Dela apostolska 4
4
1A kad oni govorahu narodu, naiðoše na njih sveštenici i vojvoda crkveni i sadukeji; 2I rasrdiše se, što oni uèe ljude i javljaju u Isusu vaskrsenije iz mrtvijeh. 3I digoše na njih ruke, i metnuše ih u zatvor do ujutru: jer veæ bješe veèe. 4A od onijeh koji slušahu rijeè mnogi vjerovaše, i postade broj ljudi oko pet hiljada. 5A kad bi ujutru, skupiše se knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, 6I Ana poglavar sveštenièki i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda sveštenièkoga; 7I metnuvši ih na srijedu pitahu: kakom silom ili u èije ime uèiniste vi ovo? 8Tada Petar napunivši se Duha svetoga reèe im: knezovi narodni i starješine Izrailjeve! 9Ako nas danas pitate za dobro djelo koje uèinismo bolesnu èovjeku te on ozdravi: 10Da je na znanje svima vama i svemu narodu Izrailjevu da u ime Isusa Hrista Nazareæanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvijeh, stoji ovaj pred vama zdrav. 11Ovo je kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugom spasenija; 12Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti. 13A kad vidješe slobodu Petrovu i Jovanovu, i znajuæi da su ljudi neknjiževni i prosti, divljahu se, a znadijahu ih da bijahu s Isusom. 14A videæi iscijeljenoga èovjeka gdje s njima stoji ne mogahu ništa protivu reæi. 15Onda im zapovjediše da iziðu napolje iz savjeta, pa pitahu jedan drugoga 16Govoreæi: šta æete èiniti ovijem ljudima? Jer veliki znak što uèiniše oni poznat je svima koji žive u Jerusalimu, i ne možemo odreæi; 17Ali da se dalje ne razilazi po narodu, da im oštro zaprijetimo da više ne govore za ime ovo nikome. 18I dozvavši ih zapovjediše im da ništa ne spominju niti uèe u ime Isusovo. 19Petar i Jovan odgovarajuæi rekoše im: sudite je li pravo pred Bogom da vas veæma slušamo negoli Boga? 20Jer mi ne možemo ne govoriti što vidjesmo i èusmo. 21A oni zaprijetivši im pustiše ih, ne našavši ništa kako bi ih muèili, naroda radi; jer svi hvaljahu Boga za ono što se bješe dogodilo. 22Jer onome èovjeku bješe više od èetrdeset godina na kom se dogodi ovo èudo zdravlja. 23A kad ih otpustiše, doðoše k svojima, i javiše šta im rekoše glavari sveštenièki i starješine. 24A oni kad èuše, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: Gospode Bože, ti koji si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima; 25Koji ustima Davida sluge svojega reèe: zašto se bune neznabošci, i narodi izmišljavaju prazne rijeèi? 26Sastaše se carevi zemaljski, i knezovi se sabraše ujedno na Gospoda i na Hrista njegova. 27Zaista se sabraše u ovome gradu na svetoga sina tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod i Pontijski Pilat s neznabošcima i s narodom Izrailjevijem, 28Da uèine što ruka tvoja i savjet tvoj naprijed odredi da bude. 29I sad Gospode! pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama svojima da govore sa svakom slobodom rijeè tvoju; 30I pružaj ruku svoju na iscjeljivanje i da znaci i èudesa bivaju imenom svetoga sina tvojega Isusa. 31I pošto se oni pomoliše Bogu zatrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i napuniše se svi Duha svetoga, i govorahu rijeè Božiju sa slobodom. 32A u naroda koji vjerova bješe jedno srce i jedna duša; i nijedan ne govoraše za imanje svoje da je njegovo, nego im sve bješe zajednièko. 33I apostoli s velikom silom svjedoèahu za vaskrsenije Gospoda Isusa Hrista; i blagodat velika bješe na svima njima: 34Jer nijedan meðu njima ne bješe siromašan, jer koliko ih god bijaše koji imadijahu njive ili kuæe, prodavahu i donošahu novce što uzimahu za to, 35I metahu pred noge apostolima; i davaše se svakome kao što ko trebaše. 36A Josija, prozvani od apostola Varnava, koje znaèi sin utjehe, Levit rodom iz Kipra, 37On imadijaše njivu, i prodavši je donese novce i metnu apostolima pred noge.
Trenutno izabrano:
Dela apostolska 4: SRP1865
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN
Dela apostolska 4
4
1A kad oni govorahu narodu, naiðoše na njih sveštenici i vojvoda crkveni i sadukeji; 2I rasrdiše se, što oni uèe ljude i javljaju u Isusu vaskrsenije iz mrtvijeh. 3I digoše na njih ruke, i metnuše ih u zatvor do ujutru: jer veæ bješe veèe. 4A od onijeh koji slušahu rijeè mnogi vjerovaše, i postade broj ljudi oko pet hiljada. 5A kad bi ujutru, skupiše se knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, 6I Ana poglavar sveštenièki i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda sveštenièkoga; 7I metnuvši ih na srijedu pitahu: kakom silom ili u èije ime uèiniste vi ovo? 8Tada Petar napunivši se Duha svetoga reèe im: knezovi narodni i starješine Izrailjeve! 9Ako nas danas pitate za dobro djelo koje uèinismo bolesnu èovjeku te on ozdravi: 10Da je na znanje svima vama i svemu narodu Izrailjevu da u ime Isusa Hrista Nazareæanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvijeh, stoji ovaj pred vama zdrav. 11Ovo je kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugom spasenija; 12Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti. 13A kad vidješe slobodu Petrovu i Jovanovu, i znajuæi da su ljudi neknjiževni i prosti, divljahu se, a znadijahu ih da bijahu s Isusom. 14A videæi iscijeljenoga èovjeka gdje s njima stoji ne mogahu ništa protivu reæi. 15Onda im zapovjediše da iziðu napolje iz savjeta, pa pitahu jedan drugoga 16Govoreæi: šta æete èiniti ovijem ljudima? Jer veliki znak što uèiniše oni poznat je svima koji žive u Jerusalimu, i ne možemo odreæi; 17Ali da se dalje ne razilazi po narodu, da im oštro zaprijetimo da više ne govore za ime ovo nikome. 18I dozvavši ih zapovjediše im da ništa ne spominju niti uèe u ime Isusovo. 19Petar i Jovan odgovarajuæi rekoše im: sudite je li pravo pred Bogom da vas veæma slušamo negoli Boga? 20Jer mi ne možemo ne govoriti što vidjesmo i èusmo. 21A oni zaprijetivši im pustiše ih, ne našavši ništa kako bi ih muèili, naroda radi; jer svi hvaljahu Boga za ono što se bješe dogodilo. 22Jer onome èovjeku bješe više od èetrdeset godina na kom se dogodi ovo èudo zdravlja. 23A kad ih otpustiše, doðoše k svojima, i javiše šta im rekoše glavari sveštenièki i starješine. 24A oni kad èuše, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: Gospode Bože, ti koji si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima; 25Koji ustima Davida sluge svojega reèe: zašto se bune neznabošci, i narodi izmišljavaju prazne rijeèi? 26Sastaše se carevi zemaljski, i knezovi se sabraše ujedno na Gospoda i na Hrista njegova. 27Zaista se sabraše u ovome gradu na svetoga sina tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod i Pontijski Pilat s neznabošcima i s narodom Izrailjevijem, 28Da uèine što ruka tvoja i savjet tvoj naprijed odredi da bude. 29I sad Gospode! pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama svojima da govore sa svakom slobodom rijeè tvoju; 30I pružaj ruku svoju na iscjeljivanje i da znaci i èudesa bivaju imenom svetoga sina tvojega Isusa. 31I pošto se oni pomoliše Bogu zatrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i napuniše se svi Duha svetoga, i govorahu rijeè Božiju sa slobodom. 32A u naroda koji vjerova bješe jedno srce i jedna duša; i nijedan ne govoraše za imanje svoje da je njegovo, nego im sve bješe zajednièko. 33I apostoli s velikom silom svjedoèahu za vaskrsenije Gospoda Isusa Hrista; i blagodat velika bješe na svima njima: 34Jer nijedan meðu njima ne bješe siromašan, jer koliko ih god bijaše koji imadijahu njive ili kuæe, prodavahu i donošahu novce što uzimahu za to, 35I metahu pred noge apostolima; i davaše se svakome kao što ko trebaše. 36A Josija, prozvani od apostola Varnava, koje znaèi sin utjehe, Levit rodom iz Kipra, 37On imadijaše njivu, i prodavši je donese novce i metnu apostolima pred noge.
Trenutno izabrano:
:
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN