Marko 14:32-72

Zatim su došli do mjesta koje se zove Getsemani, te je rekao svojim učenicima: “Sjednite ovdje dok se ja odem pomoliti!” I poveo je sa sobom Petra i Jakova i Ivana te počeo strepiti i biti jako potišten. Onda im je rekao: “Žalosna je duša moja sve do smrti; ostanite ovdje i bdijte!” I otišao je malo naprijed i pao na zemlju, te je molio da ga, ako je to moguće, mimoiđe ovaj čas. I rekao je: “Abba, Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni ovu čašu od mene, ali ne što ja hoću, nego što ti hoćeš!” Tada je došao i našao ih pozaspale pa je rekao Petru: “Šimune, spavaš li? Nisi li mogao jedan sat probdjeti? Bdijte i molite, da ne uđete u iskušenje! Duh je, doista, spreman, ali je tijelo slabo.” I ponovo je otišao i pomolio se izgovorivši iste riječi. A kad se vratio, opet ih je našao pozaspale, jer su im oči otežale; i nisu znali što bi mu odgovorili. Zatim je došao treći put te im rekao: “Još spavate i počivate! Dosta je, došao je čas! Evo, Sin je čovječji predan u ruke grešnika! Ustanite, hajdemo! Evo približio se onaj koji me izdaje!” I odmah, dok je još govorio, došao je Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim veliko mnoštvo s mačevima i toljagama, poslani od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina. Onaj koji ga je izdao dao im je znak, govoreći: “Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i odvedite ga pozorno!” I čim je došao, odmah mu je prišao te rekao: “Učitelju, Učitelju!” I poljubio ga. A oni su podigli ruke svoje na njega i uhvatili ga. A jedan od onih koji su stajali pokraj, izvukao je mač i udario slugu velikog svećenika te mu odsjekao uho. Nato je Isus progovorio te im rekao: “Zar ste izašli, kao na razbojnika, s mačevima i toljagama da me uhvatite? Bio sam svakodnevno s vama u Hramu poučavajući i niste me uhvatili. Ali Pisma se moraju ispuniti!” Tada su ga svi napustili i pobjegli. A slijedio ga je neki mladić ogrnut lanenim platnom oko golog tijela. I mladići su ga zgrabili, a on je ostavio laneno platno i gol pobjegao od njih. Zatim su odveli Isusa k velikom svećeniku. A kod njega su bili okupljeni svi glavari svećenički i starješine i pismoznanci. A Petar ga je slijedio izdaleka, sve do u dvor velikog svećenika; i sjedio je sa slugama i grijao se kod vatre. A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su svjedočanstvo protiv Isusa da ga pogube, i nisu našli. Jer su mnogi lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva nisu slagala. Tada su ustali neki, i lažno svjedočili protiv njega, govoreći: “Mi smo ga čuli kako govori: ʻJa ću porušiti ovaj rukotvoren Hram, i za tri dana sagradit ću drugi, nerukotvoren!ʼ ” Ali ni tako im se svjedočanstvo nije slagalo. Onda je veliki svećenik stao u sredinu i upitao Isusa, govoreći: “Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?” A on je šutio i ništa nije odgovarao. Ponovo ga je veliki svećenik upitao i rekao mu: “Jesi li ti Krist, Sin Blagoslovljenoga?” A Isus je odgovorio: “Ja jesam! I gledat ćete Sina čovječjega gdje sjedi zdesna Moćnoga i dolazi na oblacima nebeskim.” Nato je veliki svećenik razderao svoju odjeću i rekao: “Što nam još trebaju svjedoci? Čuli ste ovu hulu! Što vi mislite? I svi su mu presudili da je zaslužio smrt. Tada su neki počeli pljuvati po njemu i pokrivati mu lice pa ga udarati i govoriti mu: “Proreci!” I sluge su mu udarale šamare. A dok je Petar bio dolje u dvoru, došla je jedna od sluškinja velikog svećenika, i kad je vidjela Petra gdje se grije, pogledala ga i rekla: “I ti si bio s Isusom Nazarećaninom!” A on je zanijekao govoreći: “Ne znam, ni ne razumijem što ti govoriš!” Onda je izašao van u predvorje i pijetao je zakukurikao. Tada ga je sluškinja ponovo ugledala i počela govoriti onima koji su stajali pokraj: “Ovaj je jedan od njih!” A on je ponovo zanijekao. I malo kasnije oni koji su stajali pokraj opet su rekli Petru: “Sigurno si jedan od njih, jer si Galilejac i govor ti je takav!” Ali on se počeo kleti i zaklinjati: “Ne poznajem tog čovjeka o kome govorite!” Uto je pijetao po drugi put zakukurikao. I Petar se sjetio riječi koju mu je Isus rekao: “Prije nego pijetao dvaput zakukuriče, triput ćeš me zanijekati!” I kad se toga prisjetio, zaplakao je.