Psalmi 17
17
Molitva Davidova.
1Čuj pravicu, GOSPODE, na vapaj se moj obazri; poslušaj molitvu moju što ne dolazi s usana lažljivih.
2Neka mi iz nazočnosti tvoje presuda izađe, neka oči tvoje ugledaju ono što je pravo.
3Ti si srce moje isprobao, noću si me pohodio; iskušaj me i nećeš ništa naći. Naumio sam da usta moja neće prestupiti!
4Glede djela ljudskih, po riječi usana tvojih sačuvao sam se od staza zatornika.
5Zadrži korake moje na stazama svojim, da se stopala moja ne poskliznu.
6Prizvao sam te, Bože, jer ćeš me čuti; prigni k meni uho svoje i čuj besjedu moju!
7Pokaži čudesnu blagost svoju, o ti, koji one koji se u tebe uzdaju, desnicom svojom spašavaš od onih što se protiv njih podižu.
8Čuvaj me kao zjenicu oka; sakrij me pod sjenu krila svojih
9od opakih koji me tlače, od smrtnih neprijatelja mojih koji me opkoljuju.
10Zatvorili su se u svoja vlastita sala, ustima svojim oholo govore.
11Naše su korake sada opkolili; uprli su oči svoje usmjerivši ih na zemlju
12kao kad lav žudi za plijenom svojim i kao lavić što vreba na tajnim mjestima.
13Ustani, GOSPODE, predusretni ga, obori ga! Izbavi dušu moju od opakog koji je tvoj mač,
14od ljudi koji su tvoja ruka, GOSPODE, od ljudi svijeta ovoga, koji svoj udio imaju u ovom životu i kojima si trbuh napunio blagom skrivenim: obiluju sinovima i svoj imetak ostavljaju dojenčadi svojoj.
15A što je do mene, ja ću u pravednosti lice tvoje gledati; bit ću zadovoljan, kad se probudim s tvojim obličjem.
Trenutno odabrano:
Psalmi 17: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA
Psalmi 17
17
Molitva Davidova.
1Čuj pravicu, GOSPODE, na vapaj se moj obazri; poslušaj molitvu moju što ne dolazi s usana lažljivih.
2Neka mi iz nazočnosti tvoje presuda izađe, neka oči tvoje ugledaju ono što je pravo.
3Ti si srce moje isprobao, noću si me pohodio; iskušaj me i nećeš ništa naći. Naumio sam da usta moja neće prestupiti!
4Glede djela ljudskih, po riječi usana tvojih sačuvao sam se od staza zatornika.
5Zadrži korake moje na stazama svojim, da se stopala moja ne poskliznu.
6Prizvao sam te, Bože, jer ćeš me čuti; prigni k meni uho svoje i čuj besjedu moju!
7Pokaži čudesnu blagost svoju, o ti, koji one koji se u tebe uzdaju, desnicom svojom spašavaš od onih što se protiv njih podižu.
8Čuvaj me kao zjenicu oka; sakrij me pod sjenu krila svojih
9od opakih koji me tlače, od smrtnih neprijatelja mojih koji me opkoljuju.
10Zatvorili su se u svoja vlastita sala, ustima svojim oholo govore.
11Naše su korake sada opkolili; uprli su oči svoje usmjerivši ih na zemlju
12kao kad lav žudi za plijenom svojim i kao lavić što vreba na tajnim mjestima.
13Ustani, GOSPODE, predusretni ga, obori ga! Izbavi dušu moju od opakog koji je tvoj mač,
14od ljudi koji su tvoja ruka, GOSPODE, od ljudi svijeta ovoga, koji svoj udio imaju u ovom životu i kojima si trbuh napunio blagom skrivenim: obiluju sinovima i svoj imetak ostavljaju dojenčadi svojoj.
15A što je do mene, ja ću u pravednosti lice tvoje gledati; bit ću zadovoljan, kad se probudim s tvojim obličjem.
Trenutno odabrano:
:
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA