11
Sud nad izrailjskim vođama
1Onda me je Duh podigao i doneo me do istočnih vrata Doma Gospodnjeg, koja su okrenuta prema istoku. Tamo, na ulazu vrata, bilo je dvadeset pet ljudi. Među njima sam video narodne knezove Jazaniju, sina Azurovog, i Felatiju, sina Venajinog. 2On mi reče: „Sine čovečiji, ovo su ljudi koji smišljaju bezakonje i koji daju zle savete u ovom gradu. 3Oni govore: ’Nije sad vreme da se grade kuće. Ovaj je grad lonac, a mi smo meso.’ 4Zato, prorokuj protiv njih, prorokuj, sine čovečiji.“
5Duh Gospodnji se spusti na mene i reče mi: „Govori Gospod: ’Znam šta kažete, dome Izrailjev, znam ja misli vašeg srca. 6Pobili ste mnogo ljudi u ovom gradu, ulice ste napunili ubijenima.’
7Stoga, govori Gospod Bog: ’Oni koje ste pobili i nagomilali u njemu, oni su meso, a ovaj grad je lonac. 8Vi se bojite mača, a ja ću baš mač dovesti na vas – govori Gospod Bog. 9Isteraću vas iz njega i predati vas u ruke tuđincima i izvršiti sud nad vama. 10Padaćete od mača po svim krajevima Izrailjevim; ja ću vam suditi. Tada ćete znati da sam ja Gospod. 11Ovaj grad neće biti vaš lonac, niti ćete biti meso u njemu; ja ću izvršiti sud nad vama po svim krajevima Izrailjevim. 12Tada ćete znati da sam ja Gospod; jer niste sledili moje odredbe, niti ste izvršavali moje propise, nego ste vršili propise naroda oko vas.’“
13Dok sam ja prorokovao, Felatija, sin Venajin, pade mrtav. Ja padoh ničice i glasno zavapih: „O, Gospode Bože, zar ćeš istrebiti što je ostalo od Izrailja?“
Obećanje o povratku Izrailja
14Tada mi dođe reč Gospodnja: 15„Sine čovečiji, tvoja braća, tvoja braća i tvoja rodbina i sav dom Izrailjev, su oni o kojima su stanovnici Jerusalima rekli: ’Oni su daleko od Gospoda; nama je zemlja dana u nasledstvo.’
16Stoga govori Gospod Bog: ’Udaljio sam ih među narode i rasejao ih po zemljama. Ipak, samo sam im na kratko bio Svetilište u zemljama gde su otišli.’
17Zato reci: ’Govori Gospod Bog: skupiću vas iz naroda, sabraću vas iz zemalja među koje ste bili rasejani, i dati vam zemlju Izrailjevu.’
18A kada dođu tamo, ukloniće iz nje sve svoje gadne idole i sve svoje gnusnosti. 19I daću im jedno srce, i staviću u njih novi duh. Izvadiću kameno srce iz njihovih tela i dati im srce od mesa, 20kako bi sledili moje odredbe, čuvali moje propise i vršili ih. Tada će biti moj narod, a ja ću biti njihov Bog. 21A onima čija srca slede njihove gadne idole i gnusnosti, svaliću kaznu na njihovu glavu – govori Gospod Bog.“
22Tada su heruvimi raširili svoja krila s točkovima pored sebe. Nad njima je bila slava Boga Izrailjevog. 23Potom se Slava Gospodnja podigla iz središta grada, i zaustavila se nad gorom istočno od grada. 24A mene je Duh poneo i doveo me u viđenju – Duhom Božijim – k izgnanicima u Haldeji.
Tada je viđenje koje sam imao otišlo od mene. 25Izgnanicima sam ispričao sve što mi je Gospod pokazao.