Job 41
41
1Možeš li levijatana izvući udicom? Ili mu jezik užetom spustiti?
2Možeš li udicu u nozdrve njegove provući? Ili mu probušiti čeljust bodljom?
3Hoće li ti uputiti mnoge molbe? Hoće li ti izgovoriti nježne riječi?
4Hoće li s tobom sklopiti savez? Hoćeš li ga uzeti za slugu zauvijek?
5Hoćeš li se igrati s njim kao s pticom? Ili zar ćeš ga vezati za svoje djevojke?
6Zar će za njega drugovi prirediti gozbu? Zar će ga razdijeliti među trgovce?
7Možeš li mu kožu napuniti bodljikavim željezom ili mu glavu probosti ostima?
8Stavi ruku svoju na njega, sjeti se bitke, nikad to više nećeš učiniti.
9Evo, nada da se njega uhvati je uzaludna; zar neće netko biti oboren čak i od pogleda na njega?
10Nitko nije tako vatren da njega razdraži. Tko je onda u stanju stati pred mene?
11Tko me je predusreo da mu trebam uzvratiti? Što god je pod čitavim nebom, moje je.
12Neću prikriti udove njegove, ni snagu njegovu, ni njegovu ljepotu stasa.
13Tko može raskriti lice odjeće njegove? Ili tko može doći k njemu dvostrukom uzdom svojom?
14Tko može otvoriti vrata lica njegova? Zubi su mu strašni sve naokolo.
15Ljuske njegove su mu ponos, zbijene kao čvrstim pečatom.
16Jedna je tako blizu drugoj da ni zrak ne može ući između njih.
17Slijepljene su jedna uz drugu, drže se zajedno da se ni razdvojiti ne mogu.
18Kihanjem svojim svjetlošću zasjaji, a oči su mu poput vjeđa jutarnjih.
19Iz usta mu izlaze buktinje, i iskaču iskre ognjene.
20Iz nozdrva mu izbija dim, kao iz kipućeg lonca ili kotla.
21Dah njegov pali ugljevlje, i plamen mu iz usta izlazi.
22U vratu mu stoji snaga, i tuga se u radost pred njim okreće.
23Pregibi tijela njegova srasli su, ukrutili su se, ne mogu se micati.
24Srce mu je čvrsto kao kamen, da, tako tvrdo kao jedan komad donjeg mlinskog kamena.
25Kad se podiže, moćnici se boje; zbog izranjanja oni se čiste.
26Mač koji se na njega polaže ne može ga zadržati; ni koplje, strelica, niti oklop.
27On željezo smatra slamom, a mjed trulim drvetom.
28Strijela ga neće nagnati u bijeg, kamenovi s praćke postaju strnjika kod njega.
29Strelice se računaju kao strnjika; on se smije i na mahanje koplja.
30Oštro kamenje je pod njim, raznosi ono što je oštro po blatu.
31Navodi dubinu da vrije kao u loncu i čini da je more kao lonac pomasti.
32Čini da staza svijetli za njim, netko bi pomislio da je bezdan posijedio.
33Na zemlji nema nešto njemu slično, načinjen je da bude bez straha.
34Gleda na sve što je visoko, on je kralj nad svim sinovima oholosti.”
Trenutno odabrano:
Job 41: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA
Job 41
41
1Možeš li levijatana izvući udicom? Ili mu jezik užetom spustiti?
2Možeš li udicu u nozdrve njegove provući? Ili mu probušiti čeljust bodljom?
3Hoće li ti uputiti mnoge molbe? Hoće li ti izgovoriti nježne riječi?
4Hoće li s tobom sklopiti savez? Hoćeš li ga uzeti za slugu zauvijek?
5Hoćeš li se igrati s njim kao s pticom? Ili zar ćeš ga vezati za svoje djevojke?
6Zar će za njega drugovi prirediti gozbu? Zar će ga razdijeliti među trgovce?
7Možeš li mu kožu napuniti bodljikavim željezom ili mu glavu probosti ostima?
8Stavi ruku svoju na njega, sjeti se bitke, nikad to više nećeš učiniti.
9Evo, nada da se njega uhvati je uzaludna; zar neće netko biti oboren čak i od pogleda na njega?
10Nitko nije tako vatren da njega razdraži. Tko je onda u stanju stati pred mene?
11Tko me je predusreo da mu trebam uzvratiti? Što god je pod čitavim nebom, moje je.
12Neću prikriti udove njegove, ni snagu njegovu, ni njegovu ljepotu stasa.
13Tko može raskriti lice odjeće njegove? Ili tko može doći k njemu dvostrukom uzdom svojom?
14Tko može otvoriti vrata lica njegova? Zubi su mu strašni sve naokolo.
15Ljuske njegove su mu ponos, zbijene kao čvrstim pečatom.
16Jedna je tako blizu drugoj da ni zrak ne može ući između njih.
17Slijepljene su jedna uz drugu, drže se zajedno da se ni razdvojiti ne mogu.
18Kihanjem svojim svjetlošću zasjaji, a oči su mu poput vjeđa jutarnjih.
19Iz usta mu izlaze buktinje, i iskaču iskre ognjene.
20Iz nozdrva mu izbija dim, kao iz kipućeg lonca ili kotla.
21Dah njegov pali ugljevlje, i plamen mu iz usta izlazi.
22U vratu mu stoji snaga, i tuga se u radost pred njim okreće.
23Pregibi tijela njegova srasli su, ukrutili su se, ne mogu se micati.
24Srce mu je čvrsto kao kamen, da, tako tvrdo kao jedan komad donjeg mlinskog kamena.
25Kad se podiže, moćnici se boje; zbog izranjanja oni se čiste.
26Mač koji se na njega polaže ne može ga zadržati; ni koplje, strelica, niti oklop.
27On željezo smatra slamom, a mjed trulim drvetom.
28Strijela ga neće nagnati u bijeg, kamenovi s praćke postaju strnjika kod njega.
29Strelice se računaju kao strnjika; on se smije i na mahanje koplja.
30Oštro kamenje je pod njim, raznosi ono što je oštro po blatu.
31Navodi dubinu da vrije kao u loncu i čini da je more kao lonac pomasti.
32Čini da staza svijetli za njim, netko bi pomislio da je bezdan posijedio.
33Na zemlji nema nešto njemu slično, načinjen je da bude bez straha.
34Gleda na sve što je visoko, on je kralj nad svim sinovima oholosti.”
Trenutno odabrano:
:
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA