Ivan 11
11
Isus oživljava Lazara
1Neki se Lazar, iz sela Betanije, razbolio. Živio je sa sestrama Marijom i Martom. 2Bila je to ona Marija što je pomazala Gospoda pomašću i što mu je otrla noge svojom kosom. Kako im je brat Lazar bio bolestan, 3sestre pošalju Isusu poruku: „Gospode, onaj koga voliš bolestan je.” 4Kad je Isus to čuo, reče: „Njegova bolest nije na smrt, nego na Božiju slavu – da se proslavi Božiji sin.”
5Isus je volio Martu, Mariju i Lazara. 6Kad je čuo da je ovaj bolestan, ostao je još dva dana u mjestu u kojem se nalazio. 7Nakon toga rekne učenicima: „Hajdemo natrag u Judeju!” 8Ali učenici mu rekoše: „Učitelju, zar te nisu Jevreji u Judeji htjeli kamenovati? A ti opet hoćeš tamo.” 9Isus odgovori: „Dvanaest sati traje dan i onaj koji danju hoda neće se spotaknuti. On ima svjetlo ovoga svijeta.
10Ko noću hoda, spotiče se, jer u sebi nema svjetla.” 11Zatim veli: „Naš prijatelj Lazar spava, ali idem da ga probudim!” 12Učenici rekoše: „Gospode, ako spava, ozdravit će!” 13Mislili su da Isus želi reći kako Lazar zaista spava, ali Isus je govorio o njegovoj smrti. 14Tada im otvoreno kaza: „Lazar je umro. 15Radi vas se radujem što nisam bio tamo, da se osnažite u vjeri. Hajdemo njemu!” 16Nato Toma, zvani Blizanac, kaže ostalim učenicima: „Idemo i mi umrijeti s njime!”
17Kad je Isus došao u Betaniju, rekoše mu da Lazar već četiri dana leži u grobu. 18Betanija je od Jerusalema bila udaljena oko petnaest stadija. 19Mnogo je Jevreja došlo utješiti Martu i Mariju zbog gubitka brata. 20Kad je Marta čula da Isus stiže, pođe mu ususret, a Marija ostane u kući. 21Marta reče Isusu: „Gospode, da si ti bio ovdje, moj brat ne bi umro. 22Ali ipak znam da će ti Bog dati sve što od Njega zatražiš.” 23„Tvoj će brat oživjeti!”, veli joj Isus. 24„Znam da će oživjeti”, reče Marta, „o oživljenju u posljednji dan.”
25„Ja sam oživljenje i Život”, reče joj Isus. „Ko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. 26Ko god je živ i vjeruje u mene, nikada neće umrijeti. Vjeruješ li u to?” 27„Da, Gospode”, odgovori ona, „ja vjerujem da si ti Mesija, Božiji sin koji je došao na svijet.”
28Zatim ode natrag Mariji i nasamo joj reče: „Stigao je Učitelj i zove te.” 29Kad je to čula, brzo ustane i odmah pođe njemu. 30Isus još nije ušao u selo, već bijaše na mjestu gdje ga je susrela Marta. 31Kada su Jevreji, koji su bili u Marijinoj kući, i tješili je, vidjeli kako brzo odlazi, pođu za njom. Mislili su, naime, da ide na grob da plače. 32Kad je Marija stigla Isusu, padne pred njim ničice i kaže: „Gospode, da si ti bio ovdje, moj brat ne bi umro!”
33Kad Isus vidje nju i Jevreje kako plaču, bi duboko dirnut i potresen. 34„Gdje ste ga položili?”, upita ih. „Dođi i pogledaj”, kažu mu. 35Isus zaplaka 36Jevreji su nato govorili: „Gledajte kako ga je volio!” 37Neki rekoše: „Zar taj koji je slijepcu vratio vid nije mogao spriječiti smrt ovoga čovjeka?” 38Isus se opet duboko ožalosti. Uto stignu do groba. Bila je to pećina s kamenom navaljenim na otvor. 39„Odmaknite kamen!”, naredi Isus. Ali Marta, sestra preminuloga, rekne: „Gospode, već zaudara, prošlo je četiri dana otkako je umro.” 40„Nisam li ti kazao da ćeš, budeš li vjerovala, vidjeti Božiju slavu?”, upita je Isus. 41I tako odmaknu kamen s groba. Isus pogleda u nebo i reče: „Hvala Ti, Oče, što si me uslišio. 42Znam da me Ti uvijek uslišavaš, ali to sam kazao zbog ovih ljudi, kako bi vjerovali da si me Ti poslao.” 43Zatim glasno vikne: „Lazare, izađi!” 44I on izađe sav u povojima i lica zamotana u platno. Isus reče prisutnima: „Odvežite ga i pustite da ide!”
Zavjera protiv Isusa
45Kad brojni Jevreji što su bili s Marijom vide šta se dogodilo, povjeruju u njega. 46Ali neki odu i jave farizejima šta je Isus učinio. 47Stoga svećenički glavari i farizeji sazovu Veliko vijeće. „Šta da radimo?”, pitali su jedan drugoga. „Jer ovaj čovjek zaista čini čudesa. 48Ako ga ostavimo na miru, svi će povjerovati u njega, a onda će doći Rimljani te nam oduzeti hram i narod.”
49A jedan od njih, Kaifa, koji je te godine bio visoki svećenik, reče: „Ništa vi ne znate! 50Ne razumijete da je za vas bolje da jedan čovjek umre umjesto naroda, nego da cijeli narod propadne!” 51Kaifa to nije kazao od sebe. On je te godine bio visoki svećenik. Tako je prorekao da će Isus umrijeti za sav narod, 52i ne samo za narod, već da bi okupio svu Božiju djecu rasutu po svijetu.
53Tog dana odluče da ubiju Isusa. 54Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Jevrejima, već ode u blizinu pustinje, u grad Efraim, i tu ostane s učenicima.
55Bližila se jevrejska Pasha pa su mnogi sa sela dolazili u Jerusalem prije Pashe kako bi se očistili. 56Tražili su Isusa. Razgovarajući u Hramu, pitali su jedni druge: „Šta mislite, hoće li doći na Pashu?” 57A poglavari svećenički i farizeji naredili su da svako ko dozna gdje je Isus, mora to odmah prijaviti, kako bi ga uhvatili.
Currently Selected:
Ivan 11: Bba
Highlight
Share
Copy
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini
Ivan 11
11
Isus oživljava Lazara
1Neki se Lazar, iz sela Betanije, razbolio. Živio je sa sestrama Marijom i Martom. 2Bila je to ona Marija što je pomazala Gospoda pomašću i što mu je otrla noge svojom kosom. Kako im je brat Lazar bio bolestan, 3sestre pošalju Isusu poruku: „Gospode, onaj koga voliš bolestan je.” 4Kad je Isus to čuo, reče: „Njegova bolest nije na smrt, nego na Božiju slavu – da se proslavi Božiji sin.”
5Isus je volio Martu, Mariju i Lazara. 6Kad je čuo da je ovaj bolestan, ostao je još dva dana u mjestu u kojem se nalazio. 7Nakon toga rekne učenicima: „Hajdemo natrag u Judeju!” 8Ali učenici mu rekoše: „Učitelju, zar te nisu Jevreji u Judeji htjeli kamenovati? A ti opet hoćeš tamo.” 9Isus odgovori: „Dvanaest sati traje dan i onaj koji danju hoda neće se spotaknuti. On ima svjetlo ovoga svijeta.
10Ko noću hoda, spotiče se, jer u sebi nema svjetla.” 11Zatim veli: „Naš prijatelj Lazar spava, ali idem da ga probudim!” 12Učenici rekoše: „Gospode, ako spava, ozdravit će!” 13Mislili su da Isus želi reći kako Lazar zaista spava, ali Isus je govorio o njegovoj smrti. 14Tada im otvoreno kaza: „Lazar je umro. 15Radi vas se radujem što nisam bio tamo, da se osnažite u vjeri. Hajdemo njemu!” 16Nato Toma, zvani Blizanac, kaže ostalim učenicima: „Idemo i mi umrijeti s njime!”
17Kad je Isus došao u Betaniju, rekoše mu da Lazar već četiri dana leži u grobu. 18Betanija je od Jerusalema bila udaljena oko petnaest stadija. 19Mnogo je Jevreja došlo utješiti Martu i Mariju zbog gubitka brata. 20Kad je Marta čula da Isus stiže, pođe mu ususret, a Marija ostane u kući. 21Marta reče Isusu: „Gospode, da si ti bio ovdje, moj brat ne bi umro. 22Ali ipak znam da će ti Bog dati sve što od Njega zatražiš.” 23„Tvoj će brat oživjeti!”, veli joj Isus. 24„Znam da će oživjeti”, reče Marta, „o oživljenju u posljednji dan.”
25„Ja sam oživljenje i Život”, reče joj Isus. „Ko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. 26Ko god je živ i vjeruje u mene, nikada neće umrijeti. Vjeruješ li u to?” 27„Da, Gospode”, odgovori ona, „ja vjerujem da si ti Mesija, Božiji sin koji je došao na svijet.”
28Zatim ode natrag Mariji i nasamo joj reče: „Stigao je Učitelj i zove te.” 29Kad je to čula, brzo ustane i odmah pođe njemu. 30Isus još nije ušao u selo, već bijaše na mjestu gdje ga je susrela Marta. 31Kada su Jevreji, koji su bili u Marijinoj kući, i tješili je, vidjeli kako brzo odlazi, pođu za njom. Mislili su, naime, da ide na grob da plače. 32Kad je Marija stigla Isusu, padne pred njim ničice i kaže: „Gospode, da si ti bio ovdje, moj brat ne bi umro!”
33Kad Isus vidje nju i Jevreje kako plaču, bi duboko dirnut i potresen. 34„Gdje ste ga položili?”, upita ih. „Dođi i pogledaj”, kažu mu. 35Isus zaplaka 36Jevreji su nato govorili: „Gledajte kako ga je volio!” 37Neki rekoše: „Zar taj koji je slijepcu vratio vid nije mogao spriječiti smrt ovoga čovjeka?” 38Isus se opet duboko ožalosti. Uto stignu do groba. Bila je to pećina s kamenom navaljenim na otvor. 39„Odmaknite kamen!”, naredi Isus. Ali Marta, sestra preminuloga, rekne: „Gospode, već zaudara, prošlo je četiri dana otkako je umro.” 40„Nisam li ti kazao da ćeš, budeš li vjerovala, vidjeti Božiju slavu?”, upita je Isus. 41I tako odmaknu kamen s groba. Isus pogleda u nebo i reče: „Hvala Ti, Oče, što si me uslišio. 42Znam da me Ti uvijek uslišavaš, ali to sam kazao zbog ovih ljudi, kako bi vjerovali da si me Ti poslao.” 43Zatim glasno vikne: „Lazare, izađi!” 44I on izađe sav u povojima i lica zamotana u platno. Isus reče prisutnima: „Odvežite ga i pustite da ide!”
Zavjera protiv Isusa
45Kad brojni Jevreji što su bili s Marijom vide šta se dogodilo, povjeruju u njega. 46Ali neki odu i jave farizejima šta je Isus učinio. 47Stoga svećenički glavari i farizeji sazovu Veliko vijeće. „Šta da radimo?”, pitali su jedan drugoga. „Jer ovaj čovjek zaista čini čudesa. 48Ako ga ostavimo na miru, svi će povjerovati u njega, a onda će doći Rimljani te nam oduzeti hram i narod.”
49A jedan od njih, Kaifa, koji je te godine bio visoki svećenik, reče: „Ništa vi ne znate! 50Ne razumijete da je za vas bolje da jedan čovjek umre umjesto naroda, nego da cijeli narod propadne!” 51Kaifa to nije kazao od sebe. On je te godine bio visoki svećenik. Tako je prorekao da će Isus umrijeti za sav narod, 52i ne samo za narod, već da bi okupio svu Božiju djecu rasutu po svijetu.
53Tog dana odluče da ubiju Isusa. 54Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Jevrejima, već ode u blizinu pustinje, u grad Efraim, i tu ostane s učenicima.
55Bližila se jevrejska Pasha pa su mnogi sa sela dolazili u Jerusalem prije Pashe kako bi se očistili. 56Tražili su Isusa. Razgovarajući u Hramu, pitali su jedni druge: „Šta mislite, hoće li doći na Pashu?” 57A poglavari svećenički i farizeji naredili su da svako ko dozna gdje je Isus, mora to odmah prijaviti, kako bi ga uhvatili.
Currently Selected:
:
Highlight
Share
Copy
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini