Hebrejima 1
1
Sin kao Božje otkrivenje
1Bog je mnogo puta i na različite načine nekoć govorio očevima po prorocima;
2u ovim posljednjim danima progovorio nam je po svome Sinu, kojega je postavio baštinikom svega, po kome je i svjetove stvorio.
3On, koji je sjaj njegove slave i otisak njegove osobe te sve nosi riječju svoje snage, pošto je sâm kroz sebe očistio naše grijehe, sjeo je zdesna Veličanstvu u visini;
4budući da je postao toliko bolji od anđelâ koliko je uzvišenije od njih baštinio ime.
5Jer kome je od anđela ikada rekao: “Ti si Sin moj, ja sam te danas rodio?” I ponovo: “Ja ću njemu biti Otac, a on će meni biti Sin?”
6I ponovo, kad je uveo prvorođenoga u svijet, govori: “I neka ga štuju svi anđeli Božji!”
7I za anđele govori: “On čini anđele svoje duhovima i službenike svoje ognjenim plamenom.”
8Ali Sinu govori: “Prijestolje je tvoje, Bože, uvijek i zauvijek; žezlo pravednosti, žezlo je tvoga kraljevstva.
9Ti si ljubio pravdu, a mrzio nepravdu, stoga te je Bog, tvoj Bog, pomazao uljem radosti povrh tvojih drugova.”
10I: “Ti si, Gospodine, u početku utemeljio zemlju, i nebesa su djela ruku tvojih.
11Ona će propasti, a ti ostaješ i sve će ostarjeti kao odjeća.
12I kao ruho ćeš ih smotati, i bit će promijenjeni. Ali ti si isti i godine tvoje neće proći.”
13Ali za koga je od anđela ikada rekao: “Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima?”
14Nisu li svi oni službujući duhovi poslani za službu radi onih koji će baštiniti spasenje?
Trenutno odabrano:
Hebrejima 1: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA
Hebrejima 1
1
Sin kao Božje otkrivenje
1Bog je mnogo puta i na različite načine nekoć govorio očevima po prorocima;
2u ovim posljednjim danima progovorio nam je po svome Sinu, kojega je postavio baštinikom svega, po kome je i svjetove stvorio.
3On, koji je sjaj njegove slave i otisak njegove osobe te sve nosi riječju svoje snage, pošto je sâm kroz sebe očistio naše grijehe, sjeo je zdesna Veličanstvu u visini;
4budući da je postao toliko bolji od anđelâ koliko je uzvišenije od njih baštinio ime.
5Jer kome je od anđela ikada rekao: “Ti si Sin moj, ja sam te danas rodio?” I ponovo: “Ja ću njemu biti Otac, a on će meni biti Sin?”
6I ponovo, kad je uveo prvorođenoga u svijet, govori: “I neka ga štuju svi anđeli Božji!”
7I za anđele govori: “On čini anđele svoje duhovima i službenike svoje ognjenim plamenom.”
8Ali Sinu govori: “Prijestolje je tvoje, Bože, uvijek i zauvijek; žezlo pravednosti, žezlo je tvoga kraljevstva.
9Ti si ljubio pravdu, a mrzio nepravdu, stoga te je Bog, tvoj Bog, pomazao uljem radosti povrh tvojih drugova.”
10I: “Ti si, Gospodine, u početku utemeljio zemlju, i nebesa su djela ruku tvojih.
11Ona će propasti, a ti ostaješ i sve će ostarjeti kao odjeća.
12I kao ruho ćeš ih smotati, i bit će promijenjeni. Ali ti si isti i godine tvoje neće proći.”
13Ali za koga je od anđela ikada rekao: “Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima?”
14Nisu li svi oni službujući duhovi poslani za službu radi onih koji će baštiniti spasenje?
Trenutno odabrano:
:
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA