Psalmi 77
77
1Glas moj ide k Bogu, i ja prizivljem njega; glas moj ide k Bogu, i on æe me uslišiti. 2U dan tuge svoje tražih Gospoda; noæu je ruka moja podignuta, i ne spušta se; duša moja neæe da se utješi. 3Pominjem Boga, i uzdišem; razmišljam, i trne duh moj. 4Držim oèi svoje da su budne; klonuo sam, i ne mogu govoriti. 5Prebrajam stare dane i godine od vijekova. 6Opominjem se pjesama svojih noæu; razgovaram se sa srcem svojim, i ispitujem duh svoj: 7“Zar æe se dovijeka gnjeviti na nas Gospod, i neæe više ljubiti? 8Zar je zasvagda prestala milost njegova, i rijeè se prekinula od koljena na koljeno? 9Zar je zaboravio milostiv biti i u gnjevu zatvorio milosrðe svoje?” 10I rekoh: žalosna je za mene ova promjena desnice višnjega. 11Pamtim djela Gospodnja; pamtim preðašnje èudo tvoje. 12Mislio sam o svijem djelima tvojim, razmišljao o radnji tvojoj; 13Bože! put je tvoj svet; koji je Bog tako velik kao Bog naš? 14Ti si Bog, koji si èinio èudesa, pokazivao silu svoju meðu narodima; 15Mišicom si odbranio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josifove. 16Vidješe te vode, Bože, vidješe te vode, i ustreptaše, i bezdane se zadrmaše. 17Iz oblaka lijaše voda, oblaci davahu glas, i strijele tvoje leæahu. 18Grmljahu gromovi tvoji po nebu; munje tvoje sijevahu po vasiljenoj, zemlja se tresijaše i njihaše. 19Po moru bijaše put tvoj, i staze tvoje po velikoj vodi, i trag tvoj ne poznavaše se. 20Vodio si narod svoj kao ovce rukom Mojsijevom i Aronovom.
Trenutno izabrano:
Psalmi 77: SRP1865
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN
Psalmi 77
77
1Glas moj ide k Bogu, i ja prizivljem njega; glas moj ide k Bogu, i on æe me uslišiti. 2U dan tuge svoje tražih Gospoda; noæu je ruka moja podignuta, i ne spušta se; duša moja neæe da se utješi. 3Pominjem Boga, i uzdišem; razmišljam, i trne duh moj. 4Držim oèi svoje da su budne; klonuo sam, i ne mogu govoriti. 5Prebrajam stare dane i godine od vijekova. 6Opominjem se pjesama svojih noæu; razgovaram se sa srcem svojim, i ispitujem duh svoj: 7“Zar æe se dovijeka gnjeviti na nas Gospod, i neæe više ljubiti? 8Zar je zasvagda prestala milost njegova, i rijeè se prekinula od koljena na koljeno? 9Zar je zaboravio milostiv biti i u gnjevu zatvorio milosrðe svoje?” 10I rekoh: žalosna je za mene ova promjena desnice višnjega. 11Pamtim djela Gospodnja; pamtim preðašnje èudo tvoje. 12Mislio sam o svijem djelima tvojim, razmišljao o radnji tvojoj; 13Bože! put je tvoj svet; koji je Bog tako velik kao Bog naš? 14Ti si Bog, koji si èinio èudesa, pokazivao silu svoju meðu narodima; 15Mišicom si odbranio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josifove. 16Vidješe te vode, Bože, vidješe te vode, i ustreptaše, i bezdane se zadrmaše. 17Iz oblaka lijaše voda, oblaci davahu glas, i strijele tvoje leæahu. 18Grmljahu gromovi tvoji po nebu; munje tvoje sijevahu po vasiljenoj, zemlja se tresijaše i njihaše. 19Po moru bijaše put tvoj, i staze tvoje po velikoj vodi, i trag tvoj ne poznavaše se. 20Vodio si narod svoj kao ovce rukom Mojsijevom i Aronovom.
Trenutno izabrano:
:
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN