Աստվածաշնչի հայտնի հատվածներ Postanak 6-ից

Կիսվել

I GOSPOD se pokajao što je načinio čovjeka na zemlji, i ražalostio se u srcu svome.

A Bog je vidio kako je zloća čovjekova na zemlji velika i kako su neprestano sve misli umovanja srca njegova bile samo zlo.

Ali je Noa našao milost u očima GOSPODNJIM.

Ovo je naraštaj Noin. Noa je bio pravedan čovjek i besprijekoran u svom naraštaju; i Noa je s Bogom hodio.

Tada je GOSPOD rekao: “Čovjeka koga sam stvorio istrijebit ću s lica zemlje, i čovjeka i životinje i gmazove i ptice nebeske, jer sam se pokajao što sam ih načinio.”

I dogodilo se, kad su se ljudi počeli množiti na licu zemlje i kćeri im se narodile, da su sinovi Božji opazili kako su kćeri ljudske lijepe, pa su ih uzimali sebi za žene od svih koje su izabrali. Tada je GOSPOD rekao: “Neće se Duh moj zauvijek boriti sa čovjekom, jer i on je tijelo; neka dana njegovih bude stotinu i dvadeset godina. U one dane, na zemlji je bilo divova, a i poslije toga, kad su sinovi Božji prilazili kćerima ljudskim, pa su im one rađale djecu; ta su postala moćnici koji su bili od davnine, ljudi na glasu.

Tako je Noa učinio: prema svemu što mu je Bog zapovjedio, tako je učinio.

I Bog je rekao Noi: “Svakom tijelu preda mnom došao je kraj, jer se kroz njih zemlja ispunila nasiljem i, evo, uništit ću ih sa zemljom.

Napravi sebi arku od goferova drveta. Napravi sobe u arci, i nasmoli je iznutra i izvana smolom.

I Bog je pogledao na zemlju i, gle, bila je iskvarena, jer je svako tijelo na zemlji iskvarilo put svoj.

A od svakog živog bića, od svakog tijela, po dvoje od svakog soja dovedi u arku, da ih žive sačuvaš sa sobom; neka budu muško i žensko.