Psalmi 102
102
1Gospode! èuj molitvu moju, i vika moja nek izaðe preda te. 2Nemoj odvratiti lica svojega od mene; u dan kad sam u nevolji prigni k meni uho svoje, u dan kad te prizivam, pohitaj, usliši me. 3Jer proðoše kao dim dani moji, kosti moje kao topionica ogorješe. 4Pokošeno je kao trava i posahlo srce moje, da zaboravih jesti hljeb svoj. 5Od uzdisanja mojega prionu kost moja za meso moje. 6Postadoh kao gem u pustinji; ja sam kao sova na zidinama. 7Ne spavam, i sjedim kao ptica bez druga na krovu. 8Svaki dan ruže me neprijatelji moji, i koji su se pomamili na mene, mnom se uklinju. 9Jedem pepeo kao hljeb, i piæe svoje rastvaram suzama 10Od gnjeva tvojega i srdnje tvoje; jer podigavši me bacio si me. 11Dani su moji kao sjen, koji prolazi, i ja kao trava osuših se. 12A ti, Gospode, ostaješ dovijeka, i spomen tvoj od koljena do koljena. 13Ti æeš ustati, smilovaæeš se na Sion, jer je vrijeme smilovati se na nj, jer je došlo vrijeme; 14Jer slugama tvojim omilje i kamenje njegovo, i prah njegov žale. 15Tada æe se neznabošci bojati imena Gospodnjega, i svi carevi zemaljski slave njegove; 16Jer æe Gospod sazidati Sion, i javiti se u slavi svojoj; 17Pogledaæe na molitvu onijeh koji nemaju pomoæi, i neæe se oglušiti molbe njihove. 18Napisaæe se ovo potonjemu rodu, i narod nanovo stvoren hvaliæe Gospoda, 19Što je prinikao sa svete visine svoje, Gospod pogledao s neba na zemlju, 20Da èuje uzdisanje sužnjevo, i odriješi sinove smrtne; 21Da bi kazivali na Sionu ime Gospodnje i hvalu njegovu u Jerusalimu, 22Kad se skupe narodi i carstva da služe Gospodu. 23Strošio je na putu krjepost moju, skratio dane moje. 24Rekoh: Bože moj! nemoj me uzeti u polovini dana mojih. Tvoje su godine od koljena do koljena. 25Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih. 26To æe proæi, a ti æeš ostati; sve æe to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijeniæeš ih i promijeniæe se. 27Ali ti si taj isti i godine tvoje neæe isteæi. 28Sinovi æe sluga tvojih živjeti, i sjeme æe se njihovo utvrditi pred licem tvojim.
Trenutno izabrano:
Psalmi 102: SRP1865
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN
Psalmi 102
102
1Gospode! èuj molitvu moju, i vika moja nek izaðe preda te. 2Nemoj odvratiti lica svojega od mene; u dan kad sam u nevolji prigni k meni uho svoje, u dan kad te prizivam, pohitaj, usliši me. 3Jer proðoše kao dim dani moji, kosti moje kao topionica ogorješe. 4Pokošeno je kao trava i posahlo srce moje, da zaboravih jesti hljeb svoj. 5Od uzdisanja mojega prionu kost moja za meso moje. 6Postadoh kao gem u pustinji; ja sam kao sova na zidinama. 7Ne spavam, i sjedim kao ptica bez druga na krovu. 8Svaki dan ruže me neprijatelji moji, i koji su se pomamili na mene, mnom se uklinju. 9Jedem pepeo kao hljeb, i piæe svoje rastvaram suzama 10Od gnjeva tvojega i srdnje tvoje; jer podigavši me bacio si me. 11Dani su moji kao sjen, koji prolazi, i ja kao trava osuših se. 12A ti, Gospode, ostaješ dovijeka, i spomen tvoj od koljena do koljena. 13Ti æeš ustati, smilovaæeš se na Sion, jer je vrijeme smilovati se na nj, jer je došlo vrijeme; 14Jer slugama tvojim omilje i kamenje njegovo, i prah njegov žale. 15Tada æe se neznabošci bojati imena Gospodnjega, i svi carevi zemaljski slave njegove; 16Jer æe Gospod sazidati Sion, i javiti se u slavi svojoj; 17Pogledaæe na molitvu onijeh koji nemaju pomoæi, i neæe se oglušiti molbe njihove. 18Napisaæe se ovo potonjemu rodu, i narod nanovo stvoren hvaliæe Gospoda, 19Što je prinikao sa svete visine svoje, Gospod pogledao s neba na zemlju, 20Da èuje uzdisanje sužnjevo, i odriješi sinove smrtne; 21Da bi kazivali na Sionu ime Gospodnje i hvalu njegovu u Jerusalimu, 22Kad se skupe narodi i carstva da služe Gospodu. 23Strošio je na putu krjepost moju, skratio dane moje. 24Rekoh: Bože moj! nemoj me uzeti u polovini dana mojih. Tvoje su godine od koljena do koljena. 25Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih. 26To æe proæi, a ti æeš ostati; sve æe to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijeniæeš ih i promijeniæe se. 27Ali ti si taj isti i godine tvoje neæe isteæi. 28Sinovi æe sluga tvojih živjeti, i sjeme æe se njihovo utvrditi pred licem tvojim.
Trenutno izabrano:
:
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN