Marko 9
9
1Nadalje reče: “Zaista vam kažem, neki među vama koji ste ovdje neće umrijeti prije nego što vide Božje kraljevstvo kako dolazi sa silom!”
Preobrazba
(Mt 17:1-13; Lk 9:28-36)
2Nakon šest dana povede Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana visoko u goru, u osamu. Tu se pred njima preobrazi. 3Haljine mu postanu tako blještavo bijele kako ih ne bi mogao izbijeliti nijedan bjelilac na zemlji. 4Tada se pojave Ilija i Mojsije te počnu razgovarati s Isusom.
5“Učitelju, dobro je što smo ovdje!” reče mu Petar. “Napravit ćemo tu tri sjenice: jednu za tebe, jednu za Mojsija i jednu za Iliju.” 6Nije, naime, znao što da kaže jer su se silno prestrašili.
7Dok je to još govorio, prekrije ih oblak, a iz njega se začuje glas: “Ovo je moj ljubljeni Sin! Njega slušajte!”
8Oni smjesta pogledaju uokolo. Mojsije i Ilija bijahu nestali i samo je Isus bio s njima.
9Dok su silazili s gore, Isus im zapovjedi da nikome ne govore što su vidjeli sve dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih. 10Zadržali su to za sebe, ali su o tome razgovarali i pitali se na što je mislio kad je rekao da će “ustati od mrtvih”.
11Upitaju ga: “Zašto pismoznanci tvrde da prije Mesije mora doći Ilija?”
12“Nesumnjivo najprije mora doći Ilija”, reče on, “da sve opet stavi na svoje mjesto. Kako onda u Svetomu pismu piše da će Sin Čovječji mnogo trpjeti te da će biti prezren? 13Ali vam kažem da je Ilija već došao i su s njim postupili kako im se prohtjelo, baš kao je u Pismu i pretkazano.”
Isus iscjeljuje opsjednutog dječaka
(Mt 17:14-19; Lk 9:37-42)
14Kad su se vratili ostalim učenicima, opaze da se ondje okupilo mnoštvo ljudi i pismoznanci te da se prepiru. 15Mnoštvo je sa strahopoštovanjem promatralo Isusa dok im je prilazio, a onda mu potrčalo u susret da ga pozdravi.
16“Oko čega se prepirete?” upita ih.
17Neki čovjek iz mnoštva mu reče: “Učitelju, doveo sam svojeg sina da ga iscijeliš—ne može govoriti jer je opsjednut nijemim duhom. 18Kad ga uhvati, baci ga na zemlju, na usta mu ide pjena, škripi zubima i koči se. Zato sam zamolio tvoje učenike da ga istjeraju, ali nisu mogli.”
19“O nevjerni rode!” reče Isus učenicima. “Koliko dugo još moram biti s vama? Dokle vas moram podnositi? Dovedite mi ga!” 20Dovedu ga. Kad je ugledao Isusa, duh silno zgrči ga. On padne na tlo previjajući se, a na usta mu udari pjena. 21“Otkad mu je tako?” upita Isus oca.
“Još odmalena”, odgovori. 22“Duh ga ćesto baci u vatru ili u vodu da ga ubije. Smiluj nam se i učini što ako možeš!”
23“Ako mogu?” zapita ga Isus. “Sve je moguće onomu koji vjeruje!”
24Dječakov otac smjesta poviče: “Vjerujem! Pomozi mi da ne sumnjam!”
25Kad Isus opazi da im prilazi sve više ljudi, zaprijeti nečistome duhu: “Nijemi i gluhi duše! Zapovijedam ti da iziđeš iz njega i da se više ne vraćaš!” 26Zli duh vrisne, silno zgrči dječaka, pa iziđe iz njega. Dječak ostane beživotno ležati, pa mnogi rekoše: “Mrtav je!” 27Ali Isus ga uzme za ruku i pomogne mu ustati te se on osovi na noge.
28Kad uđe u kuću i ostane nasamo s učenicima, oni ga upitaju: “Zašto mi nismo mogli istjerati tog zloduha?”
29Isus im reče: “Ta se vrsta može istjerati samo molitvom.”
Isus ponovno pretkazuje svoju smrt
(Mt 17:22-23; Lk 9:43-45)
30Odlazeći iz toga kraja, putovali su Galilejom. Isus nije htio da ljudi saznaju da su ondje. 31Poučavao je, naime, učenike i reče im: “Sin Čovječji bit će predan ljudima u ruke. Ubit će ga, ali on će nakon tri dana uskrsnuti.” 32Ali oni nisu razumjeli što im kazuje, a bojali su se pitati ga da im objasni.
Tko je najveći u kraljevstvu
(Mt 18:1-5; Lk 9:46-48)
33Stignu tako u Kafarnaum. Kad su se smjestili u kući u kojoj su kanili boraviti, Isus ih upita: “O čemu ste to putem raspravljali?” 34Ali oni su samo šutjeli jer su se prepirali oko toga tko je od njih najveći. 35Isus sjedne i pozove ih bliže te im reče: “Tko želi biti prvi, taj sebe mora staviti na zadnje mjesto i biti sluga svima!”
36Zatim uzme dijete, postavi ga u sredinu između njih, zagrli ga te im reče: 37“Tko prihvati takvo malo dijete radi mene, mene prihvaća. A tko mene prihvati, prihvaća Boga koji me je poslao.”
Pozivanje na Isusovo ime
(Mt 10:42; Lk 9:49-50)
38Ivan mu reče: “Učitelju, vidjeli smo nekog čovjeka da se koristi tvojim imenom izgoneći zle duhove; rekli smo mu da to ne radi jer nije iz naše skupine.”
39“Ne branite mu!” reče im Isus. “Jer nema toga tko bi mogao činiti čudesa u moje ime, a onda ubrzo govoriti zlo o meni. 40Tko nije protiv nas, za nas je! 41Tko vas napoji čašom vode, zato što meni pripadate, sigurno neće mu propasti nagrada.
Navođenje na grijeh
(Mt 18:8-9; Lk 17:1-2)
42Ali tko jednoga od ovih malenih koji vjeruju u mene navede da posrne u vjeri, bilo bi mu bolje da mu o vrat objese mlinski kamen i bacili ga u more. 43Navodi li te vlastita ruka na grijeh, odsijeci ju. Bolje ti je kljastu ući u vječni život nego s objema rukama biti bačen u neugasivi oganj pakla, 44gdje crv ne umire i gdje se oganj ne gasi.#9:44 Izaija 66:24. 45Navodi li te na grijeh vlastita noga, odsijeci ju! Bolje ti je hromu ući u vječni život nego s objema nogama biti bačen u pakao, 46gdje crv ne umire i gdje se oganj ne gasi. 47Navodi li te i vlastito oko na grijeh, iskopaj ga i baci! Bolje ti je bez jednog oka ući u kraljevstvo Božje nego s oba oka biti bačen u pakao, 48gdje crv ne umire i gdje se oganj ne gasi. 49Svatko će biti vatrom zasoljen. 50Sol je dobra. Ali ako ona obljutavi, čime ćete ju opet osoliti? Zato ne gubite svoju slanost! Živite u miru jedni s drugima!”
Currently Selected:
Marko 9: KOK
Highlight
Share
Copy
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Croatian Living New Testament™ (Knjiga O Kristu™)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.
Used with permission. All rights reserved worldwide.
Marko 9
9
1Nadalje reče: “Zaista vam kažem, neki među vama koji ste ovdje neće umrijeti prije nego što vide Božje kraljevstvo kako dolazi sa silom!”
Preobrazba
(Mt 17:1-13; Lk 9:28-36)
2Nakon šest dana povede Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana visoko u goru, u osamu. Tu se pred njima preobrazi. 3Haljine mu postanu tako blještavo bijele kako ih ne bi mogao izbijeliti nijedan bjelilac na zemlji. 4Tada se pojave Ilija i Mojsije te počnu razgovarati s Isusom.
5“Učitelju, dobro je što smo ovdje!” reče mu Petar. “Napravit ćemo tu tri sjenice: jednu za tebe, jednu za Mojsija i jednu za Iliju.” 6Nije, naime, znao što da kaže jer su se silno prestrašili.
7Dok je to još govorio, prekrije ih oblak, a iz njega se začuje glas: “Ovo je moj ljubljeni Sin! Njega slušajte!”
8Oni smjesta pogledaju uokolo. Mojsije i Ilija bijahu nestali i samo je Isus bio s njima.
9Dok su silazili s gore, Isus im zapovjedi da nikome ne govore što su vidjeli sve dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih. 10Zadržali su to za sebe, ali su o tome razgovarali i pitali se na što je mislio kad je rekao da će “ustati od mrtvih”.
11Upitaju ga: “Zašto pismoznanci tvrde da prije Mesije mora doći Ilija?”
12“Nesumnjivo najprije mora doći Ilija”, reče on, “da sve opet stavi na svoje mjesto. Kako onda u Svetomu pismu piše da će Sin Čovječji mnogo trpjeti te da će biti prezren? 13Ali vam kažem da je Ilija već došao i su s njim postupili kako im se prohtjelo, baš kao je u Pismu i pretkazano.”
Isus iscjeljuje opsjednutog dječaka
(Mt 17:14-19; Lk 9:37-42)
14Kad su se vratili ostalim učenicima, opaze da se ondje okupilo mnoštvo ljudi i pismoznanci te da se prepiru. 15Mnoštvo je sa strahopoštovanjem promatralo Isusa dok im je prilazio, a onda mu potrčalo u susret da ga pozdravi.
16“Oko čega se prepirete?” upita ih.
17Neki čovjek iz mnoštva mu reče: “Učitelju, doveo sam svojeg sina da ga iscijeliš—ne može govoriti jer je opsjednut nijemim duhom. 18Kad ga uhvati, baci ga na zemlju, na usta mu ide pjena, škripi zubima i koči se. Zato sam zamolio tvoje učenike da ga istjeraju, ali nisu mogli.”
19“O nevjerni rode!” reče Isus učenicima. “Koliko dugo još moram biti s vama? Dokle vas moram podnositi? Dovedite mi ga!” 20Dovedu ga. Kad je ugledao Isusa, duh silno zgrči ga. On padne na tlo previjajući se, a na usta mu udari pjena. 21“Otkad mu je tako?” upita Isus oca.
“Još odmalena”, odgovori. 22“Duh ga ćesto baci u vatru ili u vodu da ga ubije. Smiluj nam se i učini što ako možeš!”
23“Ako mogu?” zapita ga Isus. “Sve je moguće onomu koji vjeruje!”
24Dječakov otac smjesta poviče: “Vjerujem! Pomozi mi da ne sumnjam!”
25Kad Isus opazi da im prilazi sve više ljudi, zaprijeti nečistome duhu: “Nijemi i gluhi duše! Zapovijedam ti da iziđeš iz njega i da se više ne vraćaš!” 26Zli duh vrisne, silno zgrči dječaka, pa iziđe iz njega. Dječak ostane beživotno ležati, pa mnogi rekoše: “Mrtav je!” 27Ali Isus ga uzme za ruku i pomogne mu ustati te se on osovi na noge.
28Kad uđe u kuću i ostane nasamo s učenicima, oni ga upitaju: “Zašto mi nismo mogli istjerati tog zloduha?”
29Isus im reče: “Ta se vrsta može istjerati samo molitvom.”
Isus ponovno pretkazuje svoju smrt
(Mt 17:22-23; Lk 9:43-45)
30Odlazeći iz toga kraja, putovali su Galilejom. Isus nije htio da ljudi saznaju da su ondje. 31Poučavao je, naime, učenike i reče im: “Sin Čovječji bit će predan ljudima u ruke. Ubit će ga, ali on će nakon tri dana uskrsnuti.” 32Ali oni nisu razumjeli što im kazuje, a bojali su se pitati ga da im objasni.
Tko je najveći u kraljevstvu
(Mt 18:1-5; Lk 9:46-48)
33Stignu tako u Kafarnaum. Kad su se smjestili u kući u kojoj su kanili boraviti, Isus ih upita: “O čemu ste to putem raspravljali?” 34Ali oni su samo šutjeli jer su se prepirali oko toga tko je od njih najveći. 35Isus sjedne i pozove ih bliže te im reče: “Tko želi biti prvi, taj sebe mora staviti na zadnje mjesto i biti sluga svima!”
36Zatim uzme dijete, postavi ga u sredinu između njih, zagrli ga te im reče: 37“Tko prihvati takvo malo dijete radi mene, mene prihvaća. A tko mene prihvati, prihvaća Boga koji me je poslao.”
Pozivanje na Isusovo ime
(Mt 10:42; Lk 9:49-50)
38Ivan mu reče: “Učitelju, vidjeli smo nekog čovjeka da se koristi tvojim imenom izgoneći zle duhove; rekli smo mu da to ne radi jer nije iz naše skupine.”
39“Ne branite mu!” reče im Isus. “Jer nema toga tko bi mogao činiti čudesa u moje ime, a onda ubrzo govoriti zlo o meni. 40Tko nije protiv nas, za nas je! 41Tko vas napoji čašom vode, zato što meni pripadate, sigurno neće mu propasti nagrada.
Navođenje na grijeh
(Mt 18:8-9; Lk 17:1-2)
42Ali tko jednoga od ovih malenih koji vjeruju u mene navede da posrne u vjeri, bilo bi mu bolje da mu o vrat objese mlinski kamen i bacili ga u more. 43Navodi li te vlastita ruka na grijeh, odsijeci ju. Bolje ti je kljastu ući u vječni život nego s objema rukama biti bačen u neugasivi oganj pakla, 44gdje crv ne umire i gdje se oganj ne gasi.#9:44 Izaija 66:24. 45Navodi li te na grijeh vlastita noga, odsijeci ju! Bolje ti je hromu ući u vječni život nego s objema nogama biti bačen u pakao, 46gdje crv ne umire i gdje se oganj ne gasi. 47Navodi li te i vlastito oko na grijeh, iskopaj ga i baci! Bolje ti je bez jednog oka ući u kraljevstvo Božje nego s oba oka biti bačen u pakao, 48gdje crv ne umire i gdje se oganj ne gasi. 49Svatko će biti vatrom zasoljen. 50Sol je dobra. Ali ako ona obljutavi, čime ćete ju opet osoliti? Zato ne gubite svoju slanost! Živite u miru jedni s drugima!”
Currently Selected:
:
Highlight
Share
Copy
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Croatian Living New Testament™ (Knjiga O Kristu™)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.
Used with permission. All rights reserved worldwide.