: drugima pomože, neka pomože i sebi, ako je on Hristos, izbranik Božij. 36A i vojnici mu se rugahu, i pristupahu k njemu i davahu mu ocat, 37I govorahu: ako si ti car Judejski pomozi sam sebi. 38A bijaše nad njim i natpis napisan slovima Grèkijem i Latinskijem i Jevrejskijem: ovo je car Judejski. 39A jedan od obješenijeh zloèinaca huljaše na njega govoreæi: ako si ti Hristos pomozi sebi i nama. 40A drugi odgovarajuæi šutkaše ga i govoraše: zar se ti ne bojiš Boga, kad si i sam osuðen tako? 41I mi smo još pravedno osuðeni; jer primamo po svojijem djelima kao što smo zaslužili; ali on nikakva zla nije uèinio. 42I reèe Isusu: opomeni me se, Gospode! kad doðeš u carstvo svoje. 43I reèe mu Isus: zaista ti kažem: danas æeš biti sa mnom u raju. 44A bijaše oko šestoga sahata, i tama bi po svoj zemlji do sahata devetoga. 45I pomrèa sunce, i zavjes crkveni razdrije se napola. 46I povikavši Isus iza glasa reèe: oèe! u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu. 47A kad vidje kapetan šta bi, stade hvaliti Boga govoreæi: zaista ovaj èovjek bješe pravednik. 48I sav narod koji se bijaše skupio da gleda ovo, kad vidje šta biva, vrati se bijuæi se u prsi svoje. 49A svi njegovi znanci stajahu izdaleka, i žene koje bijahu išle za njim iz Galileje, i gledahu ovo. 50I gle, èovjek, po imenu Josif, savjetnik, èovjek dobar i pravedan, 51On ne bijaše pristao na njihov savjet i na posao) iz Arimateje grada Judejskoga, koji i sam èekaše carstva Božijega, 52On pristupivši k Pilatu zaiska tijelo Isusovo. 53I skide ga, i obavi platnom, i metnu ga u grob isjeèen, u kome niko ne bijaše nikad metnut. 54I dan bijaše petak, i subota osvitaše. 55A žene koje bijahu došle s Isusom iz Galileje, idoše za Josifom, i vidješe grob i kako se tijelo metnu. 56Vrativši se pak pripraviše mirise i miro; i u subotu dakle ostaše na miru po zakonu.
Currently Selected:
Luki 23: SRP1865
Highlight
Share
Copy
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
PUBLIC DOMAIN
Luki 23
23
1I ustavši njih sve mnoštvo odvedoše ga k Pilatu. 2I poèeše ga tužiti govoreæi: ovoga naðosmo da otpaðuje narod naš, i zabranjuje davati æesaru danak, i govori da je on Hristos car. 3A Pilat ga zapita: ti li si car Judejski? A on odgovarajuæi reèe mu: ti kažeš. 4A Pilat reèe glavarima sveštenièkijem i narodu: ja ne nalazim nikakve krivice na ovom èovjeku. 5A oni navaljivahu govoreæi: on buni ljude uèeæi po svoj Judeji poèevši od Galileje dovde. 6A Pilat èuvši za Galileju zapita: zar je on Galilejac? 7I razumjevši da je iz podruèja Irodova posla ga Irodu, koji takoðer bijaše u Jerusalimu onijeh dana. 8A Irod vidjevši Isusa bi mu vrlo milo; jer je odavno željeo da ga vidi, jer je mnogo slušao za njega, i nadaše se da æe vidjeti od njega kako èudo. 9I pita ga mnogo koje za što; ali mu on ništa ne odgovori. 10A glavari sveštenièki i književnici stajahu, i jednako tužahu ga. 11A Irod osramotivši ga sa svojijem vojnicima, i narugavši mu se, obuèe mu bijelu haljinu, i posla ga natrag Pilatu. 12I u taj se dan pomiriše Pilat i Irod meðu sobom; jer prije bijahu u zavadi. 13A Pilat sazvavši glavare sveštenièke i knezove i narod 14Reèe im: dovedoste mi ovoga èovjeka kao koji narod otpaðuje, i eto ja ga pred vama ispitah, i ne nalazim na ovom èovjeku nijedne krivice što vi na njega govorite; 15A ni Irod, jer sam ga slao k njemu; i eto se ne nalazi ništa da je uèinio što bi zasluživalo smrt. 16Daklem da ga izbijem pa da pustim. 17A trebaše o svakom prazniku pashe da im pusti po jednoga sužnja. 18Ali narod sav povika govoreæi: uzmi ovoga, a pusti nam Varavu; 19Koji bijaše baèen u tamnicu za nekakvu bunu uèinjenu u gradu i za krv. 20A Pilat opet reèe da bi on htio pustiti Isusa. 21A oni vikahu govoreæi: raspni ga, raspni. 22A on im treæi put reèe: kakvo je dakle on zlo uèinio? ja ništa na njemu ne naðoh što bi zasluživalo smrt; daklem da ga izbijem pa da pustim. 23A oni jednako navaljivahu s velikom vikom, i iskahu da se on razapne; i nadvlada vika njihova i glavara sveštenièkijeh. 24I Pilat presudi da bude kao što oni ištu. 25I pusti onoga što iskahu, koji bješe baèen u tamnicu za bunu i za krv; a Isusa ostavi na njihovu volju. 26I kad ga povedoše, uhvatiše nekoga Simona Kirinca koji iðaše iz polja, i metnuše na njega krst da nosi za Isusom. 27A za njim iðaše mnoštvo naroda i žena, koje plakahu i naricahu za njim. 28A Isus obazrevši se na njih reèe: kæeri Jerusalimske! ne plaèite za mnom, nego plaèite za sobom i za djecom svojom. 29Jer gle, idu dani u koje æe se reæi: blago nerotkinjama, i utrobama koje ne rodiše, i sisama koje ne dojiše. 30Tada æe poèeti govoriti gorama: padnite na nas; i bregovima: pokrijte nas. 31Jer kad se ovako radi od sirova drveta, šta æe biti od suha? 32Voðahu pak i druga dva zloèinca da pogube s njim. 33I kad doðoše na mjesto koje se zvaše košturnica, ondje razapeše njega i zloèince, jednoga s desne strane a drugoga s lijeve. 34A Isus govoraše: oèe! oprosti im; jer ne znadu šta èine. A dijeleæi njegove haljine bacahu kocke. 35I narod stajaše te gledaše, a i knezovi s njima rugahu mu se govoreæi: drugima pomože, neka pomože i sebi, ako je on Hristos, izbranik Božij. 36A i vojnici mu se rugahu, i pristupahu k njemu i davahu mu ocat, 37I govorahu: ako si ti car Judejski pomozi sam sebi. 38A bijaše nad njim i natpis napisan slovima Grèkijem i Latinskijem i Jevrejskijem: ovo je car Judejski. 39A jedan od obješenijeh zloèinaca huljaše na njega govoreæi: ako si ti Hristos pomozi sebi i nama. 40A drugi odgovarajuæi šutkaše ga i govoraše: zar se ti ne bojiš Boga, kad si i sam osuðen tako? 41I mi smo još pravedno osuðeni; jer primamo po svojijem djelima kao što smo zaslužili; ali on nikakva zla nije uèinio. 42I reèe Isusu: opomeni me se, Gospode! kad doðeš u carstvo svoje. 43I reèe mu Isus: zaista ti kažem: danas æeš biti sa mnom u raju. 44A bijaše oko šestoga sahata, i tama bi po svoj zemlji do sahata devetoga. 45I pomrèa sunce, i zavjes crkveni razdrije se napola. 46I povikavši Isus iza glasa reèe: oèe! u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu. 47A kad vidje kapetan šta bi, stade hvaliti Boga govoreæi: zaista ovaj èovjek bješe pravednik. 48I sav narod koji se bijaše skupio da gleda ovo, kad vidje šta biva, vrati se bijuæi se u prsi svoje. 49A svi njegovi znanci stajahu izdaleka, i žene koje bijahu išle za njim iz Galileje, i gledahu ovo. 50I gle, èovjek, po imenu Josif, savjetnik, èovjek dobar i pravedan, 51On ne bijaše pristao na njihov savjet i na posao) iz Arimateje grada Judejskoga, koji i sam èekaše carstva Božijega, 52On pristupivši k Pilatu zaiska tijelo Isusovo. 53I skide ga, i obavi platnom, i metnu ga u grob isjeèen, u kome niko ne bijaše nikad metnut. 54I dan bijaše petak, i subota osvitaše. 55A žene koje bijahu došle s Isusom iz Galileje, idoše za Josifom, i vidješe grob i kako se tijelo metnu. 56Vrativši se pak pripraviše mirise i miro; i u subotu dakle ostaše na miru po zakonu.
Currently Selected:
:
Highlight
Share
Copy
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
PUBLIC DOMAIN