U èistoti, u razumu, u podnošenju, u dobroti, u Duhu svetom, u ljubavi istinitoj, U rijeèi istine, u sili Božijoj, s oružjem pravde i nadesno i nalijevo, Slavom i sramotom, kuðenjem i pohvalom, kao varalice i istiniti, Kao neznani i poznati, kao oni koji umiru i evo smo živi, kao nakaženi a ne umoreni, Kao žalosni a koji se jednako vesele, kao siromašni, a koji mnoge obogaæavaju, kao oni koji ništa nemaju a sve imaju. Usta naša otvoriše se k vama, Korinæani, i srce naše rasprostrani se. Vama nije tijesno mjesto u nama, ali vam je tijesno u srcima vašijem. A da mi vratite kao djeci govorim rasprostranite se i vi. Ne vucite u tuðemu jarmu nevjernika; jer šta ima pravda s bezakonjem? ili kakvu zajednicu ima vidjelo s tamom? Kako li se slaže Hristos s Velijarom? ili kakav dijel ima vjerni s nevjernikom? Ili kako se udara crkva Božija s idolima? Jer ste vi crkve Boga živoga, kao što reèe Bog: useliæu se u njih, i življeæu u njima, i biæu im Bog, i oni æe biti moj narod. Zato iziðite izmeðu njih i odvojte se, govori Gospod, i ne dohvatajte se do neèistote, i ja æu vas primiti, I biæu vam otac, i vi æete biti moji sinovi i kæeri, govori Gospod svedržitelj.