Matej 22:1-40
Matej 22:1-40 SRP1865
I odgovarajući Isus opet reče im u pričama govoreći: Carstvo je nebesko kao čovek car koji načini svadbu sinu svom. I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne hteše doći. Opet posla druge sluge govoreći: Kažite zvanicama: Evo sam obed svoj ugotovio, i junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo; dođite na svadbu. A oni ne marivši otidoše ovaj u polje svoje, a ovaj k trgovini svojoj. A ostali uhvatiše sluge njegove, izružiše ih, i pobiše ih. A kad to ču car onaj, razgnevi se i poslavši vojsku svoju pogubi krvnike one, i grad njihov zapali. Tada reče slugama svojim: Svadba je dakle gotova, a zvanice ne biše dostojne. Idite dakle na raskršće i koga god nađete, dozovite na svadbu. I izišavši sluge one na raskršća sabraše sve koje nađoše, zle i dobre; i stolovi napuniše se gostiju. Izašavši pak car da vidi goste ugleda onde čoveka neobučenog u svadbeno ruho. I reče mu: Prijatelju! Kako si došao amo bez svadbenog ruha? A on oćute. Tada reče car slugama: Svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite te bacite u tamu najkrajnju; onde će biti plač i škrgut zuba. Jer su mnogi zvani, ali je malo izbranih. Tada otidoše fariseji i načiniše veće kako bi Ga uhvatili u reči. I poslaše k Njemu učenike svoje s Irodovcima, te rekoše: Učitelju! Znamo da si istinit, i putu Božjem zaista učiš, i ne mariš ni za koga, jer ne gledaš ko je ko. Kaži nam dakle šta misliš ti? Treba li dati harač ćesaru ili ne? Razumevši Isus lukavstvo njihovo reče: Što me kušate, licemeri? Pokažite mi novac harački. A oni donesoše Mu novac. I reče im: Čiji je obraz ovaj i natpis? I rekoše Mu: Ćesarev. Tada reče im: Podajte dakle ćesarevo ćesaru, i Božje Bogu. I čuvši diviše se, i ostavivši Ga otidoše. Taj dan pristupiše k Njemu sadukeji koji govore da nema vaskrsenja, i upitaše Ga govoreći: Učitelju! Mojsije reče: Ako ko umre bez dece, da uzme brat njegov ženu njegovu i da podigne seme bratu svom. U nas beše sedam braće; i prvi oženivši se umre, i ne imavši poroda ostavi ženu svoju bratu svom. A tako i drugi, i treći, sve do sedmog. A posle svih umre i žena. O vaskrsenju dakle koga će od sedmorice biti žena? Jer je za svima bila. A Isus odgovarajući reče im: Varate se, ne znajući Pisma ni sile Božje. Jer o vaskrsenju niti će se ženiti ni udavati; nego su kao anđeli Božji na nebu. A za vaskrsenje mrtvih niste li čitali šta vam je rekao Bog govoreći: Ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev! Nije Bog Bog mrtvih, nego živih. I čuvši narod divljaše se nauci Njegovoj. A fariseji čuvši da posrami sadukeje sabraše se zajedno. I upita jedan od njih zakonik kušajući Ga i govoreći: Učitelju! Koja je zapovest najveća u zakonu? A Isus reče mu: Ljubi Gospoda Boga svog svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom misli svojom. Ovo je prva i najveća zapovest. A druga je kao i ova: Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe. O ovima dvema zapovestima visi sav zakon i proroci.

