Jov 32
32
1Tada prestaše ona tri èovjeka odgovarati Jovu, jer se èinjaše da je pravedan. 2A Elijuj sin Varahilov od Vuza, roda Ramova, razgnjevi se na Jova što se sam graðaše pravedniji od Boga; 3I na tri prijatelja njegova razgnjevi se što ne naðoše odgovora i opet osuðivahu Jova. 4Jer Elijuj èekaše dokle oni govorahu s Jovom, jer bijahu stariji od njega. 5Pa kad vidje Elijuj da nema odgovora u ustima ona tri èovjeka, raspali se gnjev njegov. 6I progovori Elijuj sin Varahilov od Vuza, i reèe: ja sam najmlaði, a vi ste starci, zato se bojah i ne smijah vam kazati što mislim. 7Mišljah: neka govori starost, i mnoge godine neka objave mudrost. 8Ali je duh u ljudima, i duh svemoguæega urazumljuje ih. 9Veliki nijesu svagda mudri, i starci ne znaju svagda šta je pravo. 10Zato velim: poslušaj me da kažem i ja kako mislim. 11Eto, èekao sam da vi izgovorite, slušao sam razloge vaše dokle izviðaste besjedu. 12Pazio sam, ali gle, nijedan od vas ne sapre Jova, ne odgovori na njegove rijeèi. 13Može biti da æete reæi: naðosmo mudrost, Bog æe ga oboriti, ne èovjek. 14Nije na me upravio besjede, ni ja mu neæu odgovarati vašim rijeèima. 15Smeli su se, ne odgovaraju više, nestalo im je rijeèi. 16Èekao sam, ali ne govore, stadoše, i više ne odgovaraju. 17Odgovoriæu i ja za se, kazaæu i ja kako mislim. 18Jer sam pun rijeèi, tijesno je duhu u meni. 19Gle, trbuh je moj kao vino bez oduške, i raspukao bi se kao nov mijeh. 20Govoriæu da odahnem, otvoriæu usne svoje, i odgovoriæu. 21Neæu gledati ko je ko, i èovjeku æu govoriti bez laskanja. 22Jer ne umijem laskati; odmah bi me uzeo tvorac moj.
Trenutno izabrano:
Jov 32: SRP1865
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN
Jov 32
32
1Tada prestaše ona tri èovjeka odgovarati Jovu, jer se èinjaše da je pravedan. 2A Elijuj sin Varahilov od Vuza, roda Ramova, razgnjevi se na Jova što se sam graðaše pravedniji od Boga; 3I na tri prijatelja njegova razgnjevi se što ne naðoše odgovora i opet osuðivahu Jova. 4Jer Elijuj èekaše dokle oni govorahu s Jovom, jer bijahu stariji od njega. 5Pa kad vidje Elijuj da nema odgovora u ustima ona tri èovjeka, raspali se gnjev njegov. 6I progovori Elijuj sin Varahilov od Vuza, i reèe: ja sam najmlaði, a vi ste starci, zato se bojah i ne smijah vam kazati što mislim. 7Mišljah: neka govori starost, i mnoge godine neka objave mudrost. 8Ali je duh u ljudima, i duh svemoguæega urazumljuje ih. 9Veliki nijesu svagda mudri, i starci ne znaju svagda šta je pravo. 10Zato velim: poslušaj me da kažem i ja kako mislim. 11Eto, èekao sam da vi izgovorite, slušao sam razloge vaše dokle izviðaste besjedu. 12Pazio sam, ali gle, nijedan od vas ne sapre Jova, ne odgovori na njegove rijeèi. 13Može biti da æete reæi: naðosmo mudrost, Bog æe ga oboriti, ne èovjek. 14Nije na me upravio besjede, ni ja mu neæu odgovarati vašim rijeèima. 15Smeli su se, ne odgovaraju više, nestalo im je rijeèi. 16Èekao sam, ali ne govore, stadoše, i više ne odgovaraju. 17Odgovoriæu i ja za se, kazaæu i ja kako mislim. 18Jer sam pun rijeèi, tijesno je duhu u meni. 19Gle, trbuh je moj kao vino bez oduške, i raspukao bi se kao nov mijeh. 20Govoriæu da odahnem, otvoriæu usne svoje, i odgovoriæu. 21Neæu gledati ko je ko, i èovjeku æu govoriti bez laskanja. 22Jer ne umijem laskati; odmah bi me uzeo tvorac moj.
Trenutno izabrano:
:
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN