Propovednik 3
3
1Svemu ima vrijeme, i svakom poslu pod nebom ima vrijeme. 2Ima vrijeme kad se raða, i vrijeme kad se umire; vrijeme kad se sadi, i vrijeme kad se èupa posaðeno; 3Vrijeme kad se ubija, i vrijeme kad se iscjeljuje; vrijeme kad se razvaljuje, i vrijeme kad se gradi. 4Vrijeme plaèu i vrijeme smijehu; vrijeme ridanju i vrijeme igranju; 5Vrijeme kad se razmeæe kamenje, i vrijeme kad se skuplja kamenje; vrijeme kad se grli, i vrijeme kad se ostavlja grljenje; 6Vrijeme kad se teèe, i vrijeme kad se gubi; vrijeme kad se èuva, i vrijeme kad se baca; 7Vrijeme kad se dere, i vrijeme kad se sašiva; vrijeme kad se muèi, i vrijeme kad se govori; 8Vrijeme kad se ljubi, i vrijeme kad se mrzi; vrijeme ratu i vrijeme miru. 9Kaka je korist onome koji radi od onoga oko èega se trudi? 10Vidio sam poslove koje je Bog dao sinovima ljudskim da se muèe oko njih. 11Sve je uèinio da je lijepo u svoje vrijeme, i svijet metnuo im je u srce, ali da ne može èovjek dokuèiti djela koja Bog tvori, ni poèetka ni kraja. 12Doznah da nema ništa bolje za njih nego da se vesele i èine dobro za života svoga. 13I kad svaki èovjek jede i pije i uživa dobra od svakoga truda svojega, to je dar Božji. 14Doznah da što god tvori Bog ono traje dovijeka, ne može mu se ništa dodati niti se od toga može što oduzeti; i Bog tvori da bi ga se bojali. 15Što je bilo to je sada, i što æe biti to je veæ bilo; jer Bog povraæa što je prošlo. 16Još vidjeh pod suncem gdje je mjesto suda bezbožnost i mjesto pravde bezbožnost. 17I rekoh u srcu svom: Bog æe suditi pravedniku i bezbožniku; jer ima vrijeme svemu i svakom poslu. 18Rekoh u srcu svom za sinove ljudske da im je Bog pokazao da vide da su kao stoka. 19Jer što biva sinovima ljudskim to biva i stoci, jednako im biva; kako gine ona tako ginu i oni, i svi imaju isti duh; i èovjek ništa nije bolji od stoke, jer je sve taština. 20Sve ide na jedno mjesto; sve je od praha i sve se vraæa u prah. 21Ko zna da duh sinova ljudskih ide gore, a duh stoke da ide dolje pod zemlju? 22Zato vidjeh da ništa nema bolje èovjeku nego da se veseli onijem što radi, jer mu je to dio; jer ko æe ga dovesti da vidi što æe biti poslije njega?
Trenutno izabrano:
Propovednik 3: SRP1865
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN
Propovednik 3
3
1Svemu ima vrijeme, i svakom poslu pod nebom ima vrijeme. 2Ima vrijeme kad se raða, i vrijeme kad se umire; vrijeme kad se sadi, i vrijeme kad se èupa posaðeno; 3Vrijeme kad se ubija, i vrijeme kad se iscjeljuje; vrijeme kad se razvaljuje, i vrijeme kad se gradi. 4Vrijeme plaèu i vrijeme smijehu; vrijeme ridanju i vrijeme igranju; 5Vrijeme kad se razmeæe kamenje, i vrijeme kad se skuplja kamenje; vrijeme kad se grli, i vrijeme kad se ostavlja grljenje; 6Vrijeme kad se teèe, i vrijeme kad se gubi; vrijeme kad se èuva, i vrijeme kad se baca; 7Vrijeme kad se dere, i vrijeme kad se sašiva; vrijeme kad se muèi, i vrijeme kad se govori; 8Vrijeme kad se ljubi, i vrijeme kad se mrzi; vrijeme ratu i vrijeme miru. 9Kaka je korist onome koji radi od onoga oko èega se trudi? 10Vidio sam poslove koje je Bog dao sinovima ljudskim da se muèe oko njih. 11Sve je uèinio da je lijepo u svoje vrijeme, i svijet metnuo im je u srce, ali da ne može èovjek dokuèiti djela koja Bog tvori, ni poèetka ni kraja. 12Doznah da nema ništa bolje za njih nego da se vesele i èine dobro za života svoga. 13I kad svaki èovjek jede i pije i uživa dobra od svakoga truda svojega, to je dar Božji. 14Doznah da što god tvori Bog ono traje dovijeka, ne može mu se ništa dodati niti se od toga može što oduzeti; i Bog tvori da bi ga se bojali. 15Što je bilo to je sada, i što æe biti to je veæ bilo; jer Bog povraæa što je prošlo. 16Još vidjeh pod suncem gdje je mjesto suda bezbožnost i mjesto pravde bezbožnost. 17I rekoh u srcu svom: Bog æe suditi pravedniku i bezbožniku; jer ima vrijeme svemu i svakom poslu. 18Rekoh u srcu svom za sinove ljudske da im je Bog pokazao da vide da su kao stoka. 19Jer što biva sinovima ljudskim to biva i stoci, jednako im biva; kako gine ona tako ginu i oni, i svi imaju isti duh; i èovjek ništa nije bolji od stoke, jer je sve taština. 20Sve ide na jedno mjesto; sve je od praha i sve se vraæa u prah. 21Ko zna da duh sinova ljudskih ide gore, a duh stoke da ide dolje pod zemlju? 22Zato vidjeh da ništa nema bolje èovjeku nego da se veseli onijem što radi, jer mu je to dio; jer ko æe ga dovesti da vidi što æe biti poslije njega?
Trenutno izabrano:
:
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN