Mateju 27
27
1A kad bi ujutru, uèiniše vijeæu svi glavari sveštenièki i starješine narodne za Isusa da ga pogube. 2I svezavši ga odvedoše, i predaše ga Pontiju Pilatu sudiji. 3Tada vidjevši Juda izdajnik njegov da ga osudiše raskaja se, i povrati trideset srebrnika glavarima sveštenièkijem i starješinama 4Govoreæi: ja sagriješih što izdadoh krv pravu. A oni rekoše: šta mi marimo za to? ti æeš vidjeti. 5I bacivši srebrnike u crkvi iziðe, i otide te se objesi. 6A glavari sveštenièki uzevši srebrnike rekoše: ne valja ih metnuti u crkvenu haznu, jer je uzeto za krv. 7Nego se dogovoriše te kupiše za njih lonèarevu njivu za groblje gostima. 8Od toga se i prozva ona njiva krvna njiva i do danas. 9Tada se izvrši što je kazao prorok Jeremija govoreæi: i uzeše trideset srebrnika, cijenu cijenjenoga koga su cijenili sinovi Izrailjevi; 10I dadoše ih za njivu lonèarevu, kao što mi kaza Gospod. 11A Isus stade pred sudijom, i zapita ga sudija govoreæi: ti li si car Judejski? A Isus reèe mu: ti kažeš. 12I kad ga tužahu glavari sveštenièki i starješine, ništa ne odgovori. 13Tada reèe mu Pilat: èuješ li šta na tebe svjedoèe? 14I ne odgovori mu ni na jednu rijeè tako da se sudija divljaše vrlo. 15A o svakom prazniku pashe bijaše obièaj u sudije da pusti narodu po jednoga sužnja koga oni hoæe. 16A tada imahu znatnoga sužnja po imenu Varavu. 17I kad se sabraše, reèe im Pilat: koga hoæete da vam pustim? Varavu ili Isusa prozvanoga Hrista? 18Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali. 19A kad sjeðaše u sudu, poruèi mu žena njegova govoreæi: nemoj se ti ništa miješati u sud toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo postradala njega radi. 20A glavari sveštenièki i starješine nagovoriše narod da ištu Varavu, a Isusa da pogube. 21A sudija odgovarajuæi reèe im: koga hoæete od ove dvojice da vam pustim? A oni rekoše: Varavu. 22Reèe im Pilat: a šta æu èiniti s Isusom prozvanijem Hristom? Rekoše mu svi: da se razapne. 23Sudija pak reèe: a kakvo je zlo uèinio? A oni iz glasa povikaše govoreæi: da se razapne. 24A kad vidje Pilat da ništa ne pomaže nego još veæa buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreæi: ja nijesam kriv u krvi ovoga pravednika: vi æete vidjeti. 25I odgovarajuæi sav narod reèe: krv njegova na nas i na djecu našu. 26Tada pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da se razapne. 27Tada vojnici sudijni uzeše Isusa u sudnicu i skupiše na nj svu èetu vojnika. 28I svukavši ga obukoše mu skerletnu kabanicu. 29I opletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i dadoše mu trsku u desnicu; i kleknuvši na koljena pred njim rugahu mu se govoreæi: zdravo, care Judejski! 30I pljunuvši na nj uzeše trsku i biše ga po glavi. 31I kad mu se narugaše, svukoše s njega kabanicu, i obukoše ga u haljine njegove, i povedoše ga da ga razapnu. 32I izlazeæi naðoše èovjeka iz Kirine po imenu Simona i natjeraše ga da mu ponese krst. 33I došavši na mjesto koje se zove Golgota, to jest košturnica, 34Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuèi, i okusivši ne htje da pije. 35A kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacivši kocke; 36I sjeðahu ondje te ga èuvahu. 37I metnuše mu više glave krivicu njegovu napisanu: ovo je Isus car Judejski. 38Tada raspeše s njim dva hajduka, jednoga s desne a jednoga s lijeve strane. 39A koji prolažahu huljahu na nj mašuæi glavama svojima, 40I govoreæi: ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana naèinjaš pomozi sam sebi; ako si sin Božij, siði s krsta. 41A tako i glavari sveštenièki s književnicima i starješinama potsmijevajuæi se govorahu: 42Drugima pomože, a sebi ne može pomoæi. Ako je car Izrailjev, neka siðe sad s krsta pa æemo ga vjerovati. 43On se uzdao u Boga: neka mu pomože sad, ako mu je po volji, jer govoraše: ja sam sin Božij. 44Tako isto i hajduci razapeti s njim rugahu mu se. 45A od šestoga sahata bi tama po svoj zemlji do sahata devetoga. 46A oko devetoga sahata povika Isus iza glasa govoreæi: Ili! Ili! lama savahtani? to jest: Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio? 47A neki od onijeh što stajahu ondje èuvši to govorahu: ovaj zove Iliju. 48I odmah otrèa jedan od njih te uze sunðer, i napuni octa, pa nataèe na trsku, te ga pojaše. 49A ostali govorahu: stani da vidimo hoæe li doæi Ilija da mu pomože. 50A Isus opet povika iza glasa, i ispusti dušu. 51I gle, zavjes crkveni razdrije se nadvoje od gornjega kraja do donjega; i zemlja se potrese, i kamenje se raspade; 52I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tijela svetijeh koji su pomrli; 53I izišavši iz grobova po vaskrseniju njegovom uðoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. 54A kapetan i koji s njim èuvahu Isusa vidjevši da se zemlja trese i šta bi, poplašiše se vrlo govoreæi: zaista ovaj bijaše sin Božij. 55I ondje bijahu i gledahu izdaleka mnoge žene koje su išle za Isusom iz Galileje i služile mu. 56Meðu kojima bijaše Marija Magdalina i Marija mati Jakovljeva i Josijna i mati sinova Zevedejevijeh. 57A kad bi uveèe, doðe èovjek bogat iz Arimateje, po imenu Josif, koji je takoðer bio uèenik Isusov. 58Ovaj pristupivši k Pilatu zamoli ga za tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu dadu tijelo. 59I uzevši Josif tijelo zavi ga u platno èisto; 60I metnu ga u novi svoj grob što je bio isjekao u kamenu; i navalivši veliki kamen na vrata od groba otide. 61A ondje bijaše Marija Magdalina i druga Marija, i sjeðahu prema grobu. 62Sjutradan pak po petku sabraše se glavari sveštenièki i fariseji kod Pilata, 63I rekoše: gospodaru! mi se opomenusmo da ovaj laža kaza još za života: poslije tri dana ustaæu. 64Zato zapovjedi da se utvrdi grob do treæega dana da ne doðu kako uèenici njegovi noæu i da ga ne ukradu i ne kažu narodu: usta iz mrtvijeh; i biæe pošljednja prijevara gora od prve. 65Reèe im Pilat: evo vam straže, pa idite te utvrdite kako znate. 66A oni otišavši sa stražom utvrdiše grob, i zapeèatiše kamen.
Trenutno izabrano:
Mateju 27: SRP1865
Istaknuto
Podeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN
Mateju 27
27
1A kad bi ujutru, uèiniše vijeæu svi glavari sveštenièki i starješine narodne za Isusa da ga pogube. 2I svezavši ga odvedoše, i predaše ga Pontiju Pilatu sudiji. 3Tada vidjevši Juda izdajnik njegov da ga osudiše raskaja se, i povrati trideset srebrnika glavarima sveštenièkijem i starješinama 4Govoreæi: ja sagriješih što izdadoh krv pravu. A oni rekoše: šta mi marimo za to? ti æeš vidjeti. 5I bacivši srebrnike u crkvi iziðe, i otide te se objesi. 6A glavari sveštenièki uzevši srebrnike rekoše: ne valja ih metnuti u crkvenu haznu, jer je uzeto za krv. 7Nego se dogovoriše te kupiše za njih lonèarevu njivu za groblje gostima. 8Od toga se i prozva ona njiva krvna njiva i do danas. 9Tada se izvrši što je kazao prorok Jeremija govoreæi: i uzeše trideset srebrnika, cijenu cijenjenoga koga su cijenili sinovi Izrailjevi; 10I dadoše ih za njivu lonèarevu, kao što mi kaza Gospod. 11A Isus stade pred sudijom, i zapita ga sudija govoreæi: ti li si car Judejski? A Isus reèe mu: ti kažeš. 12I kad ga tužahu glavari sveštenièki i starješine, ništa ne odgovori. 13Tada reèe mu Pilat: èuješ li šta na tebe svjedoèe? 14I ne odgovori mu ni na jednu rijeè tako da se sudija divljaše vrlo. 15A o svakom prazniku pashe bijaše obièaj u sudije da pusti narodu po jednoga sužnja koga oni hoæe. 16A tada imahu znatnoga sužnja po imenu Varavu. 17I kad se sabraše, reèe im Pilat: koga hoæete da vam pustim? Varavu ili Isusa prozvanoga Hrista? 18Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali. 19A kad sjeðaše u sudu, poruèi mu žena njegova govoreæi: nemoj se ti ništa miješati u sud toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo postradala njega radi. 20A glavari sveštenièki i starješine nagovoriše narod da ištu Varavu, a Isusa da pogube. 21A sudija odgovarajuæi reèe im: koga hoæete od ove dvojice da vam pustim? A oni rekoše: Varavu. 22Reèe im Pilat: a šta æu èiniti s Isusom prozvanijem Hristom? Rekoše mu svi: da se razapne. 23Sudija pak reèe: a kakvo je zlo uèinio? A oni iz glasa povikaše govoreæi: da se razapne. 24A kad vidje Pilat da ništa ne pomaže nego još veæa buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreæi: ja nijesam kriv u krvi ovoga pravednika: vi æete vidjeti. 25I odgovarajuæi sav narod reèe: krv njegova na nas i na djecu našu. 26Tada pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da se razapne. 27Tada vojnici sudijni uzeše Isusa u sudnicu i skupiše na nj svu èetu vojnika. 28I svukavši ga obukoše mu skerletnu kabanicu. 29I opletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i dadoše mu trsku u desnicu; i kleknuvši na koljena pred njim rugahu mu se govoreæi: zdravo, care Judejski! 30I pljunuvši na nj uzeše trsku i biše ga po glavi. 31I kad mu se narugaše, svukoše s njega kabanicu, i obukoše ga u haljine njegove, i povedoše ga da ga razapnu. 32I izlazeæi naðoše èovjeka iz Kirine po imenu Simona i natjeraše ga da mu ponese krst. 33I došavši na mjesto koje se zove Golgota, to jest košturnica, 34Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuèi, i okusivši ne htje da pije. 35A kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacivši kocke; 36I sjeðahu ondje te ga èuvahu. 37I metnuše mu više glave krivicu njegovu napisanu: ovo je Isus car Judejski. 38Tada raspeše s njim dva hajduka, jednoga s desne a jednoga s lijeve strane. 39A koji prolažahu huljahu na nj mašuæi glavama svojima, 40I govoreæi: ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana naèinjaš pomozi sam sebi; ako si sin Božij, siði s krsta. 41A tako i glavari sveštenièki s književnicima i starješinama potsmijevajuæi se govorahu: 42Drugima pomože, a sebi ne može pomoæi. Ako je car Izrailjev, neka siðe sad s krsta pa æemo ga vjerovati. 43On se uzdao u Boga: neka mu pomože sad, ako mu je po volji, jer govoraše: ja sam sin Božij. 44Tako isto i hajduci razapeti s njim rugahu mu se. 45A od šestoga sahata bi tama po svoj zemlji do sahata devetoga. 46A oko devetoga sahata povika Isus iza glasa govoreæi: Ili! Ili! lama savahtani? to jest: Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio? 47A neki od onijeh što stajahu ondje èuvši to govorahu: ovaj zove Iliju. 48I odmah otrèa jedan od njih te uze sunðer, i napuni octa, pa nataèe na trsku, te ga pojaše. 49A ostali govorahu: stani da vidimo hoæe li doæi Ilija da mu pomože. 50A Isus opet povika iza glasa, i ispusti dušu. 51I gle, zavjes crkveni razdrije se nadvoje od gornjega kraja do donjega; i zemlja se potrese, i kamenje se raspade; 52I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tijela svetijeh koji su pomrli; 53I izišavši iz grobova po vaskrseniju njegovom uðoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. 54A kapetan i koji s njim èuvahu Isusa vidjevši da se zemlja trese i šta bi, poplašiše se vrlo govoreæi: zaista ovaj bijaše sin Božij. 55I ondje bijahu i gledahu izdaleka mnoge žene koje su išle za Isusom iz Galileje i služile mu. 56Meðu kojima bijaše Marija Magdalina i Marija mati Jakovljeva i Josijna i mati sinova Zevedejevijeh. 57A kad bi uveèe, doðe èovjek bogat iz Arimateje, po imenu Josif, koji je takoðer bio uèenik Isusov. 58Ovaj pristupivši k Pilatu zamoli ga za tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu dadu tijelo. 59I uzevši Josif tijelo zavi ga u platno èisto; 60I metnu ga u novi svoj grob što je bio isjekao u kamenu; i navalivši veliki kamen na vrata od groba otide. 61A ondje bijaše Marija Magdalina i druga Marija, i sjeðahu prema grobu. 62Sjutradan pak po petku sabraše se glavari sveštenièki i fariseji kod Pilata, 63I rekoše: gospodaru! mi se opomenusmo da ovaj laža kaza još za života: poslije tri dana ustaæu. 64Zato zapovjedi da se utvrdi grob do treæega dana da ne doðu kako uèenici njegovi noæu i da ga ne ukradu i ne kažu narodu: usta iz mrtvijeh; i biæe pošljednja prijevara gora od prve. 65Reèe im Pilat: evo vam straže, pa idite te utvrdite kako znate. 66A oni otišavši sa stražom utvrdiše grob, i zapeèatiše kamen.
Trenutno izabrano:
:
Istaknuto
Podeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN