Matej 27
27
Isus pred Pilatom. Smrt Jude izdajnika. Isus i Varava. Isusa šibaju, rugaju Mu se. Raspeće i smrt. Isusov pogreb.
1A kad bi ujutru, učiniše veće svi glavari sveštenički i starešine narodne za Isusa da Ga pogube. 2I svezavši Ga odvedoše, i predaše Ga Pontiju Pilatu, sudiji.
3Tada videvši Juda izdajnik Njegov da Ga osudiše raskaja se, i vrati trideset srebrnika glavarima svešteničkim i starešinama 4govoreći: Ja sagreših što izdadoh krv pravu. A oni rekoše: Šta mi marimo za to? Ti ćeš videti. 5I bacivši srebrnike u crkvi iziđe, i otide te se obesi. 6A glavari sveštenički uzevši srebrnike rekoše: Ne valja ih metnuti u crkvenu haznu, jer je uzeto za krv. 7Nego se dogovoriše te kupiše za njih lončarevu njivu za groblje gostima. 8Od toga se i prozva ona njiva krvna njiva i do danas. 9Tada se izvrši šta je kazao prorok Jeremija govoreći: I uzeše trideset srebrnika, cenu cenjenoga koga su cenili sinovi Izrailjevi; 10i dadoše ih za njivu lončarevu, kao što mi kaza Gospod.
11A Isus stade pred sudijom, i zapita Ga sudija govoreći: Ti li si car judejski? A Isus reče mu: Ti kažeš. 12I kad Ga tužahu glavari sveštenički i starešine, ništa ne odgovori. 13Tada reče mi Pilat: Čuješ li šta na tebe svedoče? 14I ne odgovori mu ni jednu reč tako da se sudija divljaše vrlo.
15A o svakom prazniku pashe beše običaj u sudije da pusti narodu po jednog sužnja koga oni hoće. 16A tada imahu znatnog sužnja po imenu Varava. 17I kad se sabraše, reče im Pilat: Koga hoćete da vam pustim? Varavu ili Isusa prozvanog Hrista? 18Jer znaše da su Ga iz zavisti predali. 19A kad seđaše u sudu, poruči mu žena njegova govoreći: Nemoj se ti ništa mešati u sud tog pravednika, jer sam danas u snu mnogo postradala njega radi. 20A glavari sveštenički i starešine nagovoriše narod da ištu Varavu, a Isusa da pogube. 21A sudija odgovarajući reče im: Koga hoćete od ove dvojice da vam pustim? A oni rekoše: Varavu. 22Reče im Pilat: A šta ću činiti s Isusom prozvanim Hristom? Rekoše mu svi: Da se razapne. 23Sudija pak reče: A kakvo je zlo učinio? A oni glasno povikaše govoreći: Da se razapne.
24A kad vide Pilat da ništa ne pomaže nego još veća buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreći: Ja nisam kriv u krvi ovog pravednika: vi ćete videti. 25I odgovarajući sav narod reče: Krv njegova na nas i na decu našu. 26Tada pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da se razapne.
27Tada vojnici sudijini uzeše Isusa u sudnicu i skupiše na Nj svu četu vojnika. 28I svukavši Ga obukoše Mu skerletnu kabanicu. 29I opletavši venac od trnja metnuše Mu na glavu, i dadoše Mu trsku u desnicu; i kleknuvši na kolena pred Njim rugahu Mu se govoreći: Zdravo, care judejski! 30I pljunuvši na Nj uzeše trsku i biše Ga po glavi. 31I kad Mu se narugaše, svukoše s Njega kabanicu, i obukoše Ga u haljine Njegove, i povedoše Ga da Ga razapnu.
32I izlazeći nađoše čoveka iz Kirine po imenu Simona i nateraše ga da Mu ponese krst. 33I došavši na mesto koje se zove Golgota, to jest kosturnica, 34dadoše Mu da pije sirće pomešano sa žuči, i okusivši ne hte da pije. 35A kad Ga razapeše, razdeliše haljine Njegove bacivši kocke; 36i seđahu onde te Ga čuvahu. 37I metnuše Mu više glave krivicu Njegovu napisanu: Ovo je Isus car judejski. 38Tada raspeše s Njime dva hajduka, jednog s desne a jednog s leve strane. 39A koji prolažahu huljahu na Nj mašući glavama svojim. 40I govoreći: Ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana načinjaš pomozi sam sebi; ako si sin Božji, siđi s krsta. 41A tako i glavari sveštenički s književnicima i starešinama podsmevajući se govorahu: 42Drugima pomože, a sebi ne može pomoći. Ako je car Izrailjev, neka siđe sad s krsta pa ćemo ga verovati. 43On se uzdao u Boga: neka mu pomogne sad, ako mu je po volji, jer govoraše: Ja sam sin Božji. 44Tako isto i hajduci razapeti s Njim rugahu Mu se.
45A od šestog sata bi tama po svoj zemlji do sata devetog. 46A oko devetog sata povika Isus glasno govoreći: Ili! Ili! Lama savahtani? To jest: Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio? 47A neki od onih što stajahu onde čuvši to govorahu: Ovaj zove Iliju. 48I odmah otrča jedan od njih te uze sunđer, i napuni octa, pa natače na trsku, te Ga pojaše. 49A ostali govorahu: Stani da vidimo hoće li doći Ilija da mu pomogne. 50A Isus opet povika glasno i ispusti dušu.
51I gle, zavesa crkvena razdre se nadvoje od gornjeg kraja do donjeg; i zemlja se potrese, i kamenje se raspade; 52i grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tela svetih koji su pomrli; 53i izašavši iz grobova, po vaskrsenju Njegovom, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. 54A kapetan i koji s njim čuvahu Isusa videvši da se zemlja trese i šta bi, poplašiše se vrlo govoreći: Zaista ovaj beše Sin Božji.
55I onde behu i gledahu izdaleka mnoge žene koje su išle za Isusom iz Galileje i služile Mu. 56Među kojima beše Marija Magdalina i Marija mati Jakovljeva i Josijina i mati sinova Zevedejevih.
57A kad bi uveče, dođe čovek bogat iz Arimateje, po imenu Josif, koji je takođe bio učenik Isusov. 58Ovaj pristupivši k Pilatu zamoli ga za telo Isusovo. Tada Pilat zapovedi da mu dadu telo. 59I uzevši Josif telo zavi Ga u platno čisto; 60i metnu Ga u novi svoj grob što je bio isekao u kamenu; i navalivši veliki kamen na vrata od groba otide. 61A onde beše Marija Magdalina i druga Marija, i seđahu prema grobu.
62Sutradan pak po petku sabraše se glavari sveštenički i fariseji kod Pilata, 63i rekoše: Gospodaru! Mi se opomenusmo da ovaj laža kaza još za života: Posle tri dana ustaću. 64Zato zapovedi da se utvrdi grob do trećeg dana da ne dođu kako učenici njegovi noću i da ga ne ukradu i ne kažu narodu: Usta iz mrtvih; i biće poslednja prevara gora od prve. 65Reče im Pilat: Evo vam straže, pa idite te utvrdite kako znate. 66A oni otišavši sa stražom utvrdiše grob, i zapečatiše kamen.
Trenutno izabrano:
Matej 27: SRP1865
Istaknuto
Kopiraj
Uporedi
Podeli
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN
Matej 27
27
Isus pred Pilatom. Smrt Jude izdajnika. Isus i Varava. Isusa šibaju, rugaju Mu se. Raspeće i smrt. Isusov pogreb.
1A kad bi ujutru, učiniše veće svi glavari sveštenički i starešine narodne za Isusa da Ga pogube. 2I svezavši Ga odvedoše, i predaše Ga Pontiju Pilatu, sudiji.
3Tada videvši Juda izdajnik Njegov da Ga osudiše raskaja se, i vrati trideset srebrnika glavarima svešteničkim i starešinama 4govoreći: Ja sagreših što izdadoh krv pravu. A oni rekoše: Šta mi marimo za to? Ti ćeš videti. 5I bacivši srebrnike u crkvi iziđe, i otide te se obesi. 6A glavari sveštenički uzevši srebrnike rekoše: Ne valja ih metnuti u crkvenu haznu, jer je uzeto za krv. 7Nego se dogovoriše te kupiše za njih lončarevu njivu za groblje gostima. 8Od toga se i prozva ona njiva krvna njiva i do danas. 9Tada se izvrši šta je kazao prorok Jeremija govoreći: I uzeše trideset srebrnika, cenu cenjenoga koga su cenili sinovi Izrailjevi; 10i dadoše ih za njivu lončarevu, kao što mi kaza Gospod.
11A Isus stade pred sudijom, i zapita Ga sudija govoreći: Ti li si car judejski? A Isus reče mu: Ti kažeš. 12I kad Ga tužahu glavari sveštenički i starešine, ništa ne odgovori. 13Tada reče mi Pilat: Čuješ li šta na tebe svedoče? 14I ne odgovori mu ni jednu reč tako da se sudija divljaše vrlo.
15A o svakom prazniku pashe beše običaj u sudije da pusti narodu po jednog sužnja koga oni hoće. 16A tada imahu znatnog sužnja po imenu Varava. 17I kad se sabraše, reče im Pilat: Koga hoćete da vam pustim? Varavu ili Isusa prozvanog Hrista? 18Jer znaše da su Ga iz zavisti predali. 19A kad seđaše u sudu, poruči mu žena njegova govoreći: Nemoj se ti ništa mešati u sud tog pravednika, jer sam danas u snu mnogo postradala njega radi. 20A glavari sveštenički i starešine nagovoriše narod da ištu Varavu, a Isusa da pogube. 21A sudija odgovarajući reče im: Koga hoćete od ove dvojice da vam pustim? A oni rekoše: Varavu. 22Reče im Pilat: A šta ću činiti s Isusom prozvanim Hristom? Rekoše mu svi: Da se razapne. 23Sudija pak reče: A kakvo je zlo učinio? A oni glasno povikaše govoreći: Da se razapne.
24A kad vide Pilat da ništa ne pomaže nego još veća buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreći: Ja nisam kriv u krvi ovog pravednika: vi ćete videti. 25I odgovarajući sav narod reče: Krv njegova na nas i na decu našu. 26Tada pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da se razapne.
27Tada vojnici sudijini uzeše Isusa u sudnicu i skupiše na Nj svu četu vojnika. 28I svukavši Ga obukoše Mu skerletnu kabanicu. 29I opletavši venac od trnja metnuše Mu na glavu, i dadoše Mu trsku u desnicu; i kleknuvši na kolena pred Njim rugahu Mu se govoreći: Zdravo, care judejski! 30I pljunuvši na Nj uzeše trsku i biše Ga po glavi. 31I kad Mu se narugaše, svukoše s Njega kabanicu, i obukoše Ga u haljine Njegove, i povedoše Ga da Ga razapnu.
32I izlazeći nađoše čoveka iz Kirine po imenu Simona i nateraše ga da Mu ponese krst. 33I došavši na mesto koje se zove Golgota, to jest kosturnica, 34dadoše Mu da pije sirće pomešano sa žuči, i okusivši ne hte da pije. 35A kad Ga razapeše, razdeliše haljine Njegove bacivši kocke; 36i seđahu onde te Ga čuvahu. 37I metnuše Mu više glave krivicu Njegovu napisanu: Ovo je Isus car judejski. 38Tada raspeše s Njime dva hajduka, jednog s desne a jednog s leve strane. 39A koji prolažahu huljahu na Nj mašući glavama svojim. 40I govoreći: Ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana načinjaš pomozi sam sebi; ako si sin Božji, siđi s krsta. 41A tako i glavari sveštenički s književnicima i starešinama podsmevajući se govorahu: 42Drugima pomože, a sebi ne može pomoći. Ako je car Izrailjev, neka siđe sad s krsta pa ćemo ga verovati. 43On se uzdao u Boga: neka mu pomogne sad, ako mu je po volji, jer govoraše: Ja sam sin Božji. 44Tako isto i hajduci razapeti s Njim rugahu Mu se.
45A od šestog sata bi tama po svoj zemlji do sata devetog. 46A oko devetog sata povika Isus glasno govoreći: Ili! Ili! Lama savahtani? To jest: Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio? 47A neki od onih što stajahu onde čuvši to govorahu: Ovaj zove Iliju. 48I odmah otrča jedan od njih te uze sunđer, i napuni octa, pa natače na trsku, te Ga pojaše. 49A ostali govorahu: Stani da vidimo hoće li doći Ilija da mu pomogne. 50A Isus opet povika glasno i ispusti dušu.
51I gle, zavesa crkvena razdre se nadvoje od gornjeg kraja do donjeg; i zemlja se potrese, i kamenje se raspade; 52i grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tela svetih koji su pomrli; 53i izašavši iz grobova, po vaskrsenju Njegovom, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. 54A kapetan i koji s njim čuvahu Isusa videvši da se zemlja trese i šta bi, poplašiše se vrlo govoreći: Zaista ovaj beše Sin Božji.
55I onde behu i gledahu izdaleka mnoge žene koje su išle za Isusom iz Galileje i služile Mu. 56Među kojima beše Marija Magdalina i Marija mati Jakovljeva i Josijina i mati sinova Zevedejevih.
57A kad bi uveče, dođe čovek bogat iz Arimateje, po imenu Josif, koji je takođe bio učenik Isusov. 58Ovaj pristupivši k Pilatu zamoli ga za telo Isusovo. Tada Pilat zapovedi da mu dadu telo. 59I uzevši Josif telo zavi Ga u platno čisto; 60i metnu Ga u novi svoj grob što je bio isekao u kamenu; i navalivši veliki kamen na vrata od groba otide. 61A onde beše Marija Magdalina i druga Marija, i seđahu prema grobu.
62Sutradan pak po petku sabraše se glavari sveštenički i fariseji kod Pilata, 63i rekoše: Gospodaru! Mi se opomenusmo da ovaj laža kaza još za života: Posle tri dana ustaću. 64Zato zapovedi da se utvrdi grob do trećeg dana da ne dođu kako učenici njegovi noću i da ga ne ukradu i ne kažu narodu: Usta iz mrtvih; i biće poslednja prevara gora od prve. 65Reče im Pilat: Evo vam straže, pa idite te utvrdite kako znate. 66A oni otišavši sa stražom utvrdiše grob, i zapečatiše kamen.
Trenutno izabrano:
:
Istaknuto
Kopiraj
Uporedi
Podeli
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN