Oblíbené biblické verše z Postanak 3

Sdílet

I žena vidje da je stablo dobro za jelo, da mami oči i da je primamljivo jer daruje mudrost, uze plod sa njega i pojede ga, te dade ploda i mužu, koji je bio s njom, i on je jeo.

Ali zmija bijaše prepredenija no sve životinje što ih stvori Gospod Bog. Ona reče ženi: „Zar je Bog stvarno rekao da ne smijete jesti plodove sa stabala u vrtu?”

I neprijateljstvo ću posijati između tebe i žene, tvoga sjemena i sjemena njenoga! On će ti glavu razdrobiti a ti ćeš ujedati za petu!”

A ženi reče: „Muke trudnoće tvoje groznima ću učiniti; u mukama ćeš djecu rađati. Žudnja će te mužu tjerati a on će vladati nad tobom!”

U znoju lica svoga hljeb svoj ćeš jesti, dok se opet ne vratiš prahu zemaljskom, jer iz njega si uzet, jer prah si i prahu ćeš se vratiti.”

A čovjeku On reče: „Zato što si se pokorio glasu žene svoje i jeo sa stabla, iako sam ti naredio: ‘Ne smiješ jesti sa njega!’ Neka je prokleta zemlja zbog tebe! Mučno ćeš se hraniti od nje život cijeli.

A On reče: „Ko ti je rekao da si go? Jesi li to jeo sa stabla s kojeg sam ti zabranio da jedeš!”

I On protjera čovjeka i pusti da istočno od vrta Eden logoruju kerubini i plameni mač koji se okretao k svakoj strani, kako bi čuvali put k stablu života.

I čovjek svojoj ženi dade ime Eva; zato što je ona majka svih živih.