Dela apostolska 10
10
1A u Æesariji bješe jedan èovjek po imenu Kornilije, kapetan od èete koja se zvaše Talijanska. 2Pobožan i bogobojazan sa cijelijem domom svojijem, koji davaše milostinju mnogijem ljudima i moljaše se Bogu bez prestanka; 3On vidje na javi u utvari oko devetoga sahata dnevi anðela Božijega gdje siðe k njemu i reèe mu: Kornilije! 4A on pogledavši na nj i uplašivši se reèe: što je Gospode? A on mu reèe: molitve tvoje i milostinje iziðoše na pamet Bogu; 5I sad pošlji u Jopu ljude i dozovi Simona prozvanoga Petra: 6On stoji u nekoga Simona kožara, kojega je kuæa kod mora: on æe ti kazati rijeèi kojima æeš se spasti ti i sav dom tvoj. 7I kad otide anðeo koji govori Korniliju, dozvavši dvojicu od svojijeh slugu i jednoga pobožna vojnika od onijeh koji mu služahu, 8I kazavši im sve posla ih u Jopu. 9A sjutradan kad oni iðahu putem i približiše se ka gradu, iziðe Petar u gornju sobu da se pomoli Bogu u šesti sahat. 10I ogladnje, i šæaše da jede; a kad mu oni gotovljahu, doðe izvan sebe, 11I vidje nebo otvoreno i sud nekakav gdje silazi na njega, kao veliko platno, zavezan na èetiri roglja i spušta se na zemlju; 12U kome bijahu sva èetvoronožna na zemlji, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske. 13I postade glas k njemu: ustani, Petre! pokolji i pojedi. 14A Petar reèe: nipošto, Gospode! jer nikad ne jedoh što pogano ili neèisto. 15I gle, glas opet k njemu drugom: što je Bog oèistio ti ne pogani. 16I ovo bi triput, i sud se opet uze na nebo. 17A kad se Petar u sebi divljaše šta bi bila utvara koju vidje, i gle, ljudi poslani od Kornilija, napitavši i našavši dom Simonov stadoše pred vratima, 18I zovnuvši pitahu: stoji li ovdje Simon prozvani Petar? 19A dok Petar razmišljavaše o utvari, reèe mu Duh: evo tri èovjeka traže te; 20Nego ustani i siði i idi s njima ne premišljajuæi ništa, jer ih ja poslah. 21A Petar sišavši k ljudima poslanijem k sebi od Kornilija reèe: evo ja sam koga tražite; što ste došli? 22A oni rekoše: Kornilije kapetan, èovjek pravedan i bogobojazan, poznat kod svega naroda Jevrejskoga, primio je zapovijest od anðela svetoga da dozove tebe u svoj dom i da èuje rijeèi od tebe. 23Onda ih dozva unutra i ugosti. A sjutradan ustavši Petar poðe s njima, i neki od braæe koja bješe u Jopi poðoše s njim. 24I sjutradan uðoše u Æesariju. A Kornilije èekaše ih sazvavši rodbinu svoju i ljubazne prijatelje. 25A kad Petar šæaše da uðe, srete ga Kornilije, i padnuvši na noge njegove pokloni se. 26I Petar ga podiže govoreæi: ustani, i ja sam èovjek. 27I s njim govoreæi uðe, i naðe mnoge koji se bijahu sabrali. 28I reèe im: vi znate kako je neprilièno èovjeku Jevrejinu družiti se ili dolaziti k tuðinu; ali Bog meni pokaza da nijednoga èovjeka ne zovem pogana ili neèista; 29Zato i bez sumnje doðoh pozvan. Pitam vas dakle zašto poslaste po mene? 30I Kornilije reèe: od èetvrtoga dana do ovoga èasa ja postih, i u deveti sahat moljah se Bogu u svojoj kuæi; i gle, èovjek stade preda mnom u haljini sjajnoj, 31I reèe: Kornilije! uslišena bi molitva tvoja i milostinje tvoje pomenuše se pred Bogom. 32Pošlji dakle u Jopu i dozovi Simona koji se zove Petar: on stoji u kuæi Simona kožara kod mora, koji kad doðe kazaæe ti. 33Onda ja odmah poslah k tebi; i ti si dobro uèinio što si došao. Sad dakle mi svi stojimo pred Bogom da èujemo sve što je tebi od Boga zapovjeðeno. 34A Petar otvorivši usta reèe: zaista vidim da Bog ne gleda ko je ko; 35Nego u svakom narodu koji se boji njega i tvori pravdu mio je njemu. 36Rijeè što posla sinovima Izrailjevijem, javljajuæi mir po Isusu Hristu, ona je Gospod svima. 37Vi znate govor koji je bio po svoj Judeji poèevši od Galileje po krštenju koje propovijeda Jovan: 38Isusa iz Nazareta kako ga pomaza Bog Duhom svetijem i silom, koji proðe èineæi dobro i iscjeljujuæi sve koje ðavo bješe nadvladao; jer Bog bijaše s njim. 39I mi smo svjedoci svemu što uèini u zemlji Judejskoj i Jerusalimu; kojega i ubiše objesivši na drvo. 40Ovoga Bog vaskrse treæi dan, i dade mu da se pokaže, 41Ne svemu narodu nego nama svjedocima naprijed izbranima od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po vaskrseniju njegovom iz mrtvijeh. 42I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i da svjedoèimo da je on nareèeni od Boga sudija živijem i mrtvijem. 43Za ovo svjedoèe svi proroci da æe imenom njegovijem primiti oproštenje grijeha svi koji ga vjeruju. 44A dok još Petar govoraše ove rijeèi, siðe Duh sveti na sve koji slušahu rijeè. 45I udiviše se vjerni iz obrezanja koji bijahu došli s Petrom, videæi da se i na neznabošce izli dar Duha svetoga. 46Jer ih slušahu gdje govorahu jezike, i velièahu Boga. Tada odgovori Petar: 47Eda može ko vodu zabraniti da se ne krste oni koji primiše Duha svetoga kao i mi? 48I zapovjedi im da se krste u ime Isusa Hrista. Tada ga moliše da ostane kod njih nekoliko dana.
Trenutno izabrano:
Dela apostolska 10: SRP1865
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN
Dela apostolska 10
10
1A u Æesariji bješe jedan èovjek po imenu Kornilije, kapetan od èete koja se zvaše Talijanska. 2Pobožan i bogobojazan sa cijelijem domom svojijem, koji davaše milostinju mnogijem ljudima i moljaše se Bogu bez prestanka; 3On vidje na javi u utvari oko devetoga sahata dnevi anðela Božijega gdje siðe k njemu i reèe mu: Kornilije! 4A on pogledavši na nj i uplašivši se reèe: što je Gospode? A on mu reèe: molitve tvoje i milostinje iziðoše na pamet Bogu; 5I sad pošlji u Jopu ljude i dozovi Simona prozvanoga Petra: 6On stoji u nekoga Simona kožara, kojega je kuæa kod mora: on æe ti kazati rijeèi kojima æeš se spasti ti i sav dom tvoj. 7I kad otide anðeo koji govori Korniliju, dozvavši dvojicu od svojijeh slugu i jednoga pobožna vojnika od onijeh koji mu služahu, 8I kazavši im sve posla ih u Jopu. 9A sjutradan kad oni iðahu putem i približiše se ka gradu, iziðe Petar u gornju sobu da se pomoli Bogu u šesti sahat. 10I ogladnje, i šæaše da jede; a kad mu oni gotovljahu, doðe izvan sebe, 11I vidje nebo otvoreno i sud nekakav gdje silazi na njega, kao veliko platno, zavezan na èetiri roglja i spušta se na zemlju; 12U kome bijahu sva èetvoronožna na zemlji, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske. 13I postade glas k njemu: ustani, Petre! pokolji i pojedi. 14A Petar reèe: nipošto, Gospode! jer nikad ne jedoh što pogano ili neèisto. 15I gle, glas opet k njemu drugom: što je Bog oèistio ti ne pogani. 16I ovo bi triput, i sud se opet uze na nebo. 17A kad se Petar u sebi divljaše šta bi bila utvara koju vidje, i gle, ljudi poslani od Kornilija, napitavši i našavši dom Simonov stadoše pred vratima, 18I zovnuvši pitahu: stoji li ovdje Simon prozvani Petar? 19A dok Petar razmišljavaše o utvari, reèe mu Duh: evo tri èovjeka traže te; 20Nego ustani i siði i idi s njima ne premišljajuæi ništa, jer ih ja poslah. 21A Petar sišavši k ljudima poslanijem k sebi od Kornilija reèe: evo ja sam koga tražite; što ste došli? 22A oni rekoše: Kornilije kapetan, èovjek pravedan i bogobojazan, poznat kod svega naroda Jevrejskoga, primio je zapovijest od anðela svetoga da dozove tebe u svoj dom i da èuje rijeèi od tebe. 23Onda ih dozva unutra i ugosti. A sjutradan ustavši Petar poðe s njima, i neki od braæe koja bješe u Jopi poðoše s njim. 24I sjutradan uðoše u Æesariju. A Kornilije èekaše ih sazvavši rodbinu svoju i ljubazne prijatelje. 25A kad Petar šæaše da uðe, srete ga Kornilije, i padnuvši na noge njegove pokloni se. 26I Petar ga podiže govoreæi: ustani, i ja sam èovjek. 27I s njim govoreæi uðe, i naðe mnoge koji se bijahu sabrali. 28I reèe im: vi znate kako je neprilièno èovjeku Jevrejinu družiti se ili dolaziti k tuðinu; ali Bog meni pokaza da nijednoga èovjeka ne zovem pogana ili neèista; 29Zato i bez sumnje doðoh pozvan. Pitam vas dakle zašto poslaste po mene? 30I Kornilije reèe: od èetvrtoga dana do ovoga èasa ja postih, i u deveti sahat moljah se Bogu u svojoj kuæi; i gle, èovjek stade preda mnom u haljini sjajnoj, 31I reèe: Kornilije! uslišena bi molitva tvoja i milostinje tvoje pomenuše se pred Bogom. 32Pošlji dakle u Jopu i dozovi Simona koji se zove Petar: on stoji u kuæi Simona kožara kod mora, koji kad doðe kazaæe ti. 33Onda ja odmah poslah k tebi; i ti si dobro uèinio što si došao. Sad dakle mi svi stojimo pred Bogom da èujemo sve što je tebi od Boga zapovjeðeno. 34A Petar otvorivši usta reèe: zaista vidim da Bog ne gleda ko je ko; 35Nego u svakom narodu koji se boji njega i tvori pravdu mio je njemu. 36Rijeè što posla sinovima Izrailjevijem, javljajuæi mir po Isusu Hristu, ona je Gospod svima. 37Vi znate govor koji je bio po svoj Judeji poèevši od Galileje po krštenju koje propovijeda Jovan: 38Isusa iz Nazareta kako ga pomaza Bog Duhom svetijem i silom, koji proðe èineæi dobro i iscjeljujuæi sve koje ðavo bješe nadvladao; jer Bog bijaše s njim. 39I mi smo svjedoci svemu što uèini u zemlji Judejskoj i Jerusalimu; kojega i ubiše objesivši na drvo. 40Ovoga Bog vaskrse treæi dan, i dade mu da se pokaže, 41Ne svemu narodu nego nama svjedocima naprijed izbranima od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po vaskrseniju njegovom iz mrtvijeh. 42I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i da svjedoèimo da je on nareèeni od Boga sudija živijem i mrtvijem. 43Za ovo svjedoèe svi proroci da æe imenom njegovijem primiti oproštenje grijeha svi koji ga vjeruju. 44A dok još Petar govoraše ove rijeèi, siðe Duh sveti na sve koji slušahu rijeè. 45I udiviše se vjerni iz obrezanja koji bijahu došli s Petrom, videæi da se i na neznabošce izli dar Duha svetoga. 46Jer ih slušahu gdje govorahu jezike, i velièahu Boga. Tada odgovori Petar: 47Eda može ko vodu zabraniti da se ne krste oni koji primiše Duha svetoga kao i mi? 48I zapovjedi im da se krste u ime Isusa Hrista. Tada ga moliše da ostane kod njih nekoliko dana.
Trenutno izabrano:
:
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN