Jov 30
30
1A sada smiju mi se mlaði od mene, kojima otaca ne bih bio htio metnuti sa psima stada svojega. 2A na što bi mi i bila sila ruku njihovijeh? u njima bješe propala starost. 3Od siromaštva i gladi samoæovahu bježeæi na suha, mraèna, pusta i opustošena mjesta; 4Koji brahu lobodu po èestama, i smrekovo korijenje bješe im hrana. 5Izmeðu ljudi bijahu izgonjeni i vikaše se za njima kao za lupežem. 6Življahu po strašnijem uvalama, po jamama u zemlji i u kamenu. 7Po grmovima rikahu, pod trnjem se skupljahu. 8Bijahu ljudi nikakvi i bez imena, manje vrijedni nego zemlja. 9I njima sam sada pjesma, i postah im prièa. 10Gade se na me, idu daleko od mene i ne ustežu se pljuvati mi u lice. 11Jer je Bog odapeo moju tetivu i muke mi zadao te zbaciše uzdu preda mnom. 12S desne strane ustaju momci, potkidaju mi noge, i nasipaju put k meni da me upropaste. 13Raskopaše moju stazu, umnožiše mi muke, ne treba niko da im pomaže. 14Kao širokim prolomom naviru, i navaljuju preko razvalina. 15Strahote navališe na me, i kao vjetar tjeraju dušu moju, i kao oblak proðe sreæa moja. 16I sada se duša moja ražljeva u meni, stigoše me dani muèni. 17Noæu probada mi kosti u meni, i žile moje ne odmaraju se. 18Od teške sile promijenilo se odijelo moje, i kao ogrlica u košulje moje steže me. 19Bacio me je u blato, te sam kao prah i pepeo. 20Vièem k tebi, a ti me ne slušaš; stojim pred tobom, a ti ne gledaš na me. 21Pretvorio si mi se u ljuta neprijatelja; silom ruke svoje suprotiš mi se. 22Podižeš me u vjetar, posaðuješ me na nj, i rastapaš u meni sve dobro. 23Jer znam da æeš me odvesti na smrt i u dom odreðeni svjema živima. 24Ali neæe pružiti ruke svoje u grob; kad ih stane potirati, oni neæe vikati. 25Nijesam li plakao radi onoga koji bijaše u zlu? nije li duša moja žalosna bivala radi ubogoga? 26Kad se dobru nadah, doðe mi zlo; i kad se nadah svjetlosti, doðe mrak. 27Utroba je moja uzavrela, i ne može da se umiri, zadesiše me dani muèni. 28Hodim crn, ne od sunca, ustajem i vièem u zboru. 29Brat postah zmajevima i drug sovama. 30Pocrnjela je koža na meni i kosti moje posahnuše od žege. 31Gusle se moje pretvoriše u zapijevku, i svirala moja u plaè.
Trenutno izabrano:
Jov 30: SRP1865
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN
Jov 30
30
1A sada smiju mi se mlaði od mene, kojima otaca ne bih bio htio metnuti sa psima stada svojega. 2A na što bi mi i bila sila ruku njihovijeh? u njima bješe propala starost. 3Od siromaštva i gladi samoæovahu bježeæi na suha, mraèna, pusta i opustošena mjesta; 4Koji brahu lobodu po èestama, i smrekovo korijenje bješe im hrana. 5Izmeðu ljudi bijahu izgonjeni i vikaše se za njima kao za lupežem. 6Življahu po strašnijem uvalama, po jamama u zemlji i u kamenu. 7Po grmovima rikahu, pod trnjem se skupljahu. 8Bijahu ljudi nikakvi i bez imena, manje vrijedni nego zemlja. 9I njima sam sada pjesma, i postah im prièa. 10Gade se na me, idu daleko od mene i ne ustežu se pljuvati mi u lice. 11Jer je Bog odapeo moju tetivu i muke mi zadao te zbaciše uzdu preda mnom. 12S desne strane ustaju momci, potkidaju mi noge, i nasipaju put k meni da me upropaste. 13Raskopaše moju stazu, umnožiše mi muke, ne treba niko da im pomaže. 14Kao širokim prolomom naviru, i navaljuju preko razvalina. 15Strahote navališe na me, i kao vjetar tjeraju dušu moju, i kao oblak proðe sreæa moja. 16I sada se duša moja ražljeva u meni, stigoše me dani muèni. 17Noæu probada mi kosti u meni, i žile moje ne odmaraju se. 18Od teške sile promijenilo se odijelo moje, i kao ogrlica u košulje moje steže me. 19Bacio me je u blato, te sam kao prah i pepeo. 20Vièem k tebi, a ti me ne slušaš; stojim pred tobom, a ti ne gledaš na me. 21Pretvorio si mi se u ljuta neprijatelja; silom ruke svoje suprotiš mi se. 22Podižeš me u vjetar, posaðuješ me na nj, i rastapaš u meni sve dobro. 23Jer znam da æeš me odvesti na smrt i u dom odreðeni svjema živima. 24Ali neæe pružiti ruke svoje u grob; kad ih stane potirati, oni neæe vikati. 25Nijesam li plakao radi onoga koji bijaše u zlu? nije li duša moja žalosna bivala radi ubogoga? 26Kad se dobru nadah, doðe mi zlo; i kad se nadah svjetlosti, doðe mrak. 27Utroba je moja uzavrela, i ne može da se umiri, zadesiše me dani muèni. 28Hodim crn, ne od sunca, ustajem i vièem u zboru. 29Brat postah zmajevima i drug sovama. 30Pocrnjela je koža na meni i kosti moje posahnuše od žege. 31Gusle se moje pretvoriše u zapijevku, i svirala moja u plaè.
Trenutno izabrano:
:
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN