Ivan 6
6
Isus hrani pet hiljada ljudi
1Nakon toga Isus prijeđe na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog jezera. 2Mnoštvo ljudi ga je slijedilo, jer su gledali čuda koja je činio na bolesnima. 3Isus se popne na goru i sjedne sa svojim učenicima. 4Bližio se jevrejski blagdan Pashe.
5Podigavši pogled, Isus ugleda veliko mnoštvo kako dolazi prema njemu. On upita Filipa: „Gdje da kupimo hljeba da nahranimo toliki narod?” 6To je rekao da bi ga kušao, jer on je već znao šta će učiniti. 7Filip mu odgovori: „Za dvjesto denara ne bi bilo dovoljno hljeba da svako dobije samo malo hrane.” 8Tada Andrija, brat Simona Kefe i jedan od učenika, reče: 9„Ovdje je jedan dječak s pet ječmenih hljebova i dvije ribice. Ali šta je to za toliki narod?” 10„Neka ljudi sjednu!”, naredi Isus. A bilo je tamo mnogo trave. I posjedaše muškarci, njih oko pet hiljada. 11Zatim Isus uzme hljebove, zahvali, pa ih razdijeli ljudima koji su sjedili, a isto tako i ribe, koliko god su htjeli. 12Kad su se nasitili, Isus reče učenicima: „A sad pokupite ostatke tako da ništa ne propadne.” 13Dvanaest košara su napunili ostacima preostalim mnoštvu koje se nahranilo s pet ječmenih hljebova. 14Kad su ljudi shvatili kakvo je veliko čudo Isus učinio, povikali su: „On je zaista vjerovjesnik kojeg očekujemo!” 15Kad Isus vidje da su spremni odvesti ga i učiniti svojim carem, ode ponovo u goru, sasvim sâm.
Isus hoda po vodi
16Uvečer siđu njegovi učenici na obalu. 17No kako je već pao mrak, a Isus se još nije vratio, ukrcaju se u lađu i upute na drugu stranu jezera, prema Kafarnaumu. 18Voda je bila uzburkana jakim vjetrom. 19Kad su otplovili nekih dvadeset pet do trideset stadija od obale, iznenada ugledaju Isusa kako hoda po vodi, prema lađi. Prestraše se, 20no on im reče: „Ne bojte se! Ja sam!” 21Htjeli su ga uzeti na lađu, ali lađa se odmah nađe na obali prema kojoj su plovili.
Hljeb života
22Drugoga jutra narod koji je ostao na obali s druge strane jezera zapazi da je tamo bila samo jedna lađica, te da se Isus nije ukrcao s učenicima u lađu i da su oni isplovili bez njega. 23U blizinu onog mjesta na kojem su jeli hljeb, nakon što je Isus zahvalio Bogu, pristigne nekoliko lađica iz Tiberijade. 24Kad su ljudi vidjeli da tamo nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađe i otplovili na drugu stranu jezera, u Kafarnaum, ne bi li pronašli Isusa. 25Kad su stigli tamo, našli su ga i upitali: „Učitelju, kad si došao ovamo?” 26Isus im odgovori: „Zaista, zaista vam kažem, tražite me jer ste se nasitili onih hljebova, a ne zato što ste vidjeli čuda. 27Ne pribavljajte sebi kvarljivu hranu, već hranu koja ostaje za Vječni život, što će vam ga dati Sin Čovječiji. Jer Ga je Bog Otac za to ovlastio.”
28„Šta da radimo da bismo činili Božija djela?”, pitali su. 29„Ovo je djelo Božije: da vjerujete u onoga koga je On poslao”, odgovori im Isus. 30„Kakav ćeš čudesni znak dati”, pitali su, „da bismo Ga vidjeli i povjerovali ti? Šta ćeš učiniti? 31Naši su očevi jeli manu u pustinji, kako je i pisano: Dao im je za jelo hljeb s Neba.” 32Isus im reče: „Zaista, zaista vam kažem, nije vam Mojsije dao hljeb s Neba, nego vam moj Otac daje istinski hljeb s Neba. 33Jer Božiji hljeb je onaj koji je sišao s Neba i koji svijetu daje Život.” 34„Gospode”, kazaše mu oni, „daj nam uvijek tog hljeba.”
35Isus im odgovori: „Ja sam hljeb života. Ko dolazi meni, neće nikad ogladnjeti. Ko vjeruje u mene, nikad neće ožednjeti. 36Ali, kao što vam rekoh, gledali ste me, a ipak ne vjerujete. 37No svi oni koje mi je Otac dao, doći će meni, a takve nikada neću izbaciti. 38Jer ja sam sišao s Neba da ispunim volju Onoga Koji me poslao, a ne svoju volju. 39A Njegova je volja da ne izgubim nijednoga od onih koje mi je On dao, nego da ih u posljednji dan oživim. 40Volja mojeg Oca je da svako ko vidi Sina i ko vjeruje u Njega ima Vječni život, te da ga ja oživim u posljednji dan.”
41Jevreji su počeli gunđati protiv njega zato što je o sebi rekao: „Ja sam hljeb koji je sišao s Neba.” 42„Pa to je Isus, Josipov sin”, govorili su. „Znamo mu i oca i majku. Kako sad može reći: Sišao sam s Neba.” 43Isus im odgovori: „Ne gunđajte međusobno! 44Niko ne može doći meni ako ga ne privuče Otac Koji me je poslao, a ja ću ga oživjeti u posljednji dan. 45Kao što je pisano: Svi će biti učenici Božiji. Koji god slušaju Oca i koji se nauče, doći će meni. 46To ne znači da je neko vidio Oca. Samo onaj koji dolazi od Boga, vidio je Oca. 47Zaista, zaista vam kažem, ko vjeruje, ima Vječni život. 48Ja sam hljeb života. 49Vaši su očevi jeli manu u pustinji, ali svi su poumirali. 50Ovaj hljeb s Neba dolazi, i ko ga jede, ne umire. 51Ja sam živi hljeb koji je sišao s Neba. Jede li ko ovaj hljeb, živjet će zauvijek. Hljeb koji ću ja dati jeste moje tijelo što ću ga predati za Život svijeta.”
52Tada se Jevreji počnu međusobno prepirati govoreći: „Kako nam ovaj može svoje tijelo dati za jelo?” 53Isus im zato ponovo reče: „Zaista, zaista vam kažem, ne jedete li tijela Sina Čovječijega i ne pijete li njegove krvi, ne možete imati u sebi Život. 54Ali ko god jede moje tijelo i pije moju krv, ima Vječni život i ja ću ga oživjeti u posljednji dan. 55Jer je moje tijelo prava hrana, a moja krv pravo piće. 56Ko jede moje tijelo i ko pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu. 57Kao što me je poslao živi Otac i kao što ja živim zbog Oca, tako će i oni koji mene jedu živjeti zbog mene. 58Ovo je hljeb koji je sišao s Neba, a ne onakav kakav su jeli vaši očevi i pomrli. Ko jede ovaj hljeb, živjet će zauvijek.” 59To je rekao dok je poučavao u sinagogi u Kafarnaumu.
Mnogi učenici napuštaju Isusa
60Mnogi njegovi učenici kazaše: „Teška je ovo riječ. Ko to može slušati?” 61Isus je znao da njegovi učenici gunđaju o tome. Zato im reče: „Zar vas to sablažnjava? 62A šta ako vidite Sina Čovječijega kako se vraća tamo gdje je bio? 63Duh je taj koji oživljuje. Tijelo ne koristi ništa. A riječi koje sam vam rekao jesu Duh i Život. 64Pa ipak, neki od vas ne vjeruju.”
Jer Isus je od početka znao ko u njega ne vjeruje i ko je onaj koji će ga izdati. 65I još reče: „O tome sam govorio kad sam vam kazao da niko ne može doći meni ako mu nije dato od Oca.”
66Mnogi se učenici tada povuku i nisu ga više slijedili. 67Tada se Isus okrene Dvanaesterici i upita ih: „Hoćete li i vi otići?” 68Simon Kefa mu odgovori: „Gospode, kome da odemo? Ti imaš riječi vječnoga života, 69a mi vjerujemo i znamo da si ti od Boga Sveti.” 70Potom im Isus reče: „Sâm izabrah vas Dvanaestericu, a jedan od vas je Đavo.” 71Govorio je o Judi, sinu Simona Iskariotskog, jednome od Dvanaesterice, koji ga je poslije izdao.
Currently Selected:
Ivan 6: Bba
Highlight
Share
Copy
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini
Ivan 6
6
Isus hrani pet hiljada ljudi
1Nakon toga Isus prijeđe na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog jezera. 2Mnoštvo ljudi ga je slijedilo, jer su gledali čuda koja je činio na bolesnima. 3Isus se popne na goru i sjedne sa svojim učenicima. 4Bližio se jevrejski blagdan Pashe.
5Podigavši pogled, Isus ugleda veliko mnoštvo kako dolazi prema njemu. On upita Filipa: „Gdje da kupimo hljeba da nahranimo toliki narod?” 6To je rekao da bi ga kušao, jer on je već znao šta će učiniti. 7Filip mu odgovori: „Za dvjesto denara ne bi bilo dovoljno hljeba da svako dobije samo malo hrane.” 8Tada Andrija, brat Simona Kefe i jedan od učenika, reče: 9„Ovdje je jedan dječak s pet ječmenih hljebova i dvije ribice. Ali šta je to za toliki narod?” 10„Neka ljudi sjednu!”, naredi Isus. A bilo je tamo mnogo trave. I posjedaše muškarci, njih oko pet hiljada. 11Zatim Isus uzme hljebove, zahvali, pa ih razdijeli ljudima koji su sjedili, a isto tako i ribe, koliko god su htjeli. 12Kad su se nasitili, Isus reče učenicima: „A sad pokupite ostatke tako da ništa ne propadne.” 13Dvanaest košara su napunili ostacima preostalim mnoštvu koje se nahranilo s pet ječmenih hljebova. 14Kad su ljudi shvatili kakvo je veliko čudo Isus učinio, povikali su: „On je zaista vjerovjesnik kojeg očekujemo!” 15Kad Isus vidje da su spremni odvesti ga i učiniti svojim carem, ode ponovo u goru, sasvim sâm.
Isus hoda po vodi
16Uvečer siđu njegovi učenici na obalu. 17No kako je već pao mrak, a Isus se još nije vratio, ukrcaju se u lađu i upute na drugu stranu jezera, prema Kafarnaumu. 18Voda je bila uzburkana jakim vjetrom. 19Kad su otplovili nekih dvadeset pet do trideset stadija od obale, iznenada ugledaju Isusa kako hoda po vodi, prema lađi. Prestraše se, 20no on im reče: „Ne bojte se! Ja sam!” 21Htjeli su ga uzeti na lađu, ali lađa se odmah nađe na obali prema kojoj su plovili.
Hljeb života
22Drugoga jutra narod koji je ostao na obali s druge strane jezera zapazi da je tamo bila samo jedna lađica, te da se Isus nije ukrcao s učenicima u lađu i da su oni isplovili bez njega. 23U blizinu onog mjesta na kojem su jeli hljeb, nakon što je Isus zahvalio Bogu, pristigne nekoliko lađica iz Tiberijade. 24Kad su ljudi vidjeli da tamo nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađe i otplovili na drugu stranu jezera, u Kafarnaum, ne bi li pronašli Isusa. 25Kad su stigli tamo, našli su ga i upitali: „Učitelju, kad si došao ovamo?” 26Isus im odgovori: „Zaista, zaista vam kažem, tražite me jer ste se nasitili onih hljebova, a ne zato što ste vidjeli čuda. 27Ne pribavljajte sebi kvarljivu hranu, već hranu koja ostaje za Vječni život, što će vam ga dati Sin Čovječiji. Jer Ga je Bog Otac za to ovlastio.”
28„Šta da radimo da bismo činili Božija djela?”, pitali su. 29„Ovo je djelo Božije: da vjerujete u onoga koga je On poslao”, odgovori im Isus. 30„Kakav ćeš čudesni znak dati”, pitali su, „da bismo Ga vidjeli i povjerovali ti? Šta ćeš učiniti? 31Naši su očevi jeli manu u pustinji, kako je i pisano: Dao im je za jelo hljeb s Neba.” 32Isus im reče: „Zaista, zaista vam kažem, nije vam Mojsije dao hljeb s Neba, nego vam moj Otac daje istinski hljeb s Neba. 33Jer Božiji hljeb je onaj koji je sišao s Neba i koji svijetu daje Život.” 34„Gospode”, kazaše mu oni, „daj nam uvijek tog hljeba.”
35Isus im odgovori: „Ja sam hljeb života. Ko dolazi meni, neće nikad ogladnjeti. Ko vjeruje u mene, nikad neće ožednjeti. 36Ali, kao što vam rekoh, gledali ste me, a ipak ne vjerujete. 37No svi oni koje mi je Otac dao, doći će meni, a takve nikada neću izbaciti. 38Jer ja sam sišao s Neba da ispunim volju Onoga Koji me poslao, a ne svoju volju. 39A Njegova je volja da ne izgubim nijednoga od onih koje mi je On dao, nego da ih u posljednji dan oživim. 40Volja mojeg Oca je da svako ko vidi Sina i ko vjeruje u Njega ima Vječni život, te da ga ja oživim u posljednji dan.”
41Jevreji su počeli gunđati protiv njega zato što je o sebi rekao: „Ja sam hljeb koji je sišao s Neba.” 42„Pa to je Isus, Josipov sin”, govorili su. „Znamo mu i oca i majku. Kako sad može reći: Sišao sam s Neba.” 43Isus im odgovori: „Ne gunđajte međusobno! 44Niko ne može doći meni ako ga ne privuče Otac Koji me je poslao, a ja ću ga oživjeti u posljednji dan. 45Kao što je pisano: Svi će biti učenici Božiji. Koji god slušaju Oca i koji se nauče, doći će meni. 46To ne znači da je neko vidio Oca. Samo onaj koji dolazi od Boga, vidio je Oca. 47Zaista, zaista vam kažem, ko vjeruje, ima Vječni život. 48Ja sam hljeb života. 49Vaši su očevi jeli manu u pustinji, ali svi su poumirali. 50Ovaj hljeb s Neba dolazi, i ko ga jede, ne umire. 51Ja sam živi hljeb koji je sišao s Neba. Jede li ko ovaj hljeb, živjet će zauvijek. Hljeb koji ću ja dati jeste moje tijelo što ću ga predati za Život svijeta.”
52Tada se Jevreji počnu međusobno prepirati govoreći: „Kako nam ovaj može svoje tijelo dati za jelo?” 53Isus im zato ponovo reče: „Zaista, zaista vam kažem, ne jedete li tijela Sina Čovječijega i ne pijete li njegove krvi, ne možete imati u sebi Život. 54Ali ko god jede moje tijelo i pije moju krv, ima Vječni život i ja ću ga oživjeti u posljednji dan. 55Jer je moje tijelo prava hrana, a moja krv pravo piće. 56Ko jede moje tijelo i ko pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu. 57Kao što me je poslao živi Otac i kao što ja živim zbog Oca, tako će i oni koji mene jedu živjeti zbog mene. 58Ovo je hljeb koji je sišao s Neba, a ne onakav kakav su jeli vaši očevi i pomrli. Ko jede ovaj hljeb, živjet će zauvijek.” 59To je rekao dok je poučavao u sinagogi u Kafarnaumu.
Mnogi učenici napuštaju Isusa
60Mnogi njegovi učenici kazaše: „Teška je ovo riječ. Ko to može slušati?” 61Isus je znao da njegovi učenici gunđaju o tome. Zato im reče: „Zar vas to sablažnjava? 62A šta ako vidite Sina Čovječijega kako se vraća tamo gdje je bio? 63Duh je taj koji oživljuje. Tijelo ne koristi ništa. A riječi koje sam vam rekao jesu Duh i Život. 64Pa ipak, neki od vas ne vjeruju.”
Jer Isus je od početka znao ko u njega ne vjeruje i ko je onaj koji će ga izdati. 65I još reče: „O tome sam govorio kad sam vam kazao da niko ne može doći meni ako mu nije dato od Oca.”
66Mnogi se učenici tada povuku i nisu ga više slijedili. 67Tada se Isus okrene Dvanaesterici i upita ih: „Hoćete li i vi otići?” 68Simon Kefa mu odgovori: „Gospode, kome da odemo? Ti imaš riječi vječnoga života, 69a mi vjerujemo i znamo da si ti od Boga Sveti.” 70Potom im Isus reče: „Sâm izabrah vas Dvanaestericu, a jedan od vas je Đavo.” 71Govorio je o Judi, sinu Simona Iskariotskog, jednome od Dvanaesterice, koji ga je poslije izdao.
Currently Selected:
:
Highlight
Share
Copy
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini