A ja, braćo, nisam mogao da vam govorim kao duhovnima, nego kao telesnima, kao nejakima u Hristu. Napojio sam vas mlekom, ne čvrstom hranom, jer još niste bili spremni za takvu hranu. Vi ni sad niste spremni, jer ste još uvek telesni. Zaista, dok ima zavisti i svađa među vama, zar niste telesni, budući da se ponašate kao ljudi u svetu? Jer, kad jedan kaže: „Ja sam za Pavla“, a drugi: „A ja za Apolosa“, zar se ne ponašate kao ljudi u svetu? Na kraju, šta je Apolos? Šta je Pavle? Oni su samo služitelji preko kojih ste poverovali, primereno službi koju je Gospod poverio svakome. Ja sam posadio seme, Apolos ga je zalio, a Bog je dao da izraste. Prema tome, nije ni do onoga koji sadi, ni do onoga koji zaliva, već do Boga koji daje da raste. Zato nema razlike između onog koji sadi i onog koji zaliva; svako će primiti platu po svom trudu. Mi smo, naime, Božiji saradnici, a vi ste Božija njiva, Božija građevina.
Po milosti koju mi je dao Bog, ja sam kao mudri graditelj postavio temelj, a drugi zida. Samo neka svako pazi kako zida. Jer niko ne može postaviti drugi temelj, osim temelja koji je već postavljen, a to je Isus Hristos. A ako neko na tom temelju naziđuje zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvetom, senom, slamom, vrsnoća svačijeg dela će se otkriti na Sudnji dan, jer će biti prokušano ognjem. Ako ono što je neko nazidao ostane, taj će primiti nagradu. A ako nečije delo izgori, taj će pretrpeti štetu. Ipak, biće spasen, ali kao kroz oganj.
Zar ne znate da ste hram Božiji i da Duh Božiji prebiva u vama? A ako neko uništava Božiji hram, Bog će ga uništiti. Jer je Božiji hram svet, a taj hram ste vi.