Luki 22
22
1Približavaše se pak praznik prijesnijeh hljebova koji se zove pasha. 2I gledahu glavari sveštenièki i književnici kako bi ga ubili; ali se bojahu naroda. 3A sotona uðe u Judu, koji se zvaše Iskariot, i koji bješe jedan od dvanaestorice. 4I otišavši govori s glavarima sveštenièkijem i sa starješinama kako æe im ga izdati. 5I oni se obradovaše, i ugovoriše da mu dadu novce. 6I on se obreèe, i tražaše zgodna vremena da im ga preda tajno od naroda. 7A doðe dan prijesnijeh hljebova u koji trebaše klati pashu; 8I posla Petra i Jovana rekavši: idite ugotovite nam pashu da jedemo. 9A oni mu rekoše: gdje hoæeš da ugotovimo? 10A on im reèe: eto kad uðete u grad, srešæe vas èovjek koji nosi vodu u krèagu; idite za njim u kuæu u koju on uðe, 11I kažite domaæinu: uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jesti pashu s uèenicima svojijem? 12I on æe vam pokazati veliku sobu prostrtu; ondje ugotovite. 13A oni otidoše i naðoše kao što im kaza; i ugotoviše pashu. 14I kad doðe èas, sjede za trpezu, i dvanaest apostola s njim. 15I reèe im: vrlo sam željeo da ovu pashu jedem s vama prije nego postradam; 16Jer vam kažem da je otsele neæu jesti dok se ne svrši u carstvu Božijemu. 17I uzevši èašu dade hvalu, i reèe: uzmite je i razdijelite meðu sobom; 18Jer vam kažem da neæu piti od roda vinogradskoga dok ne doðe carstvo Božije. 19I uzevši hljeb dade hvalu, i prelomivši ga dade im govoreæi: ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo èinite za moj spomen. 20A tako i èašu po veèeri, govoreæi: ova je èaša novi zavjet mojom krvi koja se za vas proljeva. 21Ali evo ruka izdajnika mojega sa mnom je na trpezi. 22I sin èovjeèij dakle ide kao što je ureðeno; ali teško èovjeku onome koji ga izdaje! 23I oni staše tražiti meðu sobom koji bi dakle od njih bio koji æe to uèiniti. 24A posta i prepiranje meðu njima koji bi se držao meðu njima da je najveæi. 25A on im reèe: carevi narodni vladaju narodom, a koji njim upravljaju, zovu se dobrotvori. 26Ali vi nemojte tako; nego koji je najveæi meðu vama neka bude kao najmanji, i koji je starješina neka bude kao sluga. 27Jer koji je veæi, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam meðu vama kao sluga. 28A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u mojijem napastima. 29I ja ostavljam vama carstvo kao što je otac moj meni ostavio: 30Da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mojemu, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest koljena Izrailjevijeh. 31Reèe pak Gospod: Simone! Simone! evo vas ište sotona da bi vas èinio kao pšenicu. 32A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braæu svoju. 33A on mu reèe: Gospode! s tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt iæi. 34A on reèe: kažem ti, Petre! danas neæe zapjevati pijetao dok se triput ne odreèeš da me poznaješ. 35I reèe im: kad vas poslah bez kese i bez torbe i bez obuæe, eda vam što nedostade? A oni rekoše: ništa. 36A on im reèe: ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema neka proda haljinu svoju i kupi nož. 37Jer vam kažem da još i ovo treba na meni da se izvrši što stoji u pismu: i meðu zloèince metnuše ga. Jer što je pisano za mene, svršuje se. 38A oni rekoše: Gospode! evo ovdje dva noža. A on im reèe: dosta je. 39I izišavši otide po obièaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše uèenici njegovi. 40A kad doðe na mjesto reèe im: molite se Bogu da ne padnete u napast. 41I sam otstupi od njih kako se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Bogu 42Govoreæi: oèe! kad bi htio da proneseš ovu èašu mimo mene! ali ne moja volja nego tvoja da bude. 43A anðeo mu se javi s neba, i krijepi ga. 44I buduæi u borenju, moljaše se bolje; znoj pak njegov bijaše kao kaplje krvi koje kapahu na zemlju. 45I ustavši od molitve doðe k uèenicima svojijem, i naðe ih a oni spavaju od žalosti, 46I reèe im: što spavate? ustanite, molite se Bogu da ne padnete u napast. 47Dok on pak još govoraše, gle, narod i jedan od dvanaestorice, koji se zvaše Juda, iðaše pred njima, i pristupi k Isusu da ga cjeliva. Jer im ovo bijaše dao znak: koga cjelivam onaj je. 48A Isus mu reèe: Juda! zar cjelivom izdaješ sina èovjeèijega? 49A kad oni što bijahu s njim vidješe šta æe biti, rekoše mu: Gospode! da bijemo nožem? 50I udari jedan od njih slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu desno uho. 51A Isus odgovarajuæi reèe: ostavite to. I dohvativši se do uha njegova iscijeli ga. 52A glavarima sveštenièkijem i vojvodama crkvenijem i starješinama koji bijahu došli na nj reèe Isus: zar kao na hajduka iziðoste s noževima i koljem da me uhvatite? 53Svaki dan bio sam s vama u crkvi i ne digoste ruku na mene; ali je sad vaš èas i oblast tame. 54A kad ga uhvatiše, odvedoše ga i uvedoše u dvor poglavara sveštenièkoga. A Petar iðaše za njim izdaleka. 55A kad oni naložiše oganj nasred dvora i sjeðahu zajedno, i Petar sjeðaše meðu njima. 56Vidjevši ga pak jedna sluškinja gdje sjedi kod ognja, i pogledavši na nj reèe: i ovaj bješe s njim. 57A on ga se odreèe govoreæi: ženo! ne poznajem ga. 58I malo zatijem vidje ga drugi i reèe: i ti si od njih. A Petar reèe: èovjeèe! nijesam. 59I pošto proðe oko jednoga sahata drugi neko potvrðivaše govoreæi: zaista i ovaj bješe s njim; jer je Galilejac. 60A Petar reèe: èovjeèe! ne znam šta govoriš. I odmah dok on još govoraše zapjeva pijetao. 61I obazrevši se Gospod pogleda na Petra, i Petar se opomenu rijeèi Gospodnje kako mu reèe: prije nego pijetao zapjeva odreæi æeš me se triput. 62I izišavši napolje plaka gorko. 63A ljudi koji držahu Isusa rugahu mu se, i bijahu ga. 64I pokrivši ga bijahu ga po obrazu i pitahu ga govoreæi: proreci ko te udari? 65I druge mnoge hule govorahu na nj. 66I kad svanu, sabraše se starješine narodne i glavari sveštenièki i književnici, i odvedoše ga u svoj sud 67Govoreæi: jesi li ti Hristos? kaži nam. A on im reèe: ako vam i kažem, neæete vjerovati. 68A ako vas i zapitam, neæete mi odgovoriti, niti æete me pustiti. 69Otsele æe sin èovjeèij sjediti s desne strane sile Božije. 70Svi pak rekoše: ti li si dakle sin Božij? A on im reèe: vi kažete da sam ja. 71A oni rekoše: šta nam trebaju više svjedoèanstva? jer sami èusmo iz usta njegovijeh.
Šiuo metu pasirinkta:
Luki 22: SRP1865
Paryškinti
Dalintis
Kopijuoti
Norite, kad paryškinimai būtų įrašyti visuose jūsų įrenginiuose? Prisijunkite arba registruokitės
PUBLIC DOMAIN
Luki 22
22
1Približavaše se pak praznik prijesnijeh hljebova koji se zove pasha. 2I gledahu glavari sveštenièki i književnici kako bi ga ubili; ali se bojahu naroda. 3A sotona uðe u Judu, koji se zvaše Iskariot, i koji bješe jedan od dvanaestorice. 4I otišavši govori s glavarima sveštenièkijem i sa starješinama kako æe im ga izdati. 5I oni se obradovaše, i ugovoriše da mu dadu novce. 6I on se obreèe, i tražaše zgodna vremena da im ga preda tajno od naroda. 7A doðe dan prijesnijeh hljebova u koji trebaše klati pashu; 8I posla Petra i Jovana rekavši: idite ugotovite nam pashu da jedemo. 9A oni mu rekoše: gdje hoæeš da ugotovimo? 10A on im reèe: eto kad uðete u grad, srešæe vas èovjek koji nosi vodu u krèagu; idite za njim u kuæu u koju on uðe, 11I kažite domaæinu: uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jesti pashu s uèenicima svojijem? 12I on æe vam pokazati veliku sobu prostrtu; ondje ugotovite. 13A oni otidoše i naðoše kao što im kaza; i ugotoviše pashu. 14I kad doðe èas, sjede za trpezu, i dvanaest apostola s njim. 15I reèe im: vrlo sam željeo da ovu pashu jedem s vama prije nego postradam; 16Jer vam kažem da je otsele neæu jesti dok se ne svrši u carstvu Božijemu. 17I uzevši èašu dade hvalu, i reèe: uzmite je i razdijelite meðu sobom; 18Jer vam kažem da neæu piti od roda vinogradskoga dok ne doðe carstvo Božije. 19I uzevši hljeb dade hvalu, i prelomivši ga dade im govoreæi: ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo èinite za moj spomen. 20A tako i èašu po veèeri, govoreæi: ova je èaša novi zavjet mojom krvi koja se za vas proljeva. 21Ali evo ruka izdajnika mojega sa mnom je na trpezi. 22I sin èovjeèij dakle ide kao što je ureðeno; ali teško èovjeku onome koji ga izdaje! 23I oni staše tražiti meðu sobom koji bi dakle od njih bio koji æe to uèiniti. 24A posta i prepiranje meðu njima koji bi se držao meðu njima da je najveæi. 25A on im reèe: carevi narodni vladaju narodom, a koji njim upravljaju, zovu se dobrotvori. 26Ali vi nemojte tako; nego koji je najveæi meðu vama neka bude kao najmanji, i koji je starješina neka bude kao sluga. 27Jer koji je veæi, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam meðu vama kao sluga. 28A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u mojijem napastima. 29I ja ostavljam vama carstvo kao što je otac moj meni ostavio: 30Da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mojemu, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest koljena Izrailjevijeh. 31Reèe pak Gospod: Simone! Simone! evo vas ište sotona da bi vas èinio kao pšenicu. 32A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braæu svoju. 33A on mu reèe: Gospode! s tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt iæi. 34A on reèe: kažem ti, Petre! danas neæe zapjevati pijetao dok se triput ne odreèeš da me poznaješ. 35I reèe im: kad vas poslah bez kese i bez torbe i bez obuæe, eda vam što nedostade? A oni rekoše: ništa. 36A on im reèe: ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema neka proda haljinu svoju i kupi nož. 37Jer vam kažem da još i ovo treba na meni da se izvrši što stoji u pismu: i meðu zloèince metnuše ga. Jer što je pisano za mene, svršuje se. 38A oni rekoše: Gospode! evo ovdje dva noža. A on im reèe: dosta je. 39I izišavši otide po obièaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše uèenici njegovi. 40A kad doðe na mjesto reèe im: molite se Bogu da ne padnete u napast. 41I sam otstupi od njih kako se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Bogu 42Govoreæi: oèe! kad bi htio da proneseš ovu èašu mimo mene! ali ne moja volja nego tvoja da bude. 43A anðeo mu se javi s neba, i krijepi ga. 44I buduæi u borenju, moljaše se bolje; znoj pak njegov bijaše kao kaplje krvi koje kapahu na zemlju. 45I ustavši od molitve doðe k uèenicima svojijem, i naðe ih a oni spavaju od žalosti, 46I reèe im: što spavate? ustanite, molite se Bogu da ne padnete u napast. 47Dok on pak još govoraše, gle, narod i jedan od dvanaestorice, koji se zvaše Juda, iðaše pred njima, i pristupi k Isusu da ga cjeliva. Jer im ovo bijaše dao znak: koga cjelivam onaj je. 48A Isus mu reèe: Juda! zar cjelivom izdaješ sina èovjeèijega? 49A kad oni što bijahu s njim vidješe šta æe biti, rekoše mu: Gospode! da bijemo nožem? 50I udari jedan od njih slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu desno uho. 51A Isus odgovarajuæi reèe: ostavite to. I dohvativši se do uha njegova iscijeli ga. 52A glavarima sveštenièkijem i vojvodama crkvenijem i starješinama koji bijahu došli na nj reèe Isus: zar kao na hajduka iziðoste s noževima i koljem da me uhvatite? 53Svaki dan bio sam s vama u crkvi i ne digoste ruku na mene; ali je sad vaš èas i oblast tame. 54A kad ga uhvatiše, odvedoše ga i uvedoše u dvor poglavara sveštenièkoga. A Petar iðaše za njim izdaleka. 55A kad oni naložiše oganj nasred dvora i sjeðahu zajedno, i Petar sjeðaše meðu njima. 56Vidjevši ga pak jedna sluškinja gdje sjedi kod ognja, i pogledavši na nj reèe: i ovaj bješe s njim. 57A on ga se odreèe govoreæi: ženo! ne poznajem ga. 58I malo zatijem vidje ga drugi i reèe: i ti si od njih. A Petar reèe: èovjeèe! nijesam. 59I pošto proðe oko jednoga sahata drugi neko potvrðivaše govoreæi: zaista i ovaj bješe s njim; jer je Galilejac. 60A Petar reèe: èovjeèe! ne znam šta govoriš. I odmah dok on još govoraše zapjeva pijetao. 61I obazrevši se Gospod pogleda na Petra, i Petar se opomenu rijeèi Gospodnje kako mu reèe: prije nego pijetao zapjeva odreæi æeš me se triput. 62I izišavši napolje plaka gorko. 63A ljudi koji držahu Isusa rugahu mu se, i bijahu ga. 64I pokrivši ga bijahu ga po obrazu i pitahu ga govoreæi: proreci ko te udari? 65I druge mnoge hule govorahu na nj. 66I kad svanu, sabraše se starješine narodne i glavari sveštenièki i književnici, i odvedoše ga u svoj sud 67Govoreæi: jesi li ti Hristos? kaži nam. A on im reèe: ako vam i kažem, neæete vjerovati. 68A ako vas i zapitam, neæete mi odgovoriti, niti æete me pustiti. 69Otsele æe sin èovjeèij sjediti s desne strane sile Božije. 70Svi pak rekoše: ti li si dakle sin Božij? A on im reèe: vi kažete da sam ja. 71A oni rekoše: šta nam trebaju više svjedoèanstva? jer sami èusmo iz usta njegovijeh.
Šiuo metu pasirinkta:
:
Paryškinti
Dalintis
Kopijuoti
Norite, kad paryškinimai būtų įrašyti visuose jūsų įrenginiuose? Prisijunkite arba registruokitės
PUBLIC DOMAIN