I dozva dvanaestoricu, i poèe ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovima neèistijem. I zapovjedi im da ništa ne uzimaju na put osim jednoga štapa: ni torbe ni hljeba ni novaca u pojasu; Nego obuveni u opanke, i ne oblaèiti dviju haljina. I reèe im: gdje uðete u dom ondje ostanite dok ne iziðete odande. I ako vas ko ne primi i ne posluša vas, izlazeæi odande otresite prah s nogu svojijeh za svjedoèanstvo njima. Zaista vam kažem: lakše æe biti Sodomu i Gomoru u dan strašnoga suda nego gradu onome. I otišavši propovijedahu da se treba kajati; I ðavole mnoge izgonjahu; i mazahu uljem mnoge bolesnike; i iscjeljivahu. I zaèu car Irod za Isusa jer njegovo ime bijaše se razglasilo i reèe: Jovan krstitelj iz mrtvijeh usta, zato èini èudesa. Drugi govorahu: to je Ilija. A drugi govorahu: to je prorok ili kao koji od proroka. A kad èu Irod, reèe: to je Jovan koga sam ja posjekao, on usta iz mrtvijeh. Jer ovaj Irod posla te uhvatiše Jovana, i svezavši baci ga u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega, jer se oženi njom. Jer Jovan govoraše Irodu: ne možeš ti imati žene brata svojega. A Irodijada rasrdi se na njega, i šæaše da ga ubije, ali ne mogaše. Jer se Irod bojaše Jovana znajuæi ga da je èovjek pravedan i svet, i èuvaše ga, i mnogo koješta èinjaše kako mu on reèe, i rado ga slušaše. I dogodi se dan zgodan, kad Irod na dan svoga roðenja davaše veèeru knezovima svojijem i vojvodama i starješinama Galilejskijem. I ušavši kæi Irodijadina i igravši i ugodivši Irodu i gostima njegovijem reèe car djevojci: išti u mene šta god hoæeš, i daæu ti. I zakle joj se: što god zaišteš u mene daæu ti, da bi bilo i do po carstva moga. A ona izišavši reèe materi svojoj: šta æu iskati? A ona reèe: glavu Jovana krstitelja. I odmah ušavši brzo k caru zaiska govoreæi: hoæu da mi daš sad na krugu glavu Jovana krstitelja. I zabrinu se car, ali kletve radi i gostiju svojijeh ne htje joj odreæi. I odmah posla car dželata, i zapovjedi da donese glavu njegovu. A on otišavši posijeèe ga u tamnici, i donese glavu njegovu na krugu, i dade djevojci, a djevojka dade je materi svojoj. I èuvši uèenici njegovi doðoše i uzeše tijelo njegovo, i metnuše ga u grob. I skupiše se apostoli k Isusu, i javiše mu sve i što uèiniše i šta ljude nauèiše. I reèe im: doðite vi sami nasamo, i poèinite malo. Jer ih bijaše mnogo koji dolaze i odlaze, i ne imahu kad ni jesti. I otidoše na laði u pusto mjesto sami. I vidješe ih ljudi kad iðahu, i poznaše ih mnogi, i pješice iz sviju gradova stjecahu se onamo, i prestigoše ih, i skupiše se oko njega. I izišavši Isus vidje narod mnogi, i sažali mu se, jer bijahu kao ovce bez pastira; i poèe ih uèiti mnogo. I kad bi veæ pred noæ, pristupiše k njemu uèenici njegovi govoreæi: pusto je mjesto, a veæ je dockan; Otpusti ih neka idu u okolna sela i palanke da kupe sebi hljeba; jer nemaju šta jesti. A on odgovarajuæi reèe im: podajte im vi neka jedu. I rekoše mu: veæ ako da idemo da kupimo za dvjesta groša hljeba, i da im damo da jedu? A on im reèe: koliko hljebova imate? Idite vidite. I vidjevši rekoše: pet hljebova i dvije ribe. I zapovjedi im da ih posade sve na gomile po zelenoj travi. I posadiše se na gomile po sto i po pedeset. I uzevši onijeh pet hljebova i dvije ribe pogleda na nebo, i blagoslovi, pa prelomi hljebove, i dade uèenicima svojijem da metnu ispred njih; i one dvije ribe razdijeli svima. I jedoše svi, i nasitiše se. I nakupiše komada dvanaest kotarica punijeh i od riba. A bijaše onijeh što su jeli hljebove oko pet hiljada ljudi. I odmah natjera uèenike svoje da uðu u laðu i da idu naprijed na onu stranu u Vitsaidu dok on otpusti narod. I otpustivši ih otide na goru da se pomoli Bogu. I uveèe bijaše laða nasred mora, a on sam na zemlji. I vidje ih gdje se muèahu veslajuæi: jer im bijaše protivan vjetar. I oko èetvrte straže noæne doðe k njima iduæi po moru; i šæadijaše da ih mimoiðe. A oni vidjevši ga gdje ide po moru mišljahu da je utvara, i povikaše; Jer ga svi vidješe i poplašiše se. I odmah progovori s njima, i reèe im: ne bojte se, ja sam, ne plašite se. I uðe k njima u laðu, i utoli vjetar; i vrlo se uplašiše, i divljahu se. Jer ih ne nauèiše hljebovi; jer se bijaše srce njihovo okamenilo. I prešavši doðoše u zemlju Genisaretsku; i stadoše u kraj. I kad iziðoše iz laðe, odmah ga poznaše ljudi. I optrèavši sav onaj kraj poèeše na odrima donositi bolesnike gdje èujahu da je on. I kud god iðaše u sela ili u gradove ili u palanke, na raskršæima metahu bolesnike i moljahu ga da se barem skuta od haljine njegove dotaknu: i ozdravljahu svi koji ga se doticahu.
Aplikacija Biblija
Aplikacija Biblija za decu
