Աստվածաշնչի հայտնի հատվածներ Postanak 2-ից

Կիսվել

Zbog toga će čovjek napuštati majku svoju i oca da prione uz ženu i da budu jedno tijelo.

I Gospod Bog reče: „Nije dobro da čovjek bude sam: želim mu stvoriti odgovarajuću pomoćnicu!”

Tad Gospod Bog stvori čovjeka od praha zemaljskog i dah života mu udahnu u nozdrve, i tako čovjek posta živo biće.

Tad reče čovjek: „To je napokon kost moje kosti i meso moga mesa! Neka se zove žena; jer od čovjeka je uzeta!”

I Bog blagoslovi sedmi dan i posveti, jer se tad odmarao od sveg svoga djela koje učini.

I oboje bijahu goli, čovjek i žena njegova, i ne stidješe se.