Jovanu 5
5
1A potom bješe praznik Jevrejski, i iziðe Isus u Jerusalim. 2U Jerusalimu pak kod Ovèijeh vrata ima banja, koja se zove Jevrejski Vitezda, i oko nje pet pokrivenijeh trijemova, 3U kojima ležaše mnoštvo bolesnika, slijepijeh, hromijeh, suhijeh, koji èekahu da se zaljulja voda; 4Jer anðeo Gospodnji silažaše u odreðeno vrijeme u banju i muæaše vodu; i koji najprije ulažaše pošto se zamuti voda, ozdravljaše, makar kakva bolest da je na njemu. 5A ondje bijaše jedan èovjek koji trideset i osam godina bješe bolestan. 6Kad vidje Isus ovoga gdje leži, i razumje da je veæ odavno bolestan, reèe mu: hoæeš li da budeš zdrav? 7Odgovori mu bolesni: da, Gospode; ali nemam èovjeka da me spusti u banju kad se zamuti voda; a dok ja doðem drugi siðe prije mene. 8Reèe mu Isus: ustani, uzmi odar svoj i hodi. 9I odmah ozdravi èovjek, i uzevši odar svoj hoðaše. A taj dan bješe subota. 10Tada govorahu Jevreji onome što ozdravi: danas je subota i ne valja ti odra nositi. 11A on im odgovori: koji me iscijeli on mi reèe: uzmi odar svoj i hodi. 12A oni ga zapitaše: ko je taj èovjek koji ti reèe: uzmi odar svoj i hodi? 13A iscijeljeni ne znadijaše ko je; jer se Isus ukloni, jer ljudstva mnogo bješe na mjestu. 14A potom ga naðe Isus u crkvi i reèe mu: eto si zdrav, više ne griješi, da ti ne bude gore. 15A èovjek otide i kaza Jevrejima da je ono Isus koji ga iscijeli. 16I zato gonjahu Jevreji Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer èinjaše to u subotu. 17A Isus im odgovaraše: otac moj doslije èini, i ja èinim. 18I zato još više gledahu Jevreji da ga ubiju što ne samo kvaraše subotu nego i ocem svojijem nazivaše Boga i graðaše se jednak Bogu. 19A Isus odgovarajuæi reèe im: zaista, zaista vam kažem: sin ne može ništa èiniti sam od sebe nego što vidi da otac èini; jer što on èini ono i sin èini onako; 20Jer otac sina ljubi, i sve mu pokazuje što sam èini; i pokazaæe mu veæa djela od ovijeh da se vi èudite. 21Jer kako što otac podiže mrtve i oživljuje, tako i sin koje hoæe oživljuje. 22Jer otac ne sudi nikome, nego sav sud dade sinu, 23Da svi poštuju sina kao što oca poštuju. Ko ne poštuje sina ne poštuje oca koji ga je poslao. 24Zaista, zaista vam kažem: ko moju rijeè sluša i vjeruje onome koji je mene poslao, ima život vjeèni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. 25Zaista, zaista vam kažem: ide èas, i veæ je nastao, kad æe mrtvi èuti glas sina Božijega, i èuvši oživljeti. 26Jer kako što otac ima život u sebi, tako dade i sinu da ima život u sebi; 27I dade mu vlast da i sud èini, jer je sin èovjeèij. 28Ne divite se ovome, jer ide èas u koji æe svi koji su u grobovima èuti glas sina Božijega, 29I iziæi æe koji su èinili dobro u vaskrsenije života, a koji su èinili zlo u vaskrsenije suda. 30Ja ne mogu ništa èiniti sam od sebe; kako èujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volje svoje nego volju oca koji me je poslao. 31Ako ja svjedoèim za sebe, svjedoèanstvo moje nije istinito. 32Ima drugi koji svjedoèi za mene; i znam da je istinito svjedoèanstvo što svjedoèi za mene. 33Vi poslaste k Jovanu, i posvjedoèi vam za istinu; 34A ja ne primam svjedoèanstva od èovjeka, nego ovo govorim da se vi spasete. 35On bješe vidjelo koje goraše i svijetljaše, a vi se htjeste malo vremena radovati njegovu svijetljenju. 36Ali ja imam svjedoèanstvo veæe od Jovanova; jer poslovi koje mi dade otac da ih svršim, ovi poslovi koje ja radim svjedoèe za mene da me otac posla. 37I otac koji me posla sam svjedoèi za mene. Ni glasa njegova kad èuste ni lica njegova vidjeste. 38I rijeèi njegove nemate u sebi da stoji; jer vi ne vjerujete onome koga on posla. 39Pregledajte pisma, jer vi mislite da imate u njima život vjeèni; i ona svjedoèe za mene. 40I neæete da doðete k meni da imate život. 41Ja ne primam slave od ljudi. 42Nego vas poznajem da ljubavi Božije nemate u sebi. 43Ja doðoh u ime oca svojega i ne primate me; ako drugi doðe u ime svoje, njega æete primiti. 44Kako vi možete vjerovati kad primate slavu jedan od drugoga, a slave koja je od jedinoga Boga ne tražite? 45Ne mislite da æu vas tužiti ocu; ima koji vas tuži, Mojsije, u koga se vi uzdate. 46Jer da ste vjerovali Mojsiju tako biste vjerovali i meni; jer on pisa za mene. 47A kad njegovijem pismima ne vjerujete kako æete vjerovati mojijem rijeèima?
Trenutno izabrano:
Jovanu 5: SRP1865
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN
Jovanu 5
5
1A potom bješe praznik Jevrejski, i iziðe Isus u Jerusalim. 2U Jerusalimu pak kod Ovèijeh vrata ima banja, koja se zove Jevrejski Vitezda, i oko nje pet pokrivenijeh trijemova, 3U kojima ležaše mnoštvo bolesnika, slijepijeh, hromijeh, suhijeh, koji èekahu da se zaljulja voda; 4Jer anðeo Gospodnji silažaše u odreðeno vrijeme u banju i muæaše vodu; i koji najprije ulažaše pošto se zamuti voda, ozdravljaše, makar kakva bolest da je na njemu. 5A ondje bijaše jedan èovjek koji trideset i osam godina bješe bolestan. 6Kad vidje Isus ovoga gdje leži, i razumje da je veæ odavno bolestan, reèe mu: hoæeš li da budeš zdrav? 7Odgovori mu bolesni: da, Gospode; ali nemam èovjeka da me spusti u banju kad se zamuti voda; a dok ja doðem drugi siðe prije mene. 8Reèe mu Isus: ustani, uzmi odar svoj i hodi. 9I odmah ozdravi èovjek, i uzevši odar svoj hoðaše. A taj dan bješe subota. 10Tada govorahu Jevreji onome što ozdravi: danas je subota i ne valja ti odra nositi. 11A on im odgovori: koji me iscijeli on mi reèe: uzmi odar svoj i hodi. 12A oni ga zapitaše: ko je taj èovjek koji ti reèe: uzmi odar svoj i hodi? 13A iscijeljeni ne znadijaše ko je; jer se Isus ukloni, jer ljudstva mnogo bješe na mjestu. 14A potom ga naðe Isus u crkvi i reèe mu: eto si zdrav, više ne griješi, da ti ne bude gore. 15A èovjek otide i kaza Jevrejima da je ono Isus koji ga iscijeli. 16I zato gonjahu Jevreji Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer èinjaše to u subotu. 17A Isus im odgovaraše: otac moj doslije èini, i ja èinim. 18I zato još više gledahu Jevreji da ga ubiju što ne samo kvaraše subotu nego i ocem svojijem nazivaše Boga i graðaše se jednak Bogu. 19A Isus odgovarajuæi reèe im: zaista, zaista vam kažem: sin ne može ništa èiniti sam od sebe nego što vidi da otac èini; jer što on èini ono i sin èini onako; 20Jer otac sina ljubi, i sve mu pokazuje što sam èini; i pokazaæe mu veæa djela od ovijeh da se vi èudite. 21Jer kako što otac podiže mrtve i oživljuje, tako i sin koje hoæe oživljuje. 22Jer otac ne sudi nikome, nego sav sud dade sinu, 23Da svi poštuju sina kao što oca poštuju. Ko ne poštuje sina ne poštuje oca koji ga je poslao. 24Zaista, zaista vam kažem: ko moju rijeè sluša i vjeruje onome koji je mene poslao, ima život vjeèni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. 25Zaista, zaista vam kažem: ide èas, i veæ je nastao, kad æe mrtvi èuti glas sina Božijega, i èuvši oživljeti. 26Jer kako što otac ima život u sebi, tako dade i sinu da ima život u sebi; 27I dade mu vlast da i sud èini, jer je sin èovjeèij. 28Ne divite se ovome, jer ide èas u koji æe svi koji su u grobovima èuti glas sina Božijega, 29I iziæi æe koji su èinili dobro u vaskrsenije života, a koji su èinili zlo u vaskrsenije suda. 30Ja ne mogu ništa èiniti sam od sebe; kako èujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volje svoje nego volju oca koji me je poslao. 31Ako ja svjedoèim za sebe, svjedoèanstvo moje nije istinito. 32Ima drugi koji svjedoèi za mene; i znam da je istinito svjedoèanstvo što svjedoèi za mene. 33Vi poslaste k Jovanu, i posvjedoèi vam za istinu; 34A ja ne primam svjedoèanstva od èovjeka, nego ovo govorim da se vi spasete. 35On bješe vidjelo koje goraše i svijetljaše, a vi se htjeste malo vremena radovati njegovu svijetljenju. 36Ali ja imam svjedoèanstvo veæe od Jovanova; jer poslovi koje mi dade otac da ih svršim, ovi poslovi koje ja radim svjedoèe za mene da me otac posla. 37I otac koji me posla sam svjedoèi za mene. Ni glasa njegova kad èuste ni lica njegova vidjeste. 38I rijeèi njegove nemate u sebi da stoji; jer vi ne vjerujete onome koga on posla. 39Pregledajte pisma, jer vi mislite da imate u njima život vjeèni; i ona svjedoèe za mene. 40I neæete da doðete k meni da imate život. 41Ja ne primam slave od ljudi. 42Nego vas poznajem da ljubavi Božije nemate u sebi. 43Ja doðoh u ime oca svojega i ne primate me; ako drugi doðe u ime svoje, njega æete primiti. 44Kako vi možete vjerovati kad primate slavu jedan od drugoga, a slave koja je od jedinoga Boga ne tražite? 45Ne mislite da æu vas tužiti ocu; ima koji vas tuži, Mojsije, u koga se vi uzdate. 46Jer da ste vjerovali Mojsiju tako biste vjerovali i meni; jer on pisa za mene. 47A kad njegovijem pismima ne vjerujete kako æete vjerovati mojijem rijeèima?
Trenutno izabrano:
:
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN