Luki 20
20
1I kad on u jedan od onijeh dana uèaše narod u crkvi i propovijedaše jevanðelje, doðoše glavari sveštenièki i književnici sa starješinama, 2I rekoše mu govoreæi: kaži nam kakvom vlasti to èiniš? Ili ko ti je dao vlast tu? 3A on odgovarajuæi reèe im: i ja æu vas upitati jednu rijeè, i kažite mi: 4Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi? 5A oni pomišljahu u sebi govoreæi: ako reèemo s neba, reæi æe: zašto mu dakle ne vjerovaste? 6Ako li reèemo: od ljudi, sav æe nas narod pobiti kamenjem; jer svi vjerovahu da Jovan bješe prorok. 7I odgovoriše: ne znamo otkuda. 8A Isus im reèe: ni ja vama neæu kazati kakvom vlasti ovo èinim. 9A narodu poèe kazivati prièu ovu: jedan èovjek posadi vinograd, i dade ga vinogradarima pa otide na podugo vremena. 10I u vrijeme posla k vinogradarima slugu da mu dadu od roda vinogradskoga; ali vinogradari izbiše ga, i poslaše prazna. 11I posla opet drugoga slugu; a oni i onoga izbiše i osramotivši poslaše prazna. 12I posla opet treæega; a oni i onoga raniše, i istjeraše. 13Onda reèe gospodar od vinograda: šta æu èiniti? Da pošljem sina svojega ljubaznoga: eda se kako zastide kad vide njega. 14A vinogradari vidjevši njega mišljahu u sebi govoreæi: ovo je našljednik; hodite da ga ubijemo da naše bude dostojanje. 15I izvedoše ga napolje iz vinograda i ubiše. Šta æe dakle uèiniti njima gospodar od vinograda? 16Doæi æe i pogubiæe ove vinogradare, i daæe vinograd drugima. A oni što slušahu rekoše: ne dao Bog! 17A on pogledavši na njih reèe: šta znaèi dakle ono u pismu: kamen koji odbaciše zidari onaj posta glava od ugla? 18Svaki koji padne na taj kamen razbiæe se; a na koga on padne satræe ga. 19I gledahu glavari sveštenièki i književnici u onaj èas da dignu ruke na nj; ali se pobojaše naroda, jer razumješe da njima ovu prièu kaza. 20I pažahu na njega, i poslaše vrebaèe, koji se graðahu kao da su pobožni: ne bi li ga uhvatili u rijeèi da ga predadu poglavarima i vlasti sudijnoj. 21I upitaše ga govoreæi: uèitelju! znamo da pravo govoriš i uèiš, i ne gledaš ko je ko, nego zaista uèiš putu Božijemu: 22Treba li nam æesaru davati haraè, ili ne? 23A on razumjevši njihovo lukavstvo reèe im: šta me kušate? 24Pokažite mi dinar; èij je na njemu obraz i natpis? A oni odgovarajuæi rekoše: æesarev. 25A on im reèe: podajte dakle što je æesarevo æesaru, a što je Božije Bogu. 26I ne mogoše rijeèi njegove pokuditi pred narodom; i diviše se odgovoru njegovu, i umukoše. 27A pristupiše neki od sadukeja koji kažu da nema vaskrsenija, i pitahu ga 28Govoreæi: uèitelju! Mojsije nam napisa: ako kome umre brat koji ima ženu, i umre bez djece, da brat njegov uzme ženu, i da podigne sjeme bratu svojemu. 29Bijaše sedam braæe, i prvi uze ženu, i umrije bez djece; 30I uze drugi ženu, i on umrije bez djece; 31I treæi je uze; a tako i svi sedam; i ne ostaviše djece, i pomriješe; 32A poslije sviju umrije i žena. 33O vaskrseniju dakle koga æe od njih biti žena? jer je ona sedmorici bila žena. 34I odgovarajuæi Isus reèe im: djeca ovoga svijeta žene se i udaju; 35A koji se udostoje dobiti onaj svijet i vaskrsenije iz mrtvijeh niti æe se ženiti ni udavati; 36Jer više ne mogu umrijeti; jer su kao anðeli; i sinovi su Božiji kad su sinovi vaskrsenija. 37A da mrtvi ustaju, i Mojsije pokaza kod kupine gdje naziva Gospoda Boga Avraamova i Boga Isakova i Boga Jakovljeva. 38A Bog nije Bog mrtvijeh nego živijeh; jer su njemu svi živi. 39A neki od književnika odgovarajuæi rekoše: uèitelju! dobro si kazao. 40I veæ ne smijahu ništa da ga zapitaju. A on im reèe: 41Kako govore da je Hristos sin Davidov? 42Kad sam David govori u psaltiru: reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, 43Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima. 44David dakle njega naziva Gospodom; pa kako mu je sin? 45A kad sav narod slušaše, reèe uèenicima svojijem: 46Èuvajte se od književnika, koji hoæe da idu u dugaèkijem haljinama, i traže da im se klanja po ulicama, i prvijeh mjesta po zbornicama, i zaèelja na gozbama; 47Koji jedu kuæe udovièke, i lažno se mole Bogu dugo. Oni æe još veæma biti osuðeni.
Trenutno izabrano:
Luki 20: SRP1865
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN
Luki 20
20
1I kad on u jedan od onijeh dana uèaše narod u crkvi i propovijedaše jevanðelje, doðoše glavari sveštenièki i književnici sa starješinama, 2I rekoše mu govoreæi: kaži nam kakvom vlasti to èiniš? Ili ko ti je dao vlast tu? 3A on odgovarajuæi reèe im: i ja æu vas upitati jednu rijeè, i kažite mi: 4Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi? 5A oni pomišljahu u sebi govoreæi: ako reèemo s neba, reæi æe: zašto mu dakle ne vjerovaste? 6Ako li reèemo: od ljudi, sav æe nas narod pobiti kamenjem; jer svi vjerovahu da Jovan bješe prorok. 7I odgovoriše: ne znamo otkuda. 8A Isus im reèe: ni ja vama neæu kazati kakvom vlasti ovo èinim. 9A narodu poèe kazivati prièu ovu: jedan èovjek posadi vinograd, i dade ga vinogradarima pa otide na podugo vremena. 10I u vrijeme posla k vinogradarima slugu da mu dadu od roda vinogradskoga; ali vinogradari izbiše ga, i poslaše prazna. 11I posla opet drugoga slugu; a oni i onoga izbiše i osramotivši poslaše prazna. 12I posla opet treæega; a oni i onoga raniše, i istjeraše. 13Onda reèe gospodar od vinograda: šta æu èiniti? Da pošljem sina svojega ljubaznoga: eda se kako zastide kad vide njega. 14A vinogradari vidjevši njega mišljahu u sebi govoreæi: ovo je našljednik; hodite da ga ubijemo da naše bude dostojanje. 15I izvedoše ga napolje iz vinograda i ubiše. Šta æe dakle uèiniti njima gospodar od vinograda? 16Doæi æe i pogubiæe ove vinogradare, i daæe vinograd drugima. A oni što slušahu rekoše: ne dao Bog! 17A on pogledavši na njih reèe: šta znaèi dakle ono u pismu: kamen koji odbaciše zidari onaj posta glava od ugla? 18Svaki koji padne na taj kamen razbiæe se; a na koga on padne satræe ga. 19I gledahu glavari sveštenièki i književnici u onaj èas da dignu ruke na nj; ali se pobojaše naroda, jer razumješe da njima ovu prièu kaza. 20I pažahu na njega, i poslaše vrebaèe, koji se graðahu kao da su pobožni: ne bi li ga uhvatili u rijeèi da ga predadu poglavarima i vlasti sudijnoj. 21I upitaše ga govoreæi: uèitelju! znamo da pravo govoriš i uèiš, i ne gledaš ko je ko, nego zaista uèiš putu Božijemu: 22Treba li nam æesaru davati haraè, ili ne? 23A on razumjevši njihovo lukavstvo reèe im: šta me kušate? 24Pokažite mi dinar; èij je na njemu obraz i natpis? A oni odgovarajuæi rekoše: æesarev. 25A on im reèe: podajte dakle što je æesarevo æesaru, a što je Božije Bogu. 26I ne mogoše rijeèi njegove pokuditi pred narodom; i diviše se odgovoru njegovu, i umukoše. 27A pristupiše neki od sadukeja koji kažu da nema vaskrsenija, i pitahu ga 28Govoreæi: uèitelju! Mojsije nam napisa: ako kome umre brat koji ima ženu, i umre bez djece, da brat njegov uzme ženu, i da podigne sjeme bratu svojemu. 29Bijaše sedam braæe, i prvi uze ženu, i umrije bez djece; 30I uze drugi ženu, i on umrije bez djece; 31I treæi je uze; a tako i svi sedam; i ne ostaviše djece, i pomriješe; 32A poslije sviju umrije i žena. 33O vaskrseniju dakle koga æe od njih biti žena? jer je ona sedmorici bila žena. 34I odgovarajuæi Isus reèe im: djeca ovoga svijeta žene se i udaju; 35A koji se udostoje dobiti onaj svijet i vaskrsenije iz mrtvijeh niti æe se ženiti ni udavati; 36Jer više ne mogu umrijeti; jer su kao anðeli; i sinovi su Božiji kad su sinovi vaskrsenija. 37A da mrtvi ustaju, i Mojsije pokaza kod kupine gdje naziva Gospoda Boga Avraamova i Boga Isakova i Boga Jakovljeva. 38A Bog nije Bog mrtvijeh nego živijeh; jer su njemu svi živi. 39A neki od književnika odgovarajuæi rekoše: uèitelju! dobro si kazao. 40I veæ ne smijahu ništa da ga zapitaju. A on im reèe: 41Kako govore da je Hristos sin Davidov? 42Kad sam David govori u psaltiru: reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, 43Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima. 44David dakle njega naziva Gospodom; pa kako mu je sin? 45A kad sav narod slušaše, reèe uèenicima svojijem: 46Èuvajte se od književnika, koji hoæe da idu u dugaèkijem haljinama, i traže da im se klanja po ulicama, i prvijeh mjesta po zbornicama, i zaèelja na gozbama; 47Koji jedu kuæe udovièke, i lažno se mole Bogu dugo. Oni æe još veæma biti osuðeni.
Trenutno izabrano:
:
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN