Job 39
39
1Znaš li vrijeme kad se divokoze planinske kote? Ili jesi li vidio kada košute mlade?
2Možeš li prebrojiti mjesece dokle nose? Ili znaš li vrijeme kada kote?
3Sagnu se, okote mladunčad svoju, odlažu bolove svoje.
4Mladunci njihovi dobro izgledaju, rastu jedući žito; odu i ne vrate se k njima.
5Tko je divljeg magarca pustio da je slobodan? Ili tko li je razdriješio sveze divljemu magarcu,
6onome kome sam domom pustinju učinio, i neplodnu zemlju kao prebivališta njegova?
7Gradskom mnoštvu on se podsmjehuje, niti se na goničeve vapaje ne obazire.
8Vijenac gora planinskih je paša njegova i on traži svako zelenilo.
9Hoće li jednorog biti voljan da ti služi ili ostaje kod jasala tvojih?
10Možeš li jednoroga užetom njegovim vezati za brazdu? Ili hoće li za tobom drljati doline?
11Hoćeš li se pouzdati u njega zato što je snaga njegova velika? Ili hoćeš li mu prepustiti svoj posao?
12Hoćeš li mu vjerovati da će donijeti kući sjeme tvoje i skupiti ga u žitnice tvoje?
13Daješ li lijepa krila paunovima? Ili daješ li krila i perje noju?
14Koji ostavlja svoja jaja na zemlji i grije ih u prašini,
15a zaboravlja da ih noga može zdrobiti ili ih zvijer može razbiti.
16Ona je otvrdnula prema mladima svojim, kao da oni nisu njezini; trud njezin je uzaludan bez straha.
17Zato što ju je Bog lišio mudrosti i nije joj udijelio razboritosti.
18Za vrijeme kad se uzdiže u visine, podsmjehuje se konju i jahaču njegovu.
19Jesi li ti konju dao snagu? Jesi li ti na vrat njegov odjenuo grmljavinu?
20Možeš li njega uplašiti kao skakavca? Slava njegovih nosnica je strahovita.
21Kopa u dolini i raduje se snazi svojoj, ide u susret naoružanim ljudima.
22Ruga se strahu i ne boji se ničega, ni pred mačem se neće okrenuti.
23Nad njim klepeće tobolac, blista koplje i štit.
24U jarosti i bijesu guta zemlju, i ne vjeruje onome koji zatrubi u trubu.
25Govori između truba: ‘Ha, ha!’; i izdaleka on nanjuši bitku, grmljavinu zapovjednika i poklič.
26Leti li jastreb po tvojoj mudrosti i širi li krila svoja prema jugu?
27Zar se na tvoju zapovijed orao penje i gnijezdo svoje savija na visini?
28Na stijeni prebiva i živi, na litici stijene i utvrdi.
29Odatle vreba plijen i oči njegove gledaju daleko.
30I mladi njegovi sišu krv; i gdje su pobijeni, tamo je i on.”
Trenutno odabrano:
Job 39: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA
Job 39
39
1Znaš li vrijeme kad se divokoze planinske kote? Ili jesi li vidio kada košute mlade?
2Možeš li prebrojiti mjesece dokle nose? Ili znaš li vrijeme kada kote?
3Sagnu se, okote mladunčad svoju, odlažu bolove svoje.
4Mladunci njihovi dobro izgledaju, rastu jedući žito; odu i ne vrate se k njima.
5Tko je divljeg magarca pustio da je slobodan? Ili tko li je razdriješio sveze divljemu magarcu,
6onome kome sam domom pustinju učinio, i neplodnu zemlju kao prebivališta njegova?
7Gradskom mnoštvu on se podsmjehuje, niti se na goničeve vapaje ne obazire.
8Vijenac gora planinskih je paša njegova i on traži svako zelenilo.
9Hoće li jednorog biti voljan da ti služi ili ostaje kod jasala tvojih?
10Možeš li jednoroga užetom njegovim vezati za brazdu? Ili hoće li za tobom drljati doline?
11Hoćeš li se pouzdati u njega zato što je snaga njegova velika? Ili hoćeš li mu prepustiti svoj posao?
12Hoćeš li mu vjerovati da će donijeti kući sjeme tvoje i skupiti ga u žitnice tvoje?
13Daješ li lijepa krila paunovima? Ili daješ li krila i perje noju?
14Koji ostavlja svoja jaja na zemlji i grije ih u prašini,
15a zaboravlja da ih noga može zdrobiti ili ih zvijer može razbiti.
16Ona je otvrdnula prema mladima svojim, kao da oni nisu njezini; trud njezin je uzaludan bez straha.
17Zato što ju je Bog lišio mudrosti i nije joj udijelio razboritosti.
18Za vrijeme kad se uzdiže u visine, podsmjehuje se konju i jahaču njegovu.
19Jesi li ti konju dao snagu? Jesi li ti na vrat njegov odjenuo grmljavinu?
20Možeš li njega uplašiti kao skakavca? Slava njegovih nosnica je strahovita.
21Kopa u dolini i raduje se snazi svojoj, ide u susret naoružanim ljudima.
22Ruga se strahu i ne boji se ničega, ni pred mačem se neće okrenuti.
23Nad njim klepeće tobolac, blista koplje i štit.
24U jarosti i bijesu guta zemlju, i ne vjeruje onome koji zatrubi u trubu.
25Govori između truba: ‘Ha, ha!’; i izdaleka on nanjuši bitku, grmljavinu zapovjednika i poklič.
26Leti li jastreb po tvojoj mudrosti i širi li krila svoja prema jugu?
27Zar se na tvoju zapovijed orao penje i gnijezdo svoje savija na visini?
28Na stijeni prebiva i živi, na litici stijene i utvrdi.
29Odatle vreba plijen i oči njegove gledaju daleko.
30I mladi njegovi sišu krv; i gdje su pobijeni, tamo je i on.”
Trenutno odabrano:
:
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA