Marku 14
14
1Bijahu pak još dva dana do pashe i do dana prijesnijeh hljebova; i tražahu glavari sveštenièki i književnici kako bi ga iz prijevare uhvatili i ubili. 2Ali govorahu: ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio. 3I kad bijaše on u Vitaniji u kuæi Simona gubavoga i sjeðaše za trpezom, doðe žena sa sklenicom mnogocjenoga mira èistoga nardova, i razbivši sklenicu ljevaše mu na glavu. 4A neki se srðahu govoreæi: zašto se to miro prosipa tako? 5Jer se mogaše za nj uzeti više od trista groša i dati siromasima. I vikahu na nju. 6A Isus reèe: ostavite je; šta joj smetate? ona uèini dobro djelo na meni. 7Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kad god hoæete možete im dobro èiniti; a mene nemate svagda. 8Ona što može, uèini: ona pomaza naprijed tijelo moje za ukop. 9Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda jevanðelje ovo po svemu svijetu, kazaæe se i to za spomen njezin. 10I Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, otide ka glavarima sveštenièkijem da im ga izda. 11A oni èuvši obradovaše se, i obrekoše mu novce dati: i tražaše zgodu da ga izda. 12I u prvi dan prijesnijeh hljebova, kad klahu pashu, rekoše mu uèenici njegovi: gdje æeš da idemo da ti zgotovimo pashu da jedeš? 13I posla dvojicu od uèenika svojijeh i reèe im: idite u grad, i srešæe vas èovjek koji nosi vodu u krèagu; idite za njim, 14I gdje uðe kažite gospodaru od one kuæe: uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jesti pashu s uèenicima svojijem? 15I on æe vam pokazati veliku sobu prostrtu gotovu: ondje nam zgotovite. 16I iziðoše uèenici njegovi, i doðoše u grad, i naðoše kao što im kaza, i ugotoviše pashu. 17I kad bi uveèe, doðe sa dvanaestoricom. 18I kad sjeðahu za trpezom i jeðahu reèe Isus: zaista vam kažem: jedan od vas, koji jede sa mnom, izdaæe me. 19A oni se zabrinuše, i stadoše govoriti jedan za drugijem: da ne ja? i drugi: da ne ja? 20A on odgovarajuæi reèe im: jedan od dvanaestorice koji umoèi sa mnom u zdjelu. 21Sin èovjeèij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome èovjeku koji izda sina èovjeèijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj èovjek. 22I kad jeðahu uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i dade im, i reèe: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. 23I uze èašu i davši hvalu dade im; i piše iz nje svi. 24I reèe im: ovo je krv moja novoga zavjeta koja æe se proliti za mnoge. 25Zaista vam kažem: više neæu piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad æu ga piti novoga u carstvu Božijemu. 26I otpojavši hvalu iziðoše na goru Maslinsku. 27I reèe im Isus: svi æete se vi sablazniti o mene ovu noæ; jer je pisano: udariæu pastira i ovce æe se razbjeæi. 28Ali po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju. 29A Petar mu reèe: ako se i svi sablazne, ali ja neæu. 30I reèe mu Isus: zaista ti kažem: noæas dok dvaput pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi. 31A on još veæma govoraše: da bih znao s tobom i umrijeti neæu te se odreæi. Tako i svi govorahu. 32I doðoše u selo koje se zove Getsimanija, i reèe uèenicima svojijem: sjedite ovdje dok ja idem da se pomolim Bogu. 33I uze sa sobom Petra i Jakova i Jovana, i zabrinu se i poèe tužiti. 34I reèe im: žalosna je duša moja do smrti; poèekajte ovdje, i stražite. 35I otišavši malo pade na zemlju, i moljaše se da bi ga mimoišao èas ako je moguæe. 36I govoraše: Ava oèe! sve je moguæe tebi; pronesi èašu ovu mimo mene; ali opet ne kako ja hoæu nego kako ti. 37I doðe i naðe ih gdje spavaju, i reèe Petru: Simone! Zar spavaš? Ne može li jednoga èasa postražiti? 38Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srèan ali je tijelo slabo. 39I opet otišavši pomoli se Bogu one iste rijeèi govoreæi. 40I vrativši se naðe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oèi otežale; i ne znadijahu šta bi mu odgovorili. 41I doðe treæi put, i reèe im: jednako spavate i poèivate; dosta je; doðe èas; evo se predaje sin èovjeèij u ruke grješnicima. 42Ustanite da idemo; evo izdajnik se moj približi. 43I odmah dok on još govoraše, doðe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara sveštenièkijeh i od književnika i starješina. 44I izdajnik njegov dade im znak govoreæi: koga ja cjelivam onaj je: držite ga, i vodite ga èuvajuæi. 45I došavši odmah pristupi k njemu, i reèe: Ravi! ravi! i cjeliva ga. 46A oni metnuše ruke svoje na nj i uhvatiše ga. 47A jedan od onijeh što stajahu ondje izvadi nož te udari slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu uho. 48I odgovarajuæi Isus reèe im: kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite, 49A svaki dan sam bio kod vas u crkvi i uèio, i ne uhvatiste me. Ali da se zbude pismo. 50I ostavivši ga uèenici svi pobjegoše. 51I za njim iðaše nekakav mladiæ ogrnut platnom po golu tijelu; i uhvatiše onoga mladiæa. 52A on ostavivši platno go pobježe od njih. 53I dovedoše Isusa k poglavaru sveštenièkome, i stekoše se k njemu svi glavari sveštenièki i književnici i starješine. 54I Petar ide za njim izdaleka do u dvor poglavara sveštenièkoga, i sjeðaše sa slugama, i grijaše se kod ognja. 55A glavari sveštenièki i sva skupština tražahu na Isusa svjedoèanstva da ga ubiju; i ne naðoše; 56Jer mnogi svjedoèahu lažno na njega i svjedoèanstva ne bijahu jednaka. 57I jedni ustavši svjedoèahu na njega lažno govoreæi: 58Mi smo èuli gdje on govori: ja æu razvaliti ovu crkvu koja je rukama naèinjena, i za tri dana naèiniæu drugu koja neæe biti rukama naèinjena. 59I ni ovo svjedoèanstvo njihovo ne bijaše jednako. 60I ustavši poglavar sveštenièki na srijedu zapita Isusa govoreæi: zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoèe? 61A on muèaše i ništa ne odgovaraše. Opet poglavar sveštenièki zapita i reèe: jesi li ti Hristos, sin blagoslovenoga? 62A Isus reèe: jesam; i vidjeæete sina èovjeèijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem. 63A poglavar sveštenièki razdrije svoje haljine, i reèe: šta nam trebaju više svjedoci? 64Èuste hulu na Boga; šta mislite? A oni svi kazaše da je zaslužio smrt. 65I poèeše jedni pljuvati na nj, i pokrivati mu lice, i æušati ga, i govoriti mu: proreci; i sluge ga bijahu po obrazima. 66I kad bijaše Petar dolje na dvoru, doðe jedna od sluškinja poglavara sveštenièkoga, 67I vidjevši Petra gdje se grije pogleda na nj i reèe: i ti si bio s Isusom Nazareæaninom. 68A on se odreèe govoreæi: ne znam niti razumijem šta ti govoriš. I iziðe napolje pred dvor: i pijetao zapjeva. 69I opet kad ga vidje sluškinja, poèe govoriti onima što stajahu ondje: ovaj je od njih. 70A on se opet odricaše. I malo zatijem opet oni što stajahu ondje rekoše Petru: vaistinu si od njih: jer si Galilejac, i govor ti je onakovi. 71A on se poèe kleti i preklinjati: ne znam toga èovjeka za koga vi govorite. 72I drugi put zapjeva pijetao. I opomenu se Petar rijeèi što mu reèe Isus: dok pijetao dvaput ne zapjeva odreæi æeš me se triput. I stade plakati.
Trenutno izabrano:
Marku 14: SRP1865
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN
Marku 14
14
1Bijahu pak još dva dana do pashe i do dana prijesnijeh hljebova; i tražahu glavari sveštenièki i književnici kako bi ga iz prijevare uhvatili i ubili. 2Ali govorahu: ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio. 3I kad bijaše on u Vitaniji u kuæi Simona gubavoga i sjeðaše za trpezom, doðe žena sa sklenicom mnogocjenoga mira èistoga nardova, i razbivši sklenicu ljevaše mu na glavu. 4A neki se srðahu govoreæi: zašto se to miro prosipa tako? 5Jer se mogaše za nj uzeti više od trista groša i dati siromasima. I vikahu na nju. 6A Isus reèe: ostavite je; šta joj smetate? ona uèini dobro djelo na meni. 7Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kad god hoæete možete im dobro èiniti; a mene nemate svagda. 8Ona što može, uèini: ona pomaza naprijed tijelo moje za ukop. 9Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda jevanðelje ovo po svemu svijetu, kazaæe se i to za spomen njezin. 10I Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, otide ka glavarima sveštenièkijem da im ga izda. 11A oni èuvši obradovaše se, i obrekoše mu novce dati: i tražaše zgodu da ga izda. 12I u prvi dan prijesnijeh hljebova, kad klahu pashu, rekoše mu uèenici njegovi: gdje æeš da idemo da ti zgotovimo pashu da jedeš? 13I posla dvojicu od uèenika svojijeh i reèe im: idite u grad, i srešæe vas èovjek koji nosi vodu u krèagu; idite za njim, 14I gdje uðe kažite gospodaru od one kuæe: uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jesti pashu s uèenicima svojijem? 15I on æe vam pokazati veliku sobu prostrtu gotovu: ondje nam zgotovite. 16I iziðoše uèenici njegovi, i doðoše u grad, i naðoše kao što im kaza, i ugotoviše pashu. 17I kad bi uveèe, doðe sa dvanaestoricom. 18I kad sjeðahu za trpezom i jeðahu reèe Isus: zaista vam kažem: jedan od vas, koji jede sa mnom, izdaæe me. 19A oni se zabrinuše, i stadoše govoriti jedan za drugijem: da ne ja? i drugi: da ne ja? 20A on odgovarajuæi reèe im: jedan od dvanaestorice koji umoèi sa mnom u zdjelu. 21Sin èovjeèij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome èovjeku koji izda sina èovjeèijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj èovjek. 22I kad jeðahu uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i dade im, i reèe: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. 23I uze èašu i davši hvalu dade im; i piše iz nje svi. 24I reèe im: ovo je krv moja novoga zavjeta koja æe se proliti za mnoge. 25Zaista vam kažem: više neæu piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad æu ga piti novoga u carstvu Božijemu. 26I otpojavši hvalu iziðoše na goru Maslinsku. 27I reèe im Isus: svi æete se vi sablazniti o mene ovu noæ; jer je pisano: udariæu pastira i ovce æe se razbjeæi. 28Ali po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju. 29A Petar mu reèe: ako se i svi sablazne, ali ja neæu. 30I reèe mu Isus: zaista ti kažem: noæas dok dvaput pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi. 31A on još veæma govoraše: da bih znao s tobom i umrijeti neæu te se odreæi. Tako i svi govorahu. 32I doðoše u selo koje se zove Getsimanija, i reèe uèenicima svojijem: sjedite ovdje dok ja idem da se pomolim Bogu. 33I uze sa sobom Petra i Jakova i Jovana, i zabrinu se i poèe tužiti. 34I reèe im: žalosna je duša moja do smrti; poèekajte ovdje, i stražite. 35I otišavši malo pade na zemlju, i moljaše se da bi ga mimoišao èas ako je moguæe. 36I govoraše: Ava oèe! sve je moguæe tebi; pronesi èašu ovu mimo mene; ali opet ne kako ja hoæu nego kako ti. 37I doðe i naðe ih gdje spavaju, i reèe Petru: Simone! Zar spavaš? Ne može li jednoga èasa postražiti? 38Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srèan ali je tijelo slabo. 39I opet otišavši pomoli se Bogu one iste rijeèi govoreæi. 40I vrativši se naðe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oèi otežale; i ne znadijahu šta bi mu odgovorili. 41I doðe treæi put, i reèe im: jednako spavate i poèivate; dosta je; doðe èas; evo se predaje sin èovjeèij u ruke grješnicima. 42Ustanite da idemo; evo izdajnik se moj približi. 43I odmah dok on još govoraše, doðe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara sveštenièkijeh i od književnika i starješina. 44I izdajnik njegov dade im znak govoreæi: koga ja cjelivam onaj je: držite ga, i vodite ga èuvajuæi. 45I došavši odmah pristupi k njemu, i reèe: Ravi! ravi! i cjeliva ga. 46A oni metnuše ruke svoje na nj i uhvatiše ga. 47A jedan od onijeh što stajahu ondje izvadi nož te udari slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu uho. 48I odgovarajuæi Isus reèe im: kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite, 49A svaki dan sam bio kod vas u crkvi i uèio, i ne uhvatiste me. Ali da se zbude pismo. 50I ostavivši ga uèenici svi pobjegoše. 51I za njim iðaše nekakav mladiæ ogrnut platnom po golu tijelu; i uhvatiše onoga mladiæa. 52A on ostavivši platno go pobježe od njih. 53I dovedoše Isusa k poglavaru sveštenièkome, i stekoše se k njemu svi glavari sveštenièki i književnici i starješine. 54I Petar ide za njim izdaleka do u dvor poglavara sveštenièkoga, i sjeðaše sa slugama, i grijaše se kod ognja. 55A glavari sveštenièki i sva skupština tražahu na Isusa svjedoèanstva da ga ubiju; i ne naðoše; 56Jer mnogi svjedoèahu lažno na njega i svjedoèanstva ne bijahu jednaka. 57I jedni ustavši svjedoèahu na njega lažno govoreæi: 58Mi smo èuli gdje on govori: ja æu razvaliti ovu crkvu koja je rukama naèinjena, i za tri dana naèiniæu drugu koja neæe biti rukama naèinjena. 59I ni ovo svjedoèanstvo njihovo ne bijaše jednako. 60I ustavši poglavar sveštenièki na srijedu zapita Isusa govoreæi: zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoèe? 61A on muèaše i ništa ne odgovaraše. Opet poglavar sveštenièki zapita i reèe: jesi li ti Hristos, sin blagoslovenoga? 62A Isus reèe: jesam; i vidjeæete sina èovjeèijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem. 63A poglavar sveštenièki razdrije svoje haljine, i reèe: šta nam trebaju više svjedoci? 64Èuste hulu na Boga; šta mislite? A oni svi kazaše da je zaslužio smrt. 65I poèeše jedni pljuvati na nj, i pokrivati mu lice, i æušati ga, i govoriti mu: proreci; i sluge ga bijahu po obrazima. 66I kad bijaše Petar dolje na dvoru, doðe jedna od sluškinja poglavara sveštenièkoga, 67I vidjevši Petra gdje se grije pogleda na nj i reèe: i ti si bio s Isusom Nazareæaninom. 68A on se odreèe govoreæi: ne znam niti razumijem šta ti govoriš. I iziðe napolje pred dvor: i pijetao zapjeva. 69I opet kad ga vidje sluškinja, poèe govoriti onima što stajahu ondje: ovaj je od njih. 70A on se opet odricaše. I malo zatijem opet oni što stajahu ondje rekoše Petru: vaistinu si od njih: jer si Galilejac, i govor ti je onakovi. 71A on se poèe kleti i preklinjati: ne znam toga èovjeka za koga vi govorite. 72I drugi put zapjeva pijetao. I opomenu se Petar rijeèi što mu reèe Isus: dok pijetao dvaput ne zapjeva odreæi æeš me se triput. I stade plakati.
Trenutno izabrano:
:
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN