Efežanima 4:1-16
Efežanima 4:1-16 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Ja, kao zarobljenik radi Gospodina, molim vas da živite život dostojan poziva koji ste primili. Uvijek budite ponizni i blagi. Budite strpljivi i s ljubavlju podnosite jedni druge. Nastojte sačuvati jedinstvo u Duhu po miru koji vas povezuje. Jedno je tijelo i jedan je Duh. Bog vas je pozvao k jednoj nadi. Jedan je Gospodin, jedna vjera i jedno krštenje. Jedan je Bog i Otac svih. On gospodari nad svima nama, djeluje kroz sve nas i prebiva u svima nama. Svatko je od nas dobio milost u onoj mjeri koju je odredio Krist. Zato i piše u Svetom pismu: »Kad je uzašao u visine, poveo je sa sobom zarobljenike i dao je ljudima darove.« Što znači to »kad je uzašao«? To sigurno znači da se prvo spustio u donje predjele zemlje. On koji se spustio je i taj koji je bio uzdignut iznad svih nebesa da bi sve ispunio sobom. On sâm dao je nekima dar da budu apostoli, nekima da budu proroci, nekima da budu evangelizatori, a nekima da budu pastiri i učitelji, kako bi se Božji ljudi usavršili i pripremili za službu izgradnje Kristovog Tijela, da svi postignemo jedinstvo u vjeri i znanju o Božjem Sinu, da odrastemo u zrele ljude i postanemo poput Krista u punini njegovog savršenstva. Tako više nećemo biti djeca, bacana amo-tamo, i neće nas zanositi vjetar svakog novoga nauka. Nećemo se povoditi za svakakvim ljudskim prevarama i obmanama koje lukavo vode na pogrešan put. Umjesto toga, govorit ćemo istinu s ljubavlju. Tako ćemo rasti da budemo poput Krista u svakom pogledu. Krist je Glava i o njemu ovisi cijelo tijelo — povezano tetivama što opskrbljuju svaki pojedini dio prema potrebi. Tako cijelo tijelo raste i izgrađuje se u ljubavi.
Efežanima 4:1-16 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Zaklinjem vas, dakle, ja sužanj u Gospodinu: hodite dostojno poziva kojim ste pozvani, sa svom skromnošću i krotkošću, s postojanošću podnosite jedan drugoga u ljubavi; nastojeći sačuvati jedinstvo Duha, svezom mira. Postoji jedno tijelo i jedan Duh, kao što ste i pozvani k jednoj nadi svoga poziva; jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje, jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, i kroz sve i u svima vama. A svakome od nas dana je milost po mjeri Kristovog dara. Zato govori: “Kad je uzašao na visinu, odveo je sužnje u sužanjstvo i dao darove ljudima.” (A ono “uzašao” što drugo znači nego li to da je najprije sišao u donje krajeve zemlje? Onaj koji je sišao jest onaj isti koji je i uzašao iznad svih nebesa, da bi sve ispunio.) I on je dao jedne za apostole, a jedne za proroke, a jedne za evangelizatore, a jedne za pastire i učitelje za usavršavanje svetih, za djelo službe, za izgradnju tijela Kristova, dok svi ne dospijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do savršenog čovjeka, do mjere uzrasta punine Kristove: da više ne budemo djetinjasti, bacani amo tamo i nošeni unaokolo svakim vjetrom nauka koji ljudskim trikom i lukavstvom čeka u zasjedi da nas zavede. Nego govoreći istinu u ljubavi, u svemu uzrastimo u njega koji je Glava, to jest Krista, od koga je sve tijelo sastavljeno i povezano svakovrsnim zglobom opskrbe prema djelotvornosti po mjeri svakog pojedinog dijela, te ostvaruje rast tijela za izgradnju samoga sebe u ljubavi.
Efežanima 4:1-16 Knjiga O Kristu (KOK)
Zaklinjem vas dakle kao sužanj u Gospodinu: živite dostojno poziva kojim vas je Bog pozvao. Budite ponizni i strpljivi. Podnosite nedostatke drugih s ljubavlju. Nastojte biti jedinstveni u Duhu, povezani mirom. Svi smo mi jedno Tijelo, svi imamo jednoga Duha i svi smo pozvani k jednoj nadi. Samo je jedan Gospodin, jedna je vjera, jedno krštenje. Samo je jedan Bog Otac nad svima nama, koji prebiva u svima nama i djeluje kroz sve nas. A svakomu od nas dana je milost, dar koji nam je Isus dodijelio. Zato u Svetome pismu piše: “Uzlazeći na visinu, poveo je sa sobom zarobljenike, a ljudima je dao dare.” Piše da je “uzišao”. To znači da je najprije sišao dolje, na zemlju. Koji je sišao, isti je onaj koji je uzišao nad sva nebesa, da sve ispuni. Jednima je darovao da budu apostoli; drugima da budu proroci; jednima da budu evanđelisti, drugima pastiri i učitelji; da osposobi svete da mogu služiti i izgrađivati Crkvu, Kristovo tijelo, sve dok ne postignemo takvo jedinstvo vjere i spoznaju Božjega Sina da postanemo zreli u Gospodinu, dok ne uzrastemo do Kristove punine. Tada više nećemo biti poput nejačadi koju valovi bacaju amo-tamo i koju goni svaki vjetar prijevarnih ljudskih učenja, lukavština koje zavode na krivi put. Živjet ćemo istinoljubivo, u ljubavi, te postajati sve sličnijima Kristu, koji je glava Crkve, svojega Tijela. Njegovom skrbi cijelo tijelo savršeno pristaje skupa. Svaki ud obavlja vlastiti posao i pomaže drugim udovima rasti, pa je cijelo Tijelo zdravo te raste i živi u ljubavi.