Jeremija 4
4
1“Ako se hoćeš vratiti, Izraele”, govori GOSPOD, “k meni se vrati; i ako budeš pred mojim očima maknuo gnjusobe svoje, tada nećeš lutati.
2I zaklinjat ćeš se: ‘Tako mi života GOSPODNJEG’, u istini, u prosudbi i u pravednosti. I narodi će se u njemu blagoslivljati, i u njemu se proslavljati.”
3Jer ovako govori GOSPOD ljudima iz Jude i Jeruzalema: “Iskrčite sebi neobrađeno tlo i ne sijte među trnjem.
4Obrežite se GOSPODU i skinite prepucije sa srca svojih, vi ljudi iz Jude i stanovnici Jeruzalema, da bijes moj ne izađe kao oganj i ne razgori se tako da ga nitko više ne može ugasiti zbog zlih djela vaših.”
Propast sa sjevera
5Objavite u Judi i razglasite u Jeruzalemu, pa recite: “Zatrubite u trubu u zemlji; zavapite, saberite se pa recite: ‘Sakupite se, te pođimo u gradove utvrđene.’
6Podignite stijeg prema Sionu. Povucite se, nemojte stati! Jer ja dovodim zlo sa sjevera i veliku propast.”
7Lav se podiže iz svog gustiša, a zatornik Pogana je na putu svome, izlazi iz mjesta svoga da zemlju tvoju opustoši. I gradovi tvoji bit će porušeni bez ijednog stanovnika.
8Zbog toga se pripašite kostrijeću, tugujte i jaučite, jer se žestoka srdžba GOSPODNJA nije odvratila od nas.
9“I dogodit će se u onaj dan”, govori GOSPOD, “da će utrnuti srce kralja i srce knezova; i zapanjit će se svećenici, i proroci se začuditi.”
10Tada sam ja rekao: “Ah, Gospodine BOŽE! Sigurno si teško prevario ovaj narod i Jeruzalem govoreći: ‘Imat ćete mir’, dok nam mač u dušu prodire.”
11U to će se vrijeme govoriti narodu ovome i Jeruzalemu: “Suhi vjetar s uzvišica u pustinji puše prema kćeri naroda mojega, ne da vije niti da pročisti;
12i to jaki vjetar s mjesta ovih doći će k meni. Sada ću ja i njima presuditi.”
13“Gle, on se poput oblaka podiže, i kola njegova bit će poput vihora; konji su mu brži od orlova. Jao nama! Jer smo mi opljačkani!”
14Jeruzaleme, operi srce svoje od opakosti, da bi mogao biti spašen. Kako dugo će tvoje isprazne misli u nutrini tvojoj noćiti?
15Jer glas objavljuje od Dana, i nevolju razglašuje iz Efrajimova gorja.
16Napomenite narodima; evo, objavite protiv Jeruzalema da dolaze stražari iz zemlje daleke i podižu glas svoj protiv gradova Judinih.
17Kao čuvari polja oni su protiv nje unaokolo, zato što se protiv mene bunila”, govori GOSPOD.
18“Put tvoj i djela tvoja to su ti dobavili. To je zloća tvoja, zato što je gorka, zato što ti do srca tvojega dopire!”
Bol nad pustoši Judinoj
19Utrobo moja, utrobo moja! Bolno je u samom srcu mome! Srce moje lupa u meni, ne mogu šutjeti; zato što si čula, dušo moja, zvuk trube, uzbunu ratnu.
20Propast za propašću je izvikana, jer je sva zemlja oplijenjena; odjednom su šatori moji oplijenjeni, i zavjese moje u trenutku.
21Dokle ću stijeg gledati i slušati glas trube?
22“Jer je narod moj bezuman, mene ne poznaje. Oni su djeca glupava i nemaju razbora, oni su mudri da čine zlo, ali činiti dobro ne znaju.”
23Gledao sam zemlju, i evo, bila je bez oblika i prazna, i nebesa, a svjetlosti nisu imali.
24Gledao sam planine, i evo, tresle su se, i sva su se brda lagano pomakla.
25Gledao sam, i evo, nije bilo čovjeka, i sve su ptice nebeske pobjegle.
26Gledao sam, i evo, plodno mjesto je bilo kao pustinja, i svi gradovi njezini bili su porušeni u nazočnosti GOSPODA, po žestokoj srdžbi njegovoj.
27Jer ovako je GOSPOD rekao: “Sva će zemlja biti opustošena; ipak je neću potpuno dokončati.
28Zbog toga će zemlja tugovati, i nebesa će gore pocrnjeti; zato što sam to rekao, to sam naumio, i neću se pokajati niti ću se od toga odvratiti.
29Sav grad će bježati zbog buke konjanika i strijelaca. Ići će u gustiše i na stijene se penjati. Svaki će grad biti napušten i nitko u njemu neće prebivati.
30A kad si ti oplijenjena, što ćeš učiniti? Makar se i grimizom zaodjeneš, makar se i zlatnim nakitom ukrasiš, makar i oči svoje bojanjem rascijepiš, uzalud se uljepšavaš. Ljubavnici tvoji preziru te, tražit će život tvoj.
31Jer čuo sam glas kao u žene u trudovima i muke kao u one koja dijete prvi put rađa, glas kćeri sionske koja sebe oplakuje, koja pruža ruke svoje govoreći: ‘Jao meni sada! Jer duša mi je umorna zbog ubojica.’ ”
Trenutno odabrano:
Jeremija 4: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA
Jeremija 4
4
1“Ako se hoćeš vratiti, Izraele”, govori GOSPOD, “k meni se vrati; i ako budeš pred mojim očima maknuo gnjusobe svoje, tada nećeš lutati.
2I zaklinjat ćeš se: ‘Tako mi života GOSPODNJEG’, u istini, u prosudbi i u pravednosti. I narodi će se u njemu blagoslivljati, i u njemu se proslavljati.”
3Jer ovako govori GOSPOD ljudima iz Jude i Jeruzalema: “Iskrčite sebi neobrađeno tlo i ne sijte među trnjem.
4Obrežite se GOSPODU i skinite prepucije sa srca svojih, vi ljudi iz Jude i stanovnici Jeruzalema, da bijes moj ne izađe kao oganj i ne razgori se tako da ga nitko više ne može ugasiti zbog zlih djela vaših.”
Propast sa sjevera
5Objavite u Judi i razglasite u Jeruzalemu, pa recite: “Zatrubite u trubu u zemlji; zavapite, saberite se pa recite: ‘Sakupite se, te pođimo u gradove utvrđene.’
6Podignite stijeg prema Sionu. Povucite se, nemojte stati! Jer ja dovodim zlo sa sjevera i veliku propast.”
7Lav se podiže iz svog gustiša, a zatornik Pogana je na putu svome, izlazi iz mjesta svoga da zemlju tvoju opustoši. I gradovi tvoji bit će porušeni bez ijednog stanovnika.
8Zbog toga se pripašite kostrijeću, tugujte i jaučite, jer se žestoka srdžba GOSPODNJA nije odvratila od nas.
9“I dogodit će se u onaj dan”, govori GOSPOD, “da će utrnuti srce kralja i srce knezova; i zapanjit će se svećenici, i proroci se začuditi.”
10Tada sam ja rekao: “Ah, Gospodine BOŽE! Sigurno si teško prevario ovaj narod i Jeruzalem govoreći: ‘Imat ćete mir’, dok nam mač u dušu prodire.”
11U to će se vrijeme govoriti narodu ovome i Jeruzalemu: “Suhi vjetar s uzvišica u pustinji puše prema kćeri naroda mojega, ne da vije niti da pročisti;
12i to jaki vjetar s mjesta ovih doći će k meni. Sada ću ja i njima presuditi.”
13“Gle, on se poput oblaka podiže, i kola njegova bit će poput vihora; konji su mu brži od orlova. Jao nama! Jer smo mi opljačkani!”
14Jeruzaleme, operi srce svoje od opakosti, da bi mogao biti spašen. Kako dugo će tvoje isprazne misli u nutrini tvojoj noćiti?
15Jer glas objavljuje od Dana, i nevolju razglašuje iz Efrajimova gorja.
16Napomenite narodima; evo, objavite protiv Jeruzalema da dolaze stražari iz zemlje daleke i podižu glas svoj protiv gradova Judinih.
17Kao čuvari polja oni su protiv nje unaokolo, zato što se protiv mene bunila”, govori GOSPOD.
18“Put tvoj i djela tvoja to su ti dobavili. To je zloća tvoja, zato što je gorka, zato što ti do srca tvojega dopire!”
Bol nad pustoši Judinoj
19Utrobo moja, utrobo moja! Bolno je u samom srcu mome! Srce moje lupa u meni, ne mogu šutjeti; zato što si čula, dušo moja, zvuk trube, uzbunu ratnu.
20Propast za propašću je izvikana, jer je sva zemlja oplijenjena; odjednom su šatori moji oplijenjeni, i zavjese moje u trenutku.
21Dokle ću stijeg gledati i slušati glas trube?
22“Jer je narod moj bezuman, mene ne poznaje. Oni su djeca glupava i nemaju razbora, oni su mudri da čine zlo, ali činiti dobro ne znaju.”
23Gledao sam zemlju, i evo, bila je bez oblika i prazna, i nebesa, a svjetlosti nisu imali.
24Gledao sam planine, i evo, tresle su se, i sva su se brda lagano pomakla.
25Gledao sam, i evo, nije bilo čovjeka, i sve su ptice nebeske pobjegle.
26Gledao sam, i evo, plodno mjesto je bilo kao pustinja, i svi gradovi njezini bili su porušeni u nazočnosti GOSPODA, po žestokoj srdžbi njegovoj.
27Jer ovako je GOSPOD rekao: “Sva će zemlja biti opustošena; ipak je neću potpuno dokončati.
28Zbog toga će zemlja tugovati, i nebesa će gore pocrnjeti; zato što sam to rekao, to sam naumio, i neću se pokajati niti ću se od toga odvratiti.
29Sav grad će bježati zbog buke konjanika i strijelaca. Ići će u gustiše i na stijene se penjati. Svaki će grad biti napušten i nitko u njemu neće prebivati.
30A kad si ti oplijenjena, što ćeš učiniti? Makar se i grimizom zaodjeneš, makar se i zlatnim nakitom ukrasiš, makar i oči svoje bojanjem rascijepiš, uzalud se uljepšavaš. Ljubavnici tvoji preziru te, tražit će život tvoj.
31Jer čuo sam glas kao u žene u trudovima i muke kao u one koja dijete prvi put rađa, glas kćeri sionske koja sebe oplakuje, koja pruža ruke svoje govoreći: ‘Jao meni sada! Jer duša mi je umorna zbog ubojica.’ ”
Trenutno odabrano:
:
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA