Poslovice 1
1
1Prièe Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva, 2Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju rijeèi razumne, 3Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo, 4Da se daje ludima razboritost, mladiæima znanje i pomnjivost. 5Mudar æe slušati i više æe znati, i razuman æe steæi mudrost, 6Da razumije prièe i znaèenje, rijeèi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove. 7Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu. 8Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje. 9Jer æe biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom. 10Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj; 11Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što; 12Proždrijeæemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu; 13Svakojakoga blaga dobiæemo, napuniæemo kuæe svoje plijena; 14Bacaæeš ždrijeb svoj s nama; jedan æe nam tobolac biti svjema; 15Sine moj, ne idi na put s njima, èuvaj nogu svoju od staze njihove. 16Jer nogama svojim trèe na zlo i hite da proljevaju krv. 17Jer se uzalud razapinje mreža na oèi svakoj ptici; 18A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši. 19Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima. 20Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj; 21U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede: 22Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje? 23Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam rijeèi svoje. 24Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari, 25Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti; 26Zato æu se i ja smijati vašoj nevolji, rugaæu se kad doðe èega se bojite; 27Kad kao pustoš doðe èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad doðe, kad navali na vas nevolja i muka. 28Tada æe me zvati, ali se neæu odazvati; rano æe tražiti, ali me neæe naæi. 29Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše; 30Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja. 31Zato æe jesti plod od putova svojih, i nasitiæe se savjeta svojih. 32Jer æe lude ubiti mir njihov, i bezumne æe pogubiti sreæa njihova. 33Ali ko me sluša, boraviæe bezbrižno, i biæe na miru ne bojeæi se zla.
Trenutno izabrano:
Poslovice 1: SRP1865
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN
Poslovice 1
1
1Prièe Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva, 2Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju rijeèi razumne, 3Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo, 4Da se daje ludima razboritost, mladiæima znanje i pomnjivost. 5Mudar æe slušati i više æe znati, i razuman æe steæi mudrost, 6Da razumije prièe i znaèenje, rijeèi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove. 7Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu. 8Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje. 9Jer æe biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom. 10Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj; 11Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što; 12Proždrijeæemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu; 13Svakojakoga blaga dobiæemo, napuniæemo kuæe svoje plijena; 14Bacaæeš ždrijeb svoj s nama; jedan æe nam tobolac biti svjema; 15Sine moj, ne idi na put s njima, èuvaj nogu svoju od staze njihove. 16Jer nogama svojim trèe na zlo i hite da proljevaju krv. 17Jer se uzalud razapinje mreža na oèi svakoj ptici; 18A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši. 19Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima. 20Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj; 21U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede: 22Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje? 23Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam rijeèi svoje. 24Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari, 25Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti; 26Zato æu se i ja smijati vašoj nevolji, rugaæu se kad doðe èega se bojite; 27Kad kao pustoš doðe èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad doðe, kad navali na vas nevolja i muka. 28Tada æe me zvati, ali se neæu odazvati; rano æe tražiti, ali me neæe naæi. 29Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše; 30Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja. 31Zato æe jesti plod od putova svojih, i nasitiæe se savjeta svojih. 32Jer æe lude ubiti mir njihov, i bezumne æe pogubiti sreæa njihova. 33Ali ko me sluša, boraviæe bezbrižno, i biæe na miru ne bojeæi se zla.
Trenutno izabrano:
:
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN