Jovanu 11
11
1Bijaše pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte sestre njezine. 2A Marija, koje brat Lazar bolovaše, bješe ona što pomaza Gospoda mirom i otr noge njegove svojom kosom.) 3Onda poslaše sestre k njemu govoreæi: Gospode! gle, onaj koji ti je mio bolestan je. 4A kad èu Isus, reèe: ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se proslavi sin Božij s nje. 5A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara. 6A kad èu da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bješe. 7A potom reèe uèenicima: hajdemo opet u Judeju. 8Uèenici mu rekoše: Ravi! sad Judejci šæadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoæeš da ideš onamo? 9Isus odgovori: nije li dvanaest sahata u danu? ko danju ide ne spotièe se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta; 10A ko ide noæu spotièe se, jer nema vidjela u njemu. 11Ovo kaza, i potom reèe im: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim. 12Onda mu rekoše uèenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustaæe. 13A Isus im reèe za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna. 14Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije. 15I milo mi je vas radi što nijesam bio onamo da vjerujete; nego hajdemo k njemu. 16Onda Toma, koji se zvaše Blizanac, reèe uèenicima: hajdemo i mi da pomremo s njim. 17A kad doðe Isus, naðe ga a on veæ èetiri dana u grobu. 18A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest potrkališta.) 19I mnogi od Judejaca bijahu došli k Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovijem. 20Kad Marta dakle èu da Isus ide, iziðe preda nj, a Marija sjeðaše doma. 21Onda reèe Marta Isusu: Gospode! da si ti bio ovdje ne bi moj brat umro. 22A i sad znam da što zaišteš u Boga daæe ti Bog. 23Isus joj reèe: brat æe tvoj ustati. 24Marta mu reèe: znam da æe ustati o vaskrseniju, u pošljednji dan. 25A Isus joj reèe: ja sam vaskrsenije i život; koji vjeruje mene ako i umre življeæe. 26I nijedan koji živi i vjeruje mene neæe umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? 27Reèe mu: da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Božij koji je trebalo da doðe na svijet. 28I ovo rekavši otide te zovnu tajno Mariju sestru svoju govoreæi: uèitelj je došao, i zove te. 29A ona kako èu, usta brzo i otide k njemu. 30Jer Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onom mjestu gdje ga srete Marta. 31A Judejci onda koji bijahu s njom u kuæi i tješahu je, kad vidješe Mariju da brzo usta i iziðe, poðoše za njom govoreæi da ide na grob da plaèe onamo. 32A Marija kako doðe gdje bješe Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreæi mu: Gospode! da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat. 33Onda Isus kad je vidje gdje plaèe, i gdje plaèu Judejci koji doðoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan. 34I reèe: gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode! hajde da vidiš. 35Udariše suze Isusu. 36Onda Judejci govorahu: gledaj kako ga ljubljaše. 37A neki od njih rekoše: ne mogaše li ovaj koji otvori oèi slijepcu uèiniti da i ovaj ne umre? 38A Isus opet se zgrozi u sebi, i doðe na grob; a bijaše peæina, i kamen ležaše na njoj. 39Isus reèe: uzmite kamen. Reèe mu Marta, sestra onoga što je umro: Gospode! veæ smrdi; jer su èetiri dana kako je umro. 40Isus joj reèe: ne rekoh li ti da ako vjeruješ vidjeæeš slavu Božiju? 41Uzeše dakle kamen gdje ležaše mrtvac; a Isus podiže oèi gore, i reèe: oèe! hvala ti što si me uslišio. 42A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao. 43I ovo rekavši zovnu iza glasa: Lazare! iziði napolje. 44I iziðe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im reèe: razdriješite ga i pustite nek ide. 45Onda mnogi od Judejaca koji bijahu došli k Mariji i vidješe šta uèini Isus, vjerovaše ga. 46A neki od njih otidoše k farisejima i kazaše im šta uèini Isus. 47Onda glavari sveštenièki i fariseji sabraše skupštinu, i govorahu: šta æemo èiniti? Èovjek ovaj èini mnoga èudesa. 48Ako ga ostavimo tako, svi æe ga vjerovati; pa æe doæi Rimljani i uzeti nam zemlju i narod. 49A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine bješe poglavar sveštenièki, reèe im: vi ne znate ništa; 50I ne mislite da je nama bolje da jedan èovjek umre za narod, negoli da narod sav propadne. 51A ovo ne reèe sam od sebe, nego, buduæi poglavar sveštenièki one godine, proreèe da Isusu valja umrijeti za narod; 52I ne samo za narod, nego da i rasijanu djecu Božiju skupi ujedno. 53Od toga dakle dana dogovoriše se da ga ubiju. 54A Isus više ne hoðaše javno po Judejcima, nego odande otide u kraj blizu pustinje u grad po imenu Jefrem, i ondje hoðaše s uèenicima svojima. 55A bješe blizu pasha Jevrejska, i mnogi iz onoga kraja doðoše u Jerusalim prije pashe da se oèiste. 56Tada tražahu Isusa, i stojeæi u crkvi govorahu meðu sobom: šta mislite vi zašto ne dolazi na praznik? 57A glavari sveštenièki i fariseji izdaše zapovijest ako ga ko opazi gdje je, da javi da ga uhvate.
Trenutno izabrano:
Jovanu 11: SRP1865
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN
Jovanu 11
11
1Bijaše pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte sestre njezine. 2A Marija, koje brat Lazar bolovaše, bješe ona što pomaza Gospoda mirom i otr noge njegove svojom kosom.) 3Onda poslaše sestre k njemu govoreæi: Gospode! gle, onaj koji ti je mio bolestan je. 4A kad èu Isus, reèe: ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se proslavi sin Božij s nje. 5A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara. 6A kad èu da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bješe. 7A potom reèe uèenicima: hajdemo opet u Judeju. 8Uèenici mu rekoše: Ravi! sad Judejci šæadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoæeš da ideš onamo? 9Isus odgovori: nije li dvanaest sahata u danu? ko danju ide ne spotièe se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta; 10A ko ide noæu spotièe se, jer nema vidjela u njemu. 11Ovo kaza, i potom reèe im: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim. 12Onda mu rekoše uèenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustaæe. 13A Isus im reèe za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna. 14Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije. 15I milo mi je vas radi što nijesam bio onamo da vjerujete; nego hajdemo k njemu. 16Onda Toma, koji se zvaše Blizanac, reèe uèenicima: hajdemo i mi da pomremo s njim. 17A kad doðe Isus, naðe ga a on veæ èetiri dana u grobu. 18A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest potrkališta.) 19I mnogi od Judejaca bijahu došli k Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovijem. 20Kad Marta dakle èu da Isus ide, iziðe preda nj, a Marija sjeðaše doma. 21Onda reèe Marta Isusu: Gospode! da si ti bio ovdje ne bi moj brat umro. 22A i sad znam da što zaišteš u Boga daæe ti Bog. 23Isus joj reèe: brat æe tvoj ustati. 24Marta mu reèe: znam da æe ustati o vaskrseniju, u pošljednji dan. 25A Isus joj reèe: ja sam vaskrsenije i život; koji vjeruje mene ako i umre življeæe. 26I nijedan koji živi i vjeruje mene neæe umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? 27Reèe mu: da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Božij koji je trebalo da doðe na svijet. 28I ovo rekavši otide te zovnu tajno Mariju sestru svoju govoreæi: uèitelj je došao, i zove te. 29A ona kako èu, usta brzo i otide k njemu. 30Jer Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onom mjestu gdje ga srete Marta. 31A Judejci onda koji bijahu s njom u kuæi i tješahu je, kad vidješe Mariju da brzo usta i iziðe, poðoše za njom govoreæi da ide na grob da plaèe onamo. 32A Marija kako doðe gdje bješe Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreæi mu: Gospode! da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat. 33Onda Isus kad je vidje gdje plaèe, i gdje plaèu Judejci koji doðoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan. 34I reèe: gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode! hajde da vidiš. 35Udariše suze Isusu. 36Onda Judejci govorahu: gledaj kako ga ljubljaše. 37A neki od njih rekoše: ne mogaše li ovaj koji otvori oèi slijepcu uèiniti da i ovaj ne umre? 38A Isus opet se zgrozi u sebi, i doðe na grob; a bijaše peæina, i kamen ležaše na njoj. 39Isus reèe: uzmite kamen. Reèe mu Marta, sestra onoga što je umro: Gospode! veæ smrdi; jer su èetiri dana kako je umro. 40Isus joj reèe: ne rekoh li ti da ako vjeruješ vidjeæeš slavu Božiju? 41Uzeše dakle kamen gdje ležaše mrtvac; a Isus podiže oèi gore, i reèe: oèe! hvala ti što si me uslišio. 42A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao. 43I ovo rekavši zovnu iza glasa: Lazare! iziði napolje. 44I iziðe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im reèe: razdriješite ga i pustite nek ide. 45Onda mnogi od Judejaca koji bijahu došli k Mariji i vidješe šta uèini Isus, vjerovaše ga. 46A neki od njih otidoše k farisejima i kazaše im šta uèini Isus. 47Onda glavari sveštenièki i fariseji sabraše skupštinu, i govorahu: šta æemo èiniti? Èovjek ovaj èini mnoga èudesa. 48Ako ga ostavimo tako, svi æe ga vjerovati; pa æe doæi Rimljani i uzeti nam zemlju i narod. 49A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine bješe poglavar sveštenièki, reèe im: vi ne znate ništa; 50I ne mislite da je nama bolje da jedan èovjek umre za narod, negoli da narod sav propadne. 51A ovo ne reèe sam od sebe, nego, buduæi poglavar sveštenièki one godine, proreèe da Isusu valja umrijeti za narod; 52I ne samo za narod, nego da i rasijanu djecu Božiju skupi ujedno. 53Od toga dakle dana dogovoriše se da ga ubiju. 54A Isus više ne hoðaše javno po Judejcima, nego odande otide u kraj blizu pustinje u grad po imenu Jefrem, i ondje hoðaše s uèenicima svojima. 55A bješe blizu pasha Jevrejska, i mnogi iz onoga kraja doðoše u Jerusalim prije pashe da se oèiste. 56Tada tražahu Isusa, i stojeæi u crkvi govorahu meðu sobom: šta mislite vi zašto ne dolazi na praznik? 57A glavari sveštenièki i fariseji izdaše zapovijest ako ga ko opazi gdje je, da javi da ga uhvate.
Trenutno izabrano:
:
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN