Otkrivenje 18
18
Propast Babilona
1I nakon toga vidio sam jednog drugog anđela kako silazi s neba; imao je veliku vlast. I zemlja se zasvijetlila od njegove slave.
2I povikao je moćno sa snažnim glasom, govoreći: “Pao je, pao je Babilon veliki i postao prebivalište đavlima i pritvorom svakome nečistom duhu i kavezom svakoj nečistoj i mrskoj ptici.
3Jer su se od vina gnjeva bludništva njezinog opili svi narodi i kraljevi su zemaljski s njom bludničili, a trgovci zemaljski obogatili su se od izobilja njezine raskoši.”
4I čuo sam drugi glas s neba kako govori: “Izađite iz nje, narode moj, da ne budete sudionici grijeha njezinih i da ne primate od njezinih pošasti!
5Jer su njezini grijesi doprli do neba i sjetio se Bog nepravde njezine.
6Uzvratite joj kao što je i ona vama uzvratila i udvostručite joj po djelima njezinim. U čašu u koju je natočila, natočite joj dvostruko!
7Koliko je samu sebe proslavila i raskošno živjela, toliko joj zadajte muke i jada. Jer u srcu svome govori: ʻSjedim kao kraljica i nisam udovica i jada neću vidjeti!ʼ
8Zbog toga će u jednome danu doći pošasti njezine, smrt i tuga i glad, te će ognjem biti potpuno spaljena, jer je snažan Gospodin Bog koji joj sudi.”
9I kraljevi zemaljski koji su s njome bludničili i s njom raskošno živjeli, jadikovat će za njom i tugovati za njom kad budu vidjeli dim požara njezina.
10Stojeći izdaleka zbog straha od muka njezinih govorit će: “Joj, joj grade veliki, Babilone, grade moćni! Jer je u jednome času osuda tvoja došla.”
11I trgovci zemaljski će plakati i tugovati nad njom jer nitko više ne kupuje njihove robe:
12ni robe od zlata, ni srebra, ni dragog kamenja, ni biserja, ni finog lana, ni purpura, ni svile, ni grimiza; ni ništa od citronova drveta, ni nikakvog predmeta od bjelokosti, ni nikakvog predmeta od skupocjenog drveta, ni mjedi, ni željeza, ni mramora;
13ni cimeta, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni vina, ni ulja, ni finog brašna, ni pšenice, ni životinja, ni ovaca, ni konja, ni kola, ni roblja, ni ljudskih duša.
14“I voće za kojim je žudjela tvoja duša otišlo je od tebe, i sva raskoš i sjaj otišli su od tebe, i više ih nećeš naći nikada.”
15Trgovci ovih stvari, što su se od nje obogatili, izdaleka će stajati zbog straha od muke njezine plačući i jadikujući
16i govoreći: “Joj, joj, grade veliki, koji si bio odjeven u fini lan i purpur i grimiz, i nakićen zlatom i dragim kamenjem i biserjem!
17Jer u jednom će času nestati toliko bogatstvo!” I svaki kormilar i svaka posada na brodovima i mornari i svi koji rade na moru izdaleka su stajali
18te, gledajući dim požara njezina, vikali govoreći: “Koji je grad nalik gradu velikom?”
19I bacali su prah na svoje glave te, plačući i jadikujući, vikali govoreći: “Joj, joj, grade veliki, u kojem su se dragocjenostima tvojim obogatili svi koji su imali plovila na moru! Jer je u jednom času opustio.”
20Raduj se nad njom, ti nebo, i vi sveti apostoli i proroci, jer vas je Bog osvetio na njoj!
21I jedan snažan anđeo uzeo je kamen velik poput mlinskog kamena i bacio ga u more govoreći: “Tako će silovito biti bačen grad veliki, Babilon, i neće se više naći nikada.
22I glas harfista i glazbenika i frulaša i trubača neće se više u tebi čuti nikada. I nijednog zanatlije bilo kojeg zanata neće se više naći u tebi i glas se mlinskog kamena u tebi više neće čuti nikada.
23I svjetlost svijeće u tebi više neće zasjati nikada; i glas mladenca i mladenke neće se više u tebi čuti nikada. Jer su trgovci tvoji bili velikaši zemaljski, jer su tvojim vračanjem bili zavedeni svi narodi.
24I u njoj se našla krv proroka i svetih, i svih što su bili zaklani na zemlji.”
Trenutno odabrano:
Otkrivenje 18: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA
Otkrivenje 18
18
Propast Babilona
1I nakon toga vidio sam jednog drugog anđela kako silazi s neba; imao je veliku vlast. I zemlja se zasvijetlila od njegove slave.
2I povikao je moćno sa snažnim glasom, govoreći: “Pao je, pao je Babilon veliki i postao prebivalište đavlima i pritvorom svakome nečistom duhu i kavezom svakoj nečistoj i mrskoj ptici.
3Jer su se od vina gnjeva bludništva njezinog opili svi narodi i kraljevi su zemaljski s njom bludničili, a trgovci zemaljski obogatili su se od izobilja njezine raskoši.”
4I čuo sam drugi glas s neba kako govori: “Izađite iz nje, narode moj, da ne budete sudionici grijeha njezinih i da ne primate od njezinih pošasti!
5Jer su njezini grijesi doprli do neba i sjetio se Bog nepravde njezine.
6Uzvratite joj kao što je i ona vama uzvratila i udvostručite joj po djelima njezinim. U čašu u koju je natočila, natočite joj dvostruko!
7Koliko je samu sebe proslavila i raskošno živjela, toliko joj zadajte muke i jada. Jer u srcu svome govori: ʻSjedim kao kraljica i nisam udovica i jada neću vidjeti!ʼ
8Zbog toga će u jednome danu doći pošasti njezine, smrt i tuga i glad, te će ognjem biti potpuno spaljena, jer je snažan Gospodin Bog koji joj sudi.”
9I kraljevi zemaljski koji su s njome bludničili i s njom raskošno živjeli, jadikovat će za njom i tugovati za njom kad budu vidjeli dim požara njezina.
10Stojeći izdaleka zbog straha od muka njezinih govorit će: “Joj, joj grade veliki, Babilone, grade moćni! Jer je u jednome času osuda tvoja došla.”
11I trgovci zemaljski će plakati i tugovati nad njom jer nitko više ne kupuje njihove robe:
12ni robe od zlata, ni srebra, ni dragog kamenja, ni biserja, ni finog lana, ni purpura, ni svile, ni grimiza; ni ništa od citronova drveta, ni nikakvog predmeta od bjelokosti, ni nikakvog predmeta od skupocjenog drveta, ni mjedi, ni željeza, ni mramora;
13ni cimeta, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni vina, ni ulja, ni finog brašna, ni pšenice, ni životinja, ni ovaca, ni konja, ni kola, ni roblja, ni ljudskih duša.
14“I voće za kojim je žudjela tvoja duša otišlo je od tebe, i sva raskoš i sjaj otišli su od tebe, i više ih nećeš naći nikada.”
15Trgovci ovih stvari, što su se od nje obogatili, izdaleka će stajati zbog straha od muke njezine plačući i jadikujući
16i govoreći: “Joj, joj, grade veliki, koji si bio odjeven u fini lan i purpur i grimiz, i nakićen zlatom i dragim kamenjem i biserjem!
17Jer u jednom će času nestati toliko bogatstvo!” I svaki kormilar i svaka posada na brodovima i mornari i svi koji rade na moru izdaleka su stajali
18te, gledajući dim požara njezina, vikali govoreći: “Koji je grad nalik gradu velikom?”
19I bacali su prah na svoje glave te, plačući i jadikujući, vikali govoreći: “Joj, joj, grade veliki, u kojem su se dragocjenostima tvojim obogatili svi koji su imali plovila na moru! Jer je u jednom času opustio.”
20Raduj se nad njom, ti nebo, i vi sveti apostoli i proroci, jer vas je Bog osvetio na njoj!
21I jedan snažan anđeo uzeo je kamen velik poput mlinskog kamena i bacio ga u more govoreći: “Tako će silovito biti bačen grad veliki, Babilon, i neće se više naći nikada.
22I glas harfista i glazbenika i frulaša i trubača neće se više u tebi čuti nikada. I nijednog zanatlije bilo kojeg zanata neće se više naći u tebi i glas se mlinskog kamena u tebi više neće čuti nikada.
23I svjetlost svijeće u tebi više neće zasjati nikada; i glas mladenca i mladenke neće se više u tebi čuti nikada. Jer su trgovci tvoji bili velikaši zemaljski, jer su tvojim vračanjem bili zavedeni svi narodi.
24I u njoj se našla krv proroka i svetih, i svih što su bili zaklani na zemlji.”
Trenutno odabrano:
:
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA