U to vrijeme rimski car August zapovjedi da se svi žitelji Carstva popišu. Bio je to prvi popis stanovništva proveden za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svatko je putovao u svoj grad da se ondje upiše.
Tako je i Josip iz gradića Nazareta u Galileji, jer je bio iz loze kralja Davida, pošao u Davidov grad zvani Betlehem da se upiše skupa sa svojom zaručnicom Marijom koja je već bila trudna. Dok su bili ondje, dođe joj vrijeme da rodi te ona rodi sina, svojeg prvorođenca. Povila ga je i položila u jasle jer u seoskome svratištu nije za njih bilo mjesta.
U tome su kraju boravili pastiri. Noću su pod vedrim nebom čuvali stada ovaca. Odjednom se pokraj njih pojavi anđeo Gospodnji i obasja ih Gospodnja slava. Oni se silno prestraše, ali anđeo im reče: “Ne bojte se! Donosim vam, evo, radosnu vijest, na veliko veselje svemu narodu! Spasitelj—Krist, Gospodin rodio vam se danas u Davidovu gradu! Evo znaka po kojemu ćete ga prepoznati: naći ćete povijeno novorođenče da leži u jaslama.”
Anđelu se odjednom pridruži silna nebeska vojska slaveći Boga:
“Slava Bogu na visini,
a na zemlji mir ljudima, njegovim miljenicima.”
Čim su se anđeli vratili na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: “Hajdemo u Betlehem! Hajdemo vidjeti taj događaj koji nam je Gospodin objavio!”
Pohitaju do sela i ondje pronađu Mariju i Josipa s novorođenčetom koje je ležalo u jaslama. Kad su ga vidjeli, svima su ispričali što im je anđeo rekao o djetetu. A svi koji su pastire slušali divili su se. Marija je pomnjivo pamtila sve što su govorili i razmišljala je o tome. Pastiri se zatim vrate slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli te što se dogodilo onako kako im je anđeo rekao.
Osam dana poslije, kad je dječaka trebalo obrezati, nadjenuli su mu ime Isus koje mu je anđeo dao još prije začeća.
Kad je došlo vrijeme za obred očišćenja koji je prema Mojsijevu zakonu trebalo obaviti nakon djetetova rođenja, donijeli su ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu, kako piše u Zakonu Gospodnjemu: “Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu”, te su prinijeli i žrtvu prema zakonskoj odredbi: “dvije grlice ili dva golubića”.
Živio je tada u Jeruzalemu neki čovjek imenom Šimun. Bio je to vrlo pravedan i pobožan čovjek; Sveti je Duh bio na njemu te je iščekivao da dođe Mesija i izbavi Izrael. Sveti mu je Duh otkrio da neće umrijeti dok ne vidi Mesiju Gospodnjega. Potaknut Svetim Duhom, on ode u Hram. Kad su roditelji unijeli Isusa da obave obred propisan Zakonom, Šimun uzme dijete u naručje te stane slaviti Boga:
“Sada možeš pustiti svojega slugu, Gospodine,
da ode u miru, kao što si mi rekao.
Jer oči su mi vidjele tvoje spasenje
koje si pripravio za sve narode,
svjetlo da prosvijetli pogane,
slavu tvojega izraelskog naroda.”
Isusovi roditelji divili su se riječima izgovorenima o njemu. Šimun ih zatim blagoslovi i reče Mariji: “Određen je za to da mnogima u Izraelu bude na propast i mnogima na uskrsnuće, za osporavani znak. A tebi će mač probosti dušu da se razotkriju namisli mnogih srca!”
Bila je ondje i neka proročica Ana, Penuelova kći iz Ašerova plemena, vrlo stara žena. Poslije djevojaštva živjela je u braku sedam godina, a zatim sama, kao udovica do osamdeset četvrte godine. Nije napuštala Hram, već je postom i molitvom danonoćno služila Bogu. Ona baš tada naiđe te počne zahvaljivati Bogu i govoriti o Isusu svima koji su iščekivali obećanog Mesiju i otkupljenje Jeruzalema.
Kad Isusovi roditelji ispune sve odredbe Gospodnjeg zakona, vrate se u Nazaret, u Galileju. Dijete je raslo i jačalo. Punilo se mudrošću i Božja je milost bila s njim.
Aplikacija Biblija
Aplikacija Biblija za djecu
