Ivan 8
8
Žena uhvaćena u preljubu
1A Isus je otišao na Maslinsku goru.
2I rano ujutro je ponovo došao u Hram i sav je narod dolazio k njemu; onda je sjeo i poučavao ih.
3Tada su mu pismoznanci i farizeji doveli ženu uhvaćenu u preljubu. I kad su je postavili u sredinu,
4rekli su mu: “Učitelju, ova je žena uhvaćena u samom činu preljuba,
5a Mojsije nam je u Zakonu zapovjedio takve kamenovati. Ali što ti kažeš?”
6A to su rekli iskušavajući ga kako bi ga imali za što optužiti. Ali se Isus sagnuo i počeo pisati prstom po zemlji, kao da ih nije čuo.
7A kako su ga nastavili ispitivati, uspravio se pa im rekao: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!”
8I ponovo se sagnuo te pisao po zemlji.
9A kad su oni to čuli, prekoreni od vlastite savjesti, izlazili su jedan po jedan, počevši od najstarijih sve do posljednjih. Tako je Isus ostao sâm sa ženom koja je stajala u sredini.
10Kad se Isus uspravio i nije vidio nikoga osim žene, upitao ju je: “Ženo, gdje su oni, tvoji tužitelji? Nitko te nije osudio?”
11A ona je odgovorila: “Nitko, Gospodine!” A Isus joj je rekao: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i više ne griješi!”
Isus - svjetlo svijetu
12Tada im je Isus ponovo progovorio te rekao: “Ja sam svjetlo svijetu. Tko mene slijedi, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlo života.”
13Farizeji su mu nato rekli: “Ti svjedočiš sâm za sebe; tvoje svjedočanstvo nije istinito.”
14Isus je odgovorio te im rekao: “Ako ja i svjedočim sâm za sebe, moje je svjedočanstvo istinito, jer znam odakle sam došao i kamo idem. A vi ne znate odakle dolazim i kamo idem.
15Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga.
16A ja, ako i sudim, moj je sud istinit jer nisam sâm, nego: ja i Otac koji me je poslao.
17I u vašem je Zakonu zapisano da je svjedočanstvo dvojice ljudi istinito.
18Ja sam onaj koji svjedočim za sebe, i Otac koji me je poslao svjedoči za mene.”
19Nato su ga upitali: “Gdje je tvoj Otac?” Isus je odgovorio: “Ni mene ne poznajete, ni Oca moga. Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca moga.”
20Ove je riječi Isus izgovorio u riznici dok je poučavao u Hramu. I nitko nije podigao ruke na njega jer još nije došao njegov čas.
Opomena nevjernima
21Tada im je Isus ponovo rekao: “Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojim ćete grijesima umrijeti. Kamo ja idem, vi ne možete doći.”
22Stoga su Židovi govorili: “Neće li se sâm ubiti, jer kaže: ʻKamo ja idem, vi ne možete doći?ʼ ”
23A on im je rekao: “Vi ste odozdo, ja sam odozgo. Vi ste od ovoga svijeta, ja nisam od ovoga svijeta.
24Zato sam vam rekao da ćete umrijeti u svojim grijesima. Jer ako ne povjerujete da Ja jesam taj, umrijet ćete u svojim grijesima.”
25Tada su ga upitali: “Tko si ti?” A Isus im je odgovorio: “Upravo onaj o kome sam vam govorio od početka!
26Imam mnogo toga o vama govoriti i suditi; ali je onaj koji me poslao istinit, i ja govorim svijetu ono što sam čuo od njega.”
27Nisu razumjeli da im je govorio o Ocu.
28Tada im je Isus rekao: “Kad podignete Sina čovječjega, tada ćete spoznati da Ja jesam taj i da ništa sâm od sebe ne činim, nego govorim ono što me Otac moj naučio.
29A onaj koji me je poslao, sa mnom je. Otac me nije ostavio samog, jer ja uvijek činim ono što je njemu ugodno.”
30Dok je on to govorio, mnogi su povjerovali u njega.
Prava Abrahamova djeca
31Onda je Isus rekao Židovima koji su mu povjerovali: “Ako ostanete u mojoj riječi, doista ste moji učenici;
32i upoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi.”
33Odgovorili su mu: “Sjeme smo Abrahamovo i nikada nikome nismo robovali. Kako ti kažeš: ʻPostat ćete slobodniʼ?”
34Isus im je odgovorio: “Uistinu, uistinu, kažem vam, svaki koji čini grijeh, rob je grijeha.
35A rob ne ostaje u kući zauvijek, ali Sin ostaje zauvijek.
36Ako vas, dakle, Sin oslobodi, doista ćete biti slobodni.
37Znam da ste sjeme Abrahamovo, ali me ipak nastojite ubiti, jer moja riječ nema mjesta u vama.
38Ja govorim ono što sam vidio kod svoga Oca, a vi činite što ste vidjeli kod svoga oca.”
39Odgovorili su i rekli mu: “Naš je otac Abraham.” Isus im je rekao: “Kad biste bili djeca Abrahamova, činili biste djela Abrahamova.
40Ali sada nastojite ubiti mene, čovjeka koji vam je govorio istinu koju sam čuo od Boga. To Abraham nije činio.
41Vi činite djela svoga oca.” Nato su mu rekli: “Mi nismo rođeni iz bludništva; imamo jednoga Oca, Boga.”
42Isus im je odgovorio: “Kad bi Bog bio vaš otac, ljubili biste mene, jer ja sam od Boga izašao i došao. Nisam došao sâm od sebe, nego me je on poslao.
43Zašto ne razumijete moju besjedu? Jer niste u stanju slušati riječ moju.
44Vi ste od svoga oca Đavla i želite činiti požude oca svoga. On je bio čovjekoubojica od početka i nije stajao u istini, jer u njemu nema istine. Kad govori laž, od svoga govori, jer je lažljivac i njen otac.
45A zato što ja govorim istinu, meni ne vjerujete.
46Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako li govorim istinu, zašto mi ne vjerujete?
47Tko je od Boga, sluša riječi Božje. Vi ih zato ne slušate, jer niste od Boga.”
Optuživanja Židova
48Nato su Židovi odgovorili te mu rekli: “Ne kažemo li dobro da si ti Samarijanac i da imaš đavla?”
49Isus je odgovorio: “Ja nemam đavla, nego poštujem svoga Oca, a vi mene obeščašćujete.
50I ja ne tražim svoju slavu, ima tko traži i sudi.
51Uistinu, uistinu, kažem vam, ako tko drži riječ moju, neće nikada vidjeti smrt.”
52Tada su mu Židovi rekli: “Sad znamo da imaš đavla. Abraham je umro i proroci, a ti kažeš: ʻAko tko drži moju riječ, neće nikada okusiti smrt.ʼ
53Jesi li ti veći od našega oca Abrahama, koji je umro? I proroci su pomrli. Kime se ti praviš?”
54Isus je odgovorio: “Ako li ja sâm sebe častim, čast moja nije ništa. Onaj koji mene časti moj je Otac, za koga vi kažete da je vaš Bog.
55Ali ga niste upoznali, a ja ga poznajem. I ako kažem da ga ne poznajem, bit ću lažljivac poput vas; ali ja ga poznajem i držim riječ njegovu.
56Abraham, otac vaš, radovao se da bi vidio moj dan. I vidio je, te se razveselio.”
57Nato su ga Židovi upitali: “Zar si vidio Abrahama, a nemaš još ni pedeset godina?”
58Isus im je odgovorio: “Uistinu, uistinu, kažem vam, prije nego je Abraham bio, Ja jesam.”
59Tada su podigli kamenje da bi ga bacili na njega, ali se Isus sakrio i izašao iz Hrama te prošao između njih. I tako je otišao.
Trenutno odabrano:
Ivan 8: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA
Ivan 8
8
Žena uhvaćena u preljubu
1A Isus je otišao na Maslinsku goru.
2I rano ujutro je ponovo došao u Hram i sav je narod dolazio k njemu; onda je sjeo i poučavao ih.
3Tada su mu pismoznanci i farizeji doveli ženu uhvaćenu u preljubu. I kad su je postavili u sredinu,
4rekli su mu: “Učitelju, ova je žena uhvaćena u samom činu preljuba,
5a Mojsije nam je u Zakonu zapovjedio takve kamenovati. Ali što ti kažeš?”
6A to su rekli iskušavajući ga kako bi ga imali za što optužiti. Ali se Isus sagnuo i počeo pisati prstom po zemlji, kao da ih nije čuo.
7A kako su ga nastavili ispitivati, uspravio se pa im rekao: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!”
8I ponovo se sagnuo te pisao po zemlji.
9A kad su oni to čuli, prekoreni od vlastite savjesti, izlazili su jedan po jedan, počevši od najstarijih sve do posljednjih. Tako je Isus ostao sâm sa ženom koja je stajala u sredini.
10Kad se Isus uspravio i nije vidio nikoga osim žene, upitao ju je: “Ženo, gdje su oni, tvoji tužitelji? Nitko te nije osudio?”
11A ona je odgovorila: “Nitko, Gospodine!” A Isus joj je rekao: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i više ne griješi!”
Isus - svjetlo svijetu
12Tada im je Isus ponovo progovorio te rekao: “Ja sam svjetlo svijetu. Tko mene slijedi, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlo života.”
13Farizeji su mu nato rekli: “Ti svjedočiš sâm za sebe; tvoje svjedočanstvo nije istinito.”
14Isus je odgovorio te im rekao: “Ako ja i svjedočim sâm za sebe, moje je svjedočanstvo istinito, jer znam odakle sam došao i kamo idem. A vi ne znate odakle dolazim i kamo idem.
15Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga.
16A ja, ako i sudim, moj je sud istinit jer nisam sâm, nego: ja i Otac koji me je poslao.
17I u vašem je Zakonu zapisano da je svjedočanstvo dvojice ljudi istinito.
18Ja sam onaj koji svjedočim za sebe, i Otac koji me je poslao svjedoči za mene.”
19Nato su ga upitali: “Gdje je tvoj Otac?” Isus je odgovorio: “Ni mene ne poznajete, ni Oca moga. Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca moga.”
20Ove je riječi Isus izgovorio u riznici dok je poučavao u Hramu. I nitko nije podigao ruke na njega jer još nije došao njegov čas.
Opomena nevjernima
21Tada im je Isus ponovo rekao: “Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojim ćete grijesima umrijeti. Kamo ja idem, vi ne možete doći.”
22Stoga su Židovi govorili: “Neće li se sâm ubiti, jer kaže: ʻKamo ja idem, vi ne možete doći?ʼ ”
23A on im je rekao: “Vi ste odozdo, ja sam odozgo. Vi ste od ovoga svijeta, ja nisam od ovoga svijeta.
24Zato sam vam rekao da ćete umrijeti u svojim grijesima. Jer ako ne povjerujete da Ja jesam taj, umrijet ćete u svojim grijesima.”
25Tada su ga upitali: “Tko si ti?” A Isus im je odgovorio: “Upravo onaj o kome sam vam govorio od početka!
26Imam mnogo toga o vama govoriti i suditi; ali je onaj koji me poslao istinit, i ja govorim svijetu ono što sam čuo od njega.”
27Nisu razumjeli da im je govorio o Ocu.
28Tada im je Isus rekao: “Kad podignete Sina čovječjega, tada ćete spoznati da Ja jesam taj i da ništa sâm od sebe ne činim, nego govorim ono što me Otac moj naučio.
29A onaj koji me je poslao, sa mnom je. Otac me nije ostavio samog, jer ja uvijek činim ono što je njemu ugodno.”
30Dok je on to govorio, mnogi su povjerovali u njega.
Prava Abrahamova djeca
31Onda je Isus rekao Židovima koji su mu povjerovali: “Ako ostanete u mojoj riječi, doista ste moji učenici;
32i upoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi.”
33Odgovorili su mu: “Sjeme smo Abrahamovo i nikada nikome nismo robovali. Kako ti kažeš: ʻPostat ćete slobodniʼ?”
34Isus im je odgovorio: “Uistinu, uistinu, kažem vam, svaki koji čini grijeh, rob je grijeha.
35A rob ne ostaje u kući zauvijek, ali Sin ostaje zauvijek.
36Ako vas, dakle, Sin oslobodi, doista ćete biti slobodni.
37Znam da ste sjeme Abrahamovo, ali me ipak nastojite ubiti, jer moja riječ nema mjesta u vama.
38Ja govorim ono što sam vidio kod svoga Oca, a vi činite što ste vidjeli kod svoga oca.”
39Odgovorili su i rekli mu: “Naš je otac Abraham.” Isus im je rekao: “Kad biste bili djeca Abrahamova, činili biste djela Abrahamova.
40Ali sada nastojite ubiti mene, čovjeka koji vam je govorio istinu koju sam čuo od Boga. To Abraham nije činio.
41Vi činite djela svoga oca.” Nato su mu rekli: “Mi nismo rođeni iz bludništva; imamo jednoga Oca, Boga.”
42Isus im je odgovorio: “Kad bi Bog bio vaš otac, ljubili biste mene, jer ja sam od Boga izašao i došao. Nisam došao sâm od sebe, nego me je on poslao.
43Zašto ne razumijete moju besjedu? Jer niste u stanju slušati riječ moju.
44Vi ste od svoga oca Đavla i želite činiti požude oca svoga. On je bio čovjekoubojica od početka i nije stajao u istini, jer u njemu nema istine. Kad govori laž, od svoga govori, jer je lažljivac i njen otac.
45A zato što ja govorim istinu, meni ne vjerujete.
46Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako li govorim istinu, zašto mi ne vjerujete?
47Tko je od Boga, sluša riječi Božje. Vi ih zato ne slušate, jer niste od Boga.”
Optuživanja Židova
48Nato su Židovi odgovorili te mu rekli: “Ne kažemo li dobro da si ti Samarijanac i da imaš đavla?”
49Isus je odgovorio: “Ja nemam đavla, nego poštujem svoga Oca, a vi mene obeščašćujete.
50I ja ne tražim svoju slavu, ima tko traži i sudi.
51Uistinu, uistinu, kažem vam, ako tko drži riječ moju, neće nikada vidjeti smrt.”
52Tada su mu Židovi rekli: “Sad znamo da imaš đavla. Abraham je umro i proroci, a ti kažeš: ʻAko tko drži moju riječ, neće nikada okusiti smrt.ʼ
53Jesi li ti veći od našega oca Abrahama, koji je umro? I proroci su pomrli. Kime se ti praviš?”
54Isus je odgovorio: “Ako li ja sâm sebe častim, čast moja nije ništa. Onaj koji mene časti moj je Otac, za koga vi kažete da je vaš Bog.
55Ali ga niste upoznali, a ja ga poznajem. I ako kažem da ga ne poznajem, bit ću lažljivac poput vas; ali ja ga poznajem i držim riječ njegovu.
56Abraham, otac vaš, radovao se da bi vidio moj dan. I vidio je, te se razveselio.”
57Nato su ga Židovi upitali: “Zar si vidio Abrahama, a nemaš još ni pedeset godina?”
58Isus im je odgovorio: “Uistinu, uistinu, kažem vam, prije nego je Abraham bio, Ja jesam.”
59Tada su podigli kamenje da bi ga bacili na njega, ali se Isus sakrio i izašao iz Hrama te prošao između njih. I tako je otišao.
Trenutno odabrano:
:
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA