Propovednik 10:7-20

Vidjeh sluge na konjma, a knezovi idu pješice kao sluge. Ko jamu kopa, u nju æe pasti, i ko razvaljuje ogradu, uješæe ga zmija. Ko odmièe kamenje, udariæe se o njih; ko cijepa drva, nije miran od njih. Kad se zatupi gvožðe i oštrice mu se ne naoštri, tada treba više snage; ali mudrost može bolje opraviti. Ako ujede zmija prije bajanja, ništa neæe pomoæi bajaè. Rijeèi iz usta mudroga ljupke su, a bezumnoga proždiru usne njegove. Poèetak je rijeèima usta njegovijeh ludost, a svršetak govoru njegovu zlo bezumlje. Jer ludi mnogo govori, a èovjek ne zna što æe biti; i ko æe mu kazati što æe poslije njega biti? Lude mori trud njihov, jer ne znaju ni u grad otiæi. Teško tebi, zemljo, kad ti je car dijete i knezovi tvoji rano jedu! Blago tebi, zemljo, kad ti je car plemenit i knezovi tvoji jedu na vrijeme da se potkrijepe a ne da se opiju. S lijenosti ugiblje se krov i s nemarnijeh ruku prokapljuje kuæa. Radi veselja gotove se gozbe, i vino veseli žive, a novci vrše sve. Ni u misli svojoj ne psuj cara, ni u klijeti, u kojoj spavaš, ne psuj bogatoga, jer ptica nebeska odnijeæe glas i što krila ima dokazaæe rijeè.

Besplatni planovi za čitanje i pobožosti koje se odnose na Propovednik 10:7-20