Zatim je Isus otišao iz grada i uputio se, kao i obično, na Maslinsku goru. Učenici su pošli za njim. Kad su se popeli, rekao im je: »Molite da ne podlegnete iskušenju!«
I udaljio se od njih koliko se može dobaciti kamen. Kleknuo je i molio: »Oče, ako ti želiš, otkloni ovu gorku čašu od mene! Ali neka ne bude kako ja želim, već kako ti želiš.« I tada mu se ukazao anđeo i hrabrio ga. U svojoj je muci Isus još upornije molio, a znoj mu je, poput kaplji krvi, kapao s čela. Kad je ustao iz molitve, vratio se učenicima i našao ih kako spavaju, iscrpljeni od žalosti. Rekao im je: »Zašto spavate? Ustanite i molite da ne podlegnete iskušenju!«
Dok je još govorio, pojavila se gomila ljudi, predvođena Judom, jednim od Dvanaestorice. On je pristupio k Isusu i poljubio ga.
A Isus mu je rekao: »Juda, zar poljupcem izdaješ Sina Čovječjega?« Kad su učenici vidjeli što se sprema, rekli su: »Gospodine, da upotrijebimo mač?« I jedan od njih udario je slugu vrhovnoga svećenika i odsjekao mu desno uho.
A Isus je na to rekao: »Stani! Dosta!« Dotaknuo je slugi uho i iscijelio ga.
Tada je rekao vodećim svećenicima, hramskim stražarima i starješinama koji su ga došli uhvatiti: »Zar ste na mene izašli s mačevima i toljagama kao na razbojnika? Svaki sam dan bio s vama u Hramu i niste me pokušali uhititi. Ali ovo je vaš trenutak — vrijeme vladavine tame.«
Oni su ga uhitili i odveli u kuću vrhovnog svećenika, a Petar ih je izdaleka pratio. Zapalili su vatru nasred dvorišta i sjeli oko nje. I Petar je sjeo s njima. Neka ga je mlada sluškinja primijetila pri svjetlosti vatre. Pozorno ga je pogledala i rekla: »I ovaj je bio s njim.«
A Petar je to počeo nijekati: »Ženo, ja ga ne poznajem!« Nešto kasnije, netko ga je drugi ugledao i rekao: »I ti si jedan od njih!«
A Petar je odgovorio: »Nisam, čovječe!«
Otprilike nakon jednog sata, neki je čovjek uporno počeo tvrditi: »Bez sumnje, i ovaj je čovjek bio s njim; Galilejac je!«
A Petar je rekao: »Čovječe, ne znam o čemu govoriš!«
U taj tren, dok je Petar još izgovarao te riječi, pijetao je zapjevao. A Gospodin se okrenuo prema Petru i pogledao ga. Tada se Petar sjetio riječi koje mu je rekao Gospodin: »Danas, prije nego što pijetao zapjeva, triput ćeš me zanijekati.« Izašao je i gorko zaplakao.