Poslovice 17
17
1Bolji je zalogaj suha hljeba s mirom nego kuæa puna poklane stoke sa svaðom. 2Razuman sluga biæe gospodar nad sinom sramotnijem i s braæom æe dijeliti našljedstvo. 3Topionica je za srebro i peæ za zlato, a srca iskušava Gospod. 4Zao èovjek pazi na usne zle, a lažljivac sluša jezik pakostan. 5Ko se ruga siromahu, sramoti stvoritelja njegova; ko se raduje nesreæi, neæe ostati bez kara. 6Vijenac su starcima unuci, a slava sinovima oci njihovi. 7Ne prilièi bezumnom visoka besjeda, akamoli knezu lažljiva besjeda. 8Poklon je dragi kamen onome koji ga prima, kuda se god okrene napreduje. 9Ko pokriva prijestup, traži ljubav; a ko ponavlja stvar, rastavlja glavne prijatelje. 10Ukor tišti razumnoga veæma nego ludoga sto udaraca. 11Zao èovjek traži samo odmet, ali æe se ljut glasnik poslati na nj. 12Bolje je da èovjeka srete medvjedica kojoj su oteti medvjediæi, nego bezumnik u svom bezumlju. 13Ko vraæa zlo za dobro, neæe se zlo odmaæi od kuæe njegove. 14Ko poène svaðu, otvori ustavu vodi; zato prije nego se zametne, proði se raspre. 15Ko opravda krivoga i ko osudi pravoga, obojica su gad Gospodu. 16Na što je blago bezumnome u ruci kad nema razuma da pribavi mudrost? 17U svako doba ljubi prijatelj, i brat postaje u nevolji. 18Èovjek bezuman daje ruku i jamèi se za prijatelja svojega. 19Ko miluje svaðu, miluje grijeh; ko podiže uvis vrata svoja, traži pogibao. 20Ko je opaka srca, neæe naæi dobra; i ko dvolièi jezikom, pašæe u zlo. 21Ko rodi bezumna, na žalost mu je, niti æe se radovati otac luda. 22Srce veselo pomaže kao lijek, a duh žalostan suši kosti. 23Bezbožnik prima poklon iz njedara da prevrati putove pravdi. 24Razumnomu je na licu mudrost, a oèi bezumniku vrljaju nakraj zemlje. 25Žalost je ocu svojemu sin bezuman, i jad roditeljci svojoj. 26Nije dobro globiti pravednika, ni da knezovi biju koga što je radio pravo. 27Usteže rijeèi svoje èovjek koji zna, i tiha je duha èovjek razuman. 28I bezuman kad muèi, misli se da je mudar, i razuman, kad stiskuje usne svoje.
Trenutno izabrano:
Poslovice 17: SRP1865
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN
Poslovice 17
17
1Bolji je zalogaj suha hljeba s mirom nego kuæa puna poklane stoke sa svaðom. 2Razuman sluga biæe gospodar nad sinom sramotnijem i s braæom æe dijeliti našljedstvo. 3Topionica je za srebro i peæ za zlato, a srca iskušava Gospod. 4Zao èovjek pazi na usne zle, a lažljivac sluša jezik pakostan. 5Ko se ruga siromahu, sramoti stvoritelja njegova; ko se raduje nesreæi, neæe ostati bez kara. 6Vijenac su starcima unuci, a slava sinovima oci njihovi. 7Ne prilièi bezumnom visoka besjeda, akamoli knezu lažljiva besjeda. 8Poklon je dragi kamen onome koji ga prima, kuda se god okrene napreduje. 9Ko pokriva prijestup, traži ljubav; a ko ponavlja stvar, rastavlja glavne prijatelje. 10Ukor tišti razumnoga veæma nego ludoga sto udaraca. 11Zao èovjek traži samo odmet, ali æe se ljut glasnik poslati na nj. 12Bolje je da èovjeka srete medvjedica kojoj su oteti medvjediæi, nego bezumnik u svom bezumlju. 13Ko vraæa zlo za dobro, neæe se zlo odmaæi od kuæe njegove. 14Ko poène svaðu, otvori ustavu vodi; zato prije nego se zametne, proði se raspre. 15Ko opravda krivoga i ko osudi pravoga, obojica su gad Gospodu. 16Na što je blago bezumnome u ruci kad nema razuma da pribavi mudrost? 17U svako doba ljubi prijatelj, i brat postaje u nevolji. 18Èovjek bezuman daje ruku i jamèi se za prijatelja svojega. 19Ko miluje svaðu, miluje grijeh; ko podiže uvis vrata svoja, traži pogibao. 20Ko je opaka srca, neæe naæi dobra; i ko dvolièi jezikom, pašæe u zlo. 21Ko rodi bezumna, na žalost mu je, niti æe se radovati otac luda. 22Srce veselo pomaže kao lijek, a duh žalostan suši kosti. 23Bezbožnik prima poklon iz njedara da prevrati putove pravdi. 24Razumnomu je na licu mudrost, a oèi bezumniku vrljaju nakraj zemlje. 25Žalost je ocu svojemu sin bezuman, i jad roditeljci svojoj. 26Nije dobro globiti pravednika, ni da knezovi biju koga što je radio pravo. 27Usteže rijeèi svoje èovjek koji zna, i tiha je duha èovjek razuman. 28I bezuman kad muèi, misli se da je mudar, i razuman, kad stiskuje usne svoje.
Trenutno izabrano:
:
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN