2 Korinæanima 3:6-18

Koji i uèini nas vrsne da budemo sluge novom zavjetu, ne po slovu nego po duhu; jer slovo ubija, a duh oživljuje. Ako li služba smrti koja je u kamenju izrezana slovima, bi u slavi da sinovi Izrailjevi ne mogoše pogledati na lice Mojsijevo od slave lica njegova koja prestaje: Akamoli neæe mnogo veæma služba duha biti u slavi? Jer kad je služba osuðenja slava, mnogo veæma izobiluje služba pravde u slavi. Jer i nije slavno što se proslavi s ove strane prema prevelikoj slavi. Jer kad je slavno ono što prestaje, mnogo æe veæma biti u slavi ono što ostaje. Imajuæi dakle takovi nad s velikom slobodom radimo; I ne kao što Mojsije metaše pokrivalo na lice svoje, da ne bi mogli sinovi Izrailjevi gledati svršetka onome što prestaje. No zaslijepiše pomisli njihove; jer do samoga ovog dana stoji ono pokrivalo neotkriveno u èitanju starog zavjeta, jer u Hristu prestaje. Nego do danas kad se èita Mojsije, pokrivalo na srcu njihovom stoji. A kad se obrate ka Gospodu, uzeæe se pokrivalo. A Gospod je Duh: a gdje je Duh ondje je sloboda. Mi pak svi koji otkrivenijem licem gledamo slavu Gospodnju, preobražavamo se u to isto oblièje iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha.

Besplatni planovi za čitanje i pobožosti koje se odnose na 2 Korinæanima 3:6-18