Kako su se ljudi počeli množiti i naseljavati zemlju, rađale su im se kćeri. Božji su sinovi primijetili ljepotu ljudskih kćeri pa ih odabirali i uzimali sebi za žene.
Tada je BOG rekao: »Moj duh, koji čovjeku daje život, neće u njemu ostati zauvijek jer je samo smrtnik. Neka živi još stotinu i dvadeset godina.«
U to vrijeme, a i kasnije, na zemlji su živjeli divovi jer su Božji sinovi spavali s ljudskim kćerima i one su im rađale djecu. Bili su to junaci, iz davnina poznati ratnici.