I doðoše u okolinu Gadarinsku koja je prema Galileji. A kad iziðe on na zemlju, srete ga jedan èovjek iz grada u kome bijahu ðavoli od mnogo godina, i u haljine ne oblaèaše se, i ne življaše u kuæi, nego u grobovima. A kad vidje Isusa, povika i pripade k njemu i reèe zdravo: što je tebi do mene, Isuse, sine Boga najvišega? Molim te, ne muèi me. Jer Isus zapovjedi duhu neèistome da iziðe iz èovjeka; jer ga muèaše odavno, i metahu ga u verige i u puta da ga èuvaju, i iskida sveze, i tjeraše ga ðavo po pustinji. A Isus ga zapita govoreæi: kako ti je ime? A on reèe: legeon; jer mnogi ðavoli bijahu ušli u nj. I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan. A ondje pasijaše po gori veliki krd svinja, i moljahu ga da im dopusti da u njih uðu. I dopusti im. Tada iziðoše ðavoli iz èovjeka i uðoše u svinje; i navali krd s brijega u jezero, i utopi se. A kad vidješe svinjari što bi, pobjegoše i javiše u gradu i po selima. I iziðoše ljudi da vide šta je bilo, i doðoše k Isusu, i naðoše èovjeka iz koga ðavoli bijahu izišli a on sjedi obuèen i pametan kod nogu Isusovijeh; i uplašiše se. A oni što su vidjeli kazaše im kako se iscijeli bijesni. I moli ga sav narod iz okoline Gadarinske da ide od njih; jer se bijahu vrlo uplašili. A on uljeze u laðu i otide natrag. Èovjek pak iz koga iziðoše ðavoli moljaše da bi s njim bio; ali ga Isus otpusti govoreæi: Vrati se kuæi svojoj, i kazuj šta ti uèini Bog. I otide propovijedajuæi po svemu gradu šta mu Isus uèini. A kad se vrati Isus, srete ga narod, jer ga svi oèekivahu. I gle, doðe èovjek po imenu Jair, koji bješe starješina u zbornici, i pade pred noge Isusove, i moljaše ga da uðe u kuæu njegovu; Jer u njega bješe jedinica kæi od dvanaest godina, i ona umiraše. A kad iðaše Isus, turkaše ga narod. I bješe jedna bolesna žena od teèenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potrošila na ljekare i nijedan je nije mogao izlijeèiti, I pristupivši sastrag dotaèe se skuta od haljine njegove, i odmah stade teèenje krvi njezine. I reèe Isus: ko je to što se dotaèe mene? A kad se svi odgovarahu, reèe Petar i koji bijahu s njim: uèitelju! narod te opkolio i turka te, a ti kažeš: ko je to što se dotaèe mene? A Isus reèe: neko se dotaèe mene; jer ja osjetih silu koja iziðe iz mene. A kad vidje žena da se nije sakrila, pristupi drkæuæi, i pade pred njim, i kaza mu pred svijem narodom zašto ga se dotaèe i kako odmah ozdravi. A on joj reèe: ne boj se, kæeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom. Dok on još govoraše doðe neko od kuæe starješine zbornièkoga govoreæi mu: umrije kæi tvoja, ne trudi uèitelja. A kad èu Isus, odgovori mu govoreæi: ne boj se, samo vjeruj, i oživljeæe. A kad doðe u kuæu, ne dade nijednome uæi osim Petra i Jovana i Jakova, i djevojèina oca i matere. A svi plakahu i jaukahu za njom; a on reèe: ne plaèite, nije umrla nego spava. I potsmijevahu mu se znajuæi da je umrla. A on izagnavši sve uze je za ruku, i zovnu govoreæi: djevojko! ustani! I povrati se duh njezin, i ustade odmah; i zapovjedi da joj dadu neka jede. I diviše se roditelji njezini. A on im zapovjedi da nikome ne kazuju šta je bilo.
Aplikacija Biblija
Aplikacija Biblija za decu
