Ivan 4

Isus i Samarićanka

1Kad je Isus saznao da su farizeji čuli kako on okuplja i potapa više učenika nego Ivan, 2iako ih nije on sâm potapao već njegovi učenici, 3ode iz Judeje i vrati se u Galileju. 4Na putu je morao proći kroz Samariju. 5Došao je do samarijskoga grada Sihara, blizu zemljišta koje je Jakov dao svojem sinu Josipu. 6Tu se nalazio Jakovljev bunar. Umoran od puta, Isus je tako sjedio pokraj bunara. Bilo je to oko šestog sata.

7I dođe po vodu neka Samarićanka. Isus je zamoli: „Daj mi da se napijem.” 8Njegovi učenici bijahu otišli u grad da kupe hrane. 9„Ti si Jevrej, a ja Samarićanka. Kako to da od mene tražiš vode?”, upita žena. Jevreji se, naime, nisu družili sa Samarićanima.

10Isus odgovori: „Kad bi ti samo znala za Božiji dar i ko je ovaj što ti govori Daj mi da pijem, tražila bi od njega živu vodu i on bi ti dao.” 11„Gospode, pa ti nemaš čime zahvatiti”, reče mu ona, „a bunar je veoma dubok. Odakle živa voda? 12Osim toga, zar si veći od našeg praoca Jakova, koji nam je dao ovaj bunar iz kojeg su pili on i njegovi sinovi i stoka njegova?” 13Isus odgovori: „Ko god pije tu vodu, opet će ožednjeti. 14A ko pije vodu koju ću mu ja dati, nikada više neće ožednjeti. Štaviše, ta će voda u njemu postati izvorom vode što struji u Vječni život.” 15„Gospode, molim te”, reče žena, „daj mi te vode da nikad ne ožednim i da ne moram ovamo dolaziti po vodu.” 16„Idi i uzmi svoga muža, pa se vrati ovamo!”, reče joj Isus. 17„Ali ja nemam muža”, odgovori žena. „Dobro si kazala: nemaš muža!”, reče Isus. 18„Jer si imala pet muževa, a ni ovaj s kojim si sada nije ti muž. Istinu si rekla.” 19„Gospode”, reče žena, „vidim da si vjerovjesnik. 20Zašto vi tvrdite da se Bogu treba klanjati jedino u Jerusalemu, kad su mu se naši preci klanjali na ovoj gori?”

21Isus joj odgovori: „Vjeruj mi, ženo, dolazi vrijeme kad se Otac više neće poštovati ni na ovoj planini, ni u Jerusalemu. 22Vi ne znate Onoga Kojem se klanjate, a mi Ga znamo, jer spasenje dolazi od Jevreja. 23Dolazi vrijeme – već je stiglo – kad će se pravi poštovaoci klanjati Ocu u duhu i istini. Bog želi takve poštovaoce. 24Bog je Duh i oni koji Mu se klanjaju moraju Mu se klanjati u duhu i istini.” 25„Znam da će jednoga dana doći Mesija – Pomazanik,” reče žena. „Kada on dođe, sve će nam objaviti.” 26Tada joj Isus reče: „Ja sam taj, ja koji s tobom govorim.”

27Nato stignu njegovi učenici. Začude se što razgovara sa ženom, ali ga niko ne upita zašto s njom razgovara i o čemu zbori. 28Žena tada ostavi svoju posudu pa ode u grad i svima reče: 29„Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam dosad činila. Da to nije Mesija?” 30I ljudi su dolazili iz grada da ga vide. 31Učenici su ga nudili: „Rabbi, jedi!” 32A on im je odgovarao: „Ja imam hranu za koju vi i ne znate.” 33„Zar mu je neko već donio jelo?”, pitali su učenici jedan drugoga. 34Isus im tada objasni: „Moja je hrana ispunjenje volje Onoga Koji me poslao da dovršim Njegovo djelo. 35Vi kažete: Još četiri mjeseca i evo žetve. No pogledajte oko sebe! Prostrana polja bjelasaju se svuda i već su spremna za žetvu. 36Žetelac prima plaću, sabire rod za Život vječni da se zajedno raduju sijač i žetelac. 37Istinita je izreka da jedan sije, a drugi žanje. 38Ja sam vas poslao da žanjete tamo gdje se niste trudili – drugi su naporno radili, a vi ste došli na njihov trud.”

39Mnogi Samarićani iz tog grada povjerovali su u njega zbog ženina svjedočanstva: „Kazao mi je sve što sam ikad činila!” 40Kad su Samarićani došli do Isusa, zamolili su ga da ostane kod njih. I ostao je tu dva dana. 41Mnogi su povjerovali u njega kad su ga čuli kako govori. 42A ženi su kazali: „Sada vjerujemo jer smo ga i sami čuli, a ne zbog onoga što si nam ti ispričala. Znamo da je On zaista Spasitelj svijeta!”

Isus liječi činovnikovog sina

43Dva dana poslije toga ode odatle u Galileju. 44Sâm Isus bijaše rekao da vjerovjesnik nema časti u vlastitom zavičaju. 45Ali Galilejci su ga lijepo primili, jer su za svetkovanja Pashe bili u Jerusalemu i vidjeli sva djela koja je činio. 46I tako ponovo dođe u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Bio je tamo neki carski činovnik. Njegov je sin u Kafarnaumu bio veoma bolestan. 47Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode njemu te ga zamoli da dođe i da mu izliječi sina na samrti. 48Isus reče: „Vi zaista nećete vjerovati ne vidite li znakove i čudesa.” 49Carski činovnik ga je preklinjao: „Gospode, dođi dok mi dijete nije umrlo!” 50„Idi kući”, reče mu Isus, „sin ti je živ.” Čovjek povjeruje Isusovoj riječi i uputi se kući. 51Dok je još bio na putu, susretne svoje sluge. Oni mu rekoše da mu je dijete ozdravilo. 52Upita ih kada se dječak počeo osjećati bolje, a oni mu odgovoriše: „Jučer oko sedmog sata groznica ga je ostavila.” 53Otac shvati da je to bilo upravo onda kad mu je Isus rekao: „Sin ti je živ.” Činovnik i svi njegovi ukućani povjeruju u Isusa. 54Bilo je to drugo čudo koje je Isus učinio kad se vratio iz Judeje u Galileju.

Currently Selected:

Ivan 4: Bba

Highlight

Copy