Աստվածաշնչի հայտնի հատվածներ Postanak 6-ից

Կիսվել

Gospod se pokaja što je čovjeka stvorio na zemlji i rastuži Mu se srce.

Ali kada je Gospod vidio da je čovječija zloba na zemlji ogromna i da mu je sva žudnja u mislima i u srcu vazda samo zlo

Ali Noa pak nađe milost u očima Gospoda.

Ovo je povijest Noina: Noa, pravednik, bijaše bezgrešan među svojim suvremenicima: Noa je hodio s Bogom.

I Gospod reče: „Želim ljude koje stvorih izbrisati sa lica zemlje, sve od čovjeka do stoke, preko gmazova do ptica nebeskih: jer se pokajah što ih stvorih!”

Kada se ljudi počeše razmnožavati po zemlji i kad im se rodiše kćeri, tad opaze sinovi Božiji da su kćeri ljudske lijepe, i za žene uzeše one koje su im se dopadale. Onda reče Gospod: „Moj duh neće vječno ostati u čovjeku, jer on je samo meso, neka mu životni vijek bude stotinu i dvadeset godina!” Tih dana su Nefilimi bili na zemlji, i kasnije, sve dok su sinovi Božiji odlazili kćerima ljudskim i dok su im one rađale djecu. To su oni od davnina po moći znameniti ljudi.

I Noa učini tako; on učini sve onako kako mu je Bog naredio.

Tad Gospod reče Noi: „Odlučio sam da načinim kraj svim bićima; jer kroz njih je zemlja ispunjena nepravdom, i gle, zajedno sa zemljom Ja ću ih uništiti!

Napravi sebi lađu od smolastog drveta; podijeli je na pregrade i obloži smolom s vanjske i unutarnje strane.

I Bog pogleda zemlju i vidje da je bila iskvarena: jer sve živo na zemlji bijaše izopačilo svoje puteve.

A od svega što živi, od svih bića, po dvoje uvedi u lađu, da s tobom ostanu u životu, i to neka budu po jedan mužjak i jedna ženka