Propovednik 7
7
1Bolje je ime nego dobro ulje, i dan smrtni nego dan u koji se ko rodi. 2Bolje je iæi u kuæu gdje je žalost nego iæi u kuæu gdje je gozba, jer je ondje kraj svakoga èovjeka, i ko je živ, slaže u srce svoje. 3Bolja je žalost nego smijeh, jer kad je lice neveselo, srce postaje bolje. 4Srce je mudrijeh ljudi u kuæi gdje je žalost, a srce bezumnijeh u kuæi gdje je veselje. 5Bolje je slušati karanje mudroga nego da ko sluša pjesmu bezumnijeh. 6Jer kao što prašti trnje pod loncem, taki je smijeh bezumnikov; i to je taština. 7Nasilje obezumljuje mudroga, i poklon izopaèuje srce. 8Bolji je kraj stvari nego poèetak joj; bolji je ko je strpljiva duha negoli ko je ponosita duha. 9Ne budi nagao u duhu svom na gnjev, jer gnjev poèiva u njedrima bezumnijeh. 10Ne govori: šta je to, te su preðašnji dani bili bolji od ovijeh? jer ne bi bilo mudro da za to pitaš. 11Dobra je mudrost s imanjem, i korisna je onima koji vide sunce. 12Jer je mudrost zaklon, i novci su zaklon; ali je pretežnije znanje mudrosti tijem što daje život onome ko je ima. 13Pogledaj djelo Božije; jer ko može ispraviti što on iskrivi? 14U dobro vrijeme uživaj dobro, a u zlo vrijeme gledaj, jer je Bog stvorio jedno prema drugom zato da èovjek ne zna šta æe biti. 15Svašta vidjeh za vremena taštine svoje: pravednika koji propada u pravdi svojoj, i bezbožnika koji dugo živi u svojoj zloæi. 16Ne budi suviše pravedan ni suviše mudar; zašto bi sebe upropastio? 17Ne budi suviše bezbožan ni lud; zašto bi umro prije vremena? 18Dobro je da držiš jedno a drugo da ne puštaš iz ruke; jer ko se boji Boga izbaviæe se od svega. 19Mudrost krijepi èovjeka više nego deset knezova koji su u gradu. 20Doista nema èovjeka pravedna na zemlji koji tvori dobro i ne griješi. 21Ne uzimaj na um svašta što se govori, ako bi i slugu svojega èuo gdje te psuje; 22Jer srce tvoje zna da si i ti više puta psovao druge. 23Sve to ogledah mudrošæu i rekoh: biæu mudar; ali mudrost bješe daleko od mene. 24Što je tako daleko i vrlo duboko, ko æe naæi? 25Okretoh se srcem svojim da poznam i izvidim i iznaðem mudrost i razum, i da poznam bezbožnost ludosti i ludost bezumlja. 26I naðoh da je grèa od smrti žena kojoj je srce mreža i pruglo, kojoj su ruke okovi; ko je mio Bogu, saèuvaæe se od nje, a grješnika æe uhvatiti ona. 27Gle, to naðoh, veli propovjednik, jedno prema drugom, tražeæi da razumijem. 28Još traži duša moja, ali ne naðoh. Èovjeka jednoga u tisuæi naðoh, ali žene meðu svjema ne naðoh. 29Samo, gle, ovo naðoh: da je Bog stvorio èovjeka dobra; a oni traže svakojake pomisli.
Trenutno izabrano:
Propovednik 7: SRP1865
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN
Propovednik 7
7
1Bolje je ime nego dobro ulje, i dan smrtni nego dan u koji se ko rodi. 2Bolje je iæi u kuæu gdje je žalost nego iæi u kuæu gdje je gozba, jer je ondje kraj svakoga èovjeka, i ko je živ, slaže u srce svoje. 3Bolja je žalost nego smijeh, jer kad je lice neveselo, srce postaje bolje. 4Srce je mudrijeh ljudi u kuæi gdje je žalost, a srce bezumnijeh u kuæi gdje je veselje. 5Bolje je slušati karanje mudroga nego da ko sluša pjesmu bezumnijeh. 6Jer kao što prašti trnje pod loncem, taki je smijeh bezumnikov; i to je taština. 7Nasilje obezumljuje mudroga, i poklon izopaèuje srce. 8Bolji je kraj stvari nego poèetak joj; bolji je ko je strpljiva duha negoli ko je ponosita duha. 9Ne budi nagao u duhu svom na gnjev, jer gnjev poèiva u njedrima bezumnijeh. 10Ne govori: šta je to, te su preðašnji dani bili bolji od ovijeh? jer ne bi bilo mudro da za to pitaš. 11Dobra je mudrost s imanjem, i korisna je onima koji vide sunce. 12Jer je mudrost zaklon, i novci su zaklon; ali je pretežnije znanje mudrosti tijem što daje život onome ko je ima. 13Pogledaj djelo Božije; jer ko može ispraviti što on iskrivi? 14U dobro vrijeme uživaj dobro, a u zlo vrijeme gledaj, jer je Bog stvorio jedno prema drugom zato da èovjek ne zna šta æe biti. 15Svašta vidjeh za vremena taštine svoje: pravednika koji propada u pravdi svojoj, i bezbožnika koji dugo živi u svojoj zloæi. 16Ne budi suviše pravedan ni suviše mudar; zašto bi sebe upropastio? 17Ne budi suviše bezbožan ni lud; zašto bi umro prije vremena? 18Dobro je da držiš jedno a drugo da ne puštaš iz ruke; jer ko se boji Boga izbaviæe se od svega. 19Mudrost krijepi èovjeka više nego deset knezova koji su u gradu. 20Doista nema èovjeka pravedna na zemlji koji tvori dobro i ne griješi. 21Ne uzimaj na um svašta što se govori, ako bi i slugu svojega èuo gdje te psuje; 22Jer srce tvoje zna da si i ti više puta psovao druge. 23Sve to ogledah mudrošæu i rekoh: biæu mudar; ali mudrost bješe daleko od mene. 24Što je tako daleko i vrlo duboko, ko æe naæi? 25Okretoh se srcem svojim da poznam i izvidim i iznaðem mudrost i razum, i da poznam bezbožnost ludosti i ludost bezumlja. 26I naðoh da je grèa od smrti žena kojoj je srce mreža i pruglo, kojoj su ruke okovi; ko je mio Bogu, saèuvaæe se od nje, a grješnika æe uhvatiti ona. 27Gle, to naðoh, veli propovjednik, jedno prema drugom, tražeæi da razumijem. 28Još traži duša moja, ali ne naðoh. Èovjeka jednoga u tisuæi naðoh, ali žene meðu svjema ne naðoh. 29Samo, gle, ovo naðoh: da je Bog stvorio èovjeka dobra; a oni traže svakojake pomisli.
Trenutno izabrano:
:
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN