Ivan 12:20-50

Podijeli

Ivan 12:20-50 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Među onima koji su otišli pokloniti se Bogu na blagdan Pashe bilo je i Grka. Oni su došli k Filipu iz Betsaide u Galileji i molili ga: »Gospodine, željeli bismo vidjeti Isusa.« Filip je otišao i rekao to Andriji, a zatim su Andrija i Filip zajedno otišli k Isusu da mu to kažu. Isus im je odgovorio: »Došlo je vrijeme da Sin Čovječji primi svoju slavu. Govorim vam istinu, ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne ‘umre’, ostaje samo to jedno zrno. Ako pak padne u zemlju i ‘umre’, donosi bogat urod. Tko voli svoj život, izgubit će ga, a tko mrzi svoj život na ovom svijetu, sačuvat će ga i živjeti zauvijek. Ako mi tko želi služiti, mora me slijediti. Gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga. Onima koji mi služe, moj će Otac iskazati čast. Duša mi je potresena. Što da kažem? Zar da kažem: ‘Bože, spasi me od ove patnje?’ Ali upravo sam zbog toga i došao. Oče, proslavi svoje ime!« Tada se začuo glas s neba: »Ja sam već proslavio svoje ime i opet ću ga proslaviti.« A ljudi, koji su ondje stajali, čuli su glas i rekli da je zagrmjelo. Drugi su pak rekli: »Anđeo mu je govorio.« Isus im je rekao: »Ovaj glas nije došao radi mene nego radi vas. Sada je vrijeme za sud ovom svijetu. Sada će vladar ovoga svijeta biti izbačen. Kad ja budem uzdignut sa Zemlje, privući ću sve ljude k sebi.« Ovo je rekao da im pokaže kakvom će smrću umrijeti. Ljudi su mu odgovorili: »Mi smo iz Zakona naučili da će Krist živjeti zauvijek. Kako onda možeš reći da Sin Čovječji mora biti uzdignut? Tko je taj ‘Sin Čovječji’?« Tada im je Isus rekao: »Svjetlo neće još dugo biti među vama. Hodajte, stoga, dok je svjetlo još tu, jer tada vas neće zahvatiti tama. Onaj tko hoda u tami, ne zna kuda ide. Vjerujte u svjetlo dok ga još imate da biste mogli postati sinovi svjetla.« Čim je ovo rekao, otišao je gdje ga neće moći naći. Premda je Isus učinio sve te čudesne znakove pred njima, ipak mu nisu vjerovali. Bilo je to zato da bi se ispunilo ono što je rekao prorok Izaija: »Gospodine, tko je povjerovao našoj poruci i komu se pokazala Božja snaga?« A oni nisu povjerovali jer je Izaija još rekao: »Bog im je zaslijepio oči i otvrdnuo srca, da ne vide očima i ne razumiju srcima, ‘da se ne obrate meni’, kaže Bog, ‘da ih izliječim’.« Izaija je to rekao jer je vidio Isusovu slavu i govorio o njemu. Ipak, mnogi su povjerovali u njega. Čak su i mnogi židovski vođe povjerovali. No zbog farizeja nisu svoju vjeru javno priznavali da ih ne bi izopćili iz sinagoge. Jer, draža im je bila čast koja dolazi od ljudi nego čast koju daje Bog. Isus je povikao: »Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, već u onoga koji me je poslao. Tko mene vidi, vidi onoga koji me poslao. Ja sam došao na svijet kao svjetlo, da nitko tko vjeruje u mene ne ostane u tami. Ako netko čuje moje riječi i ne drži ih se, ja neću biti onaj koji će mu suditi. Jer, nisam došao suditi svijetu, već ga spasiti. Tko mene odbaci i ne prihvati moje riječi, imat će svog suca. Riječi koje sam vam objavio sudit će mu u posljednji dan. Jer, nisam govorio sâm od sebe, već mi je sâm Otac, koji me poslao, zapovjedio što da kažem i što da poučavam. I znam da njegova zapovijed donosi vječni život. Dakle, ono što ja govorim, govorim upravo onako kako je Otac govorio meni.«

Ivan 12:20-50 Biblija kralja Jakova (BKJ)

A među onima koji su došli na svetkovinu iskazati štovanje bilo je i nekih Grka. Oni su tada pristupili k Filipu, koji je bio iz Betsaide galilejske, te ga zamolili govoreći: “Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.” Filip je došao i rekao Andriji, a Andrija i Filip su dalje rekli Isusu. A Isus je odgovorio rekavši im: “Došao je čas da se proslavi Sin čovječji. Uistinu, uistinu, kažem vam, ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo. Ako li umre, donosi obilje ploda. Tko voli svoj život, izgubit će ga; a tko mrzi svoj život na ovom svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako tko meni služi, neka mene slijedi; i gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga. Ako tko meni služi, njega će poštovati moj Otac. Sad mi je duša uznemirena. I što reći? Oče, spasi me od ovoga časa? Ali sam zbog toga došao za ovaj čas. Oče, proslavi ime svoje!” Uto je došao glas s neba govoreći: “Proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti!” Stoga je narod, koji je ondje stajao i to čuo, rekao: “Zagrmjelo je!” Drugi su rekli: “Anđeo mu je progovorio!” Isus je odgovorio i rekao: “Ovaj glas nije došao radi mene, nego radi vas. Sada je sud ovome svijetu! Sada će knez ovoga svijeta biti izbačen! A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.” To je govorio naznačujući kakvom će smrću umrijeti. Narod mu je odgovorio: “Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. A kako ti govoriš da Sin čovječji treba biti podignut? Tko je taj Sin čovječji? ” Isus im je tada rekao: “Još je malo vremena svjetlo s vama. Hodite dok imate svjetlo, da vas tama ne osvoji! Jer tko hoda u tami, ne zna kamo ide. Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da postanete djeca svjetla!” To je Isus izgovorio i otišao te se sakrio od njih. I premda je on pred njima učinio mnoga čudesa, ipak nisu u njega povjerovali, da bi se ispunila riječ proroka Izaije koji je rekao: “Gospodine, tko li je povjerovao našoj poruci i kome li se objavila mišica Gospodnja?” Zbog toga nisu mogli vjerovati, jer je Izaija još rekao: “Zaslijepio im je oči i srce im otvrdnuo, da očima ne vide, i srcem ne razumiju i ne obrate se da ih ozdravim.” To je Izaija izgovorio kad je vidio njegovu slavu i o njemu govorio. Ipak su mnogi i od glavara povjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu ga priznavali da ne budu isključeni iz sinagoge. Jer su hvalu ljudsku ljubili više nego hvalu Božju. Isus je povikao i rekao: “Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me je poslao. I tko vidi mene, vidi onoga koji je mene poslao. Ja sam došao na svijet kao svjetlo da nijedan koji u mene vjeruje ne ostane u tami. I sluša li tko moje riječi, a ne vjeruje, ja ga ne sudim, jer nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. Tko mene odbacuje i ne prima mojih riječi, ima tko ga sudi. Riječ koju sam vam govorio, ona će mu suditi u posljednji dan. Jer ja nisam govorio sâm od sebe, nego mi je Otac, koji me poslao, dao zapovijed što reći i što govoriti. I znam da je zapovijed njegova život vječni. Sve što ja, dakle, govorim, onako govorim kako mi je Otac rekao.”

Ivan 12:20-50 Knjiga O Kristu (KOK)

Neki Grci koji su došli u Jeruzalem na svetkovinu Pashe priđu Filipu, koji je bio iz Betsaide u Galileji, pa mu rekoše: “Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.” Filip je to prenio Andriji, pa su onda skupa otišli kazati Isusu. Isus reče: “Došlo je vrijeme da se otkrije slava Sina Čovječjega. Zaista vam kažem, ne padne li pšenično zrno u tlo i ne umre li, ostaje samo. Umre li, naprotiv, donijet će mnogo roda. Tko voli svoj život, izgubit će ga, a tko prezre život u ovome svijetu, sačuvat će ga za vječni život. Svi koji žele biti mojim učenicima moraju doći i slijediti me jer moje sluge moraju biti ondje gdje sam ja. A budu li me slijedili, moj će ih Otac poštivati. Sad mi je duša duboko potresena. Zar da Oca molim: ‘Oče, spasi me od ovoga što me čeka’? A zbog toga sam i došao! Oče, proslavi svoje ime!” Tada se začuje glas s neba: “Već sam ga proslavio i opet ću ga proslaviti!” Kad je to čulo mnoštvo, neki pomisle da je zagrmjelo, dok su drugi kazali da je Isusu progovorio anđeo. Tada im Isus reče: “Glas je govorio radi vas, a ne radi mene. Sad je vrijeme suda ovome svijetu! Sada će knez ovoga svijeta biti izbačen! A kad ja budem uzdignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi.” To je rekao da istakne kakvom će smrću umrijeti. “Uzdignut?” zaprepastilo se mnoštvo. “Iz Svetoga pisma smo učili da će Krist zauvijek živjeti. Zašto govoriš da Sin Čovječji mora biti uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji o kojemu govoriš?” Isus im odgovori: “Moje će vam svjetlo još samo malo svijetliti. Hodajte u svjetlu dok još možete da vas ne preplavi tama. U mraku čovjek ne vidi kamo ide. Vjerujte u svjetlo, dok ga još imate, da budete djecom svjetla!” Nakon toga Isus ode i skrije se od njih. Pa ipak, unatoč svim čudima koja je pred njima učinio, većina ih ipak nije vjerovala u njega. A upravo je to pretkazao prorok Izaija: “Gospodine, tko je povjerovao našoj poruci? Kome se objavila snaga Gospodnja?” Nisu mogli vjerovati jer je Izaija također rekao: “Bog im je zaslijepio oči i otvrdnuo srca tako da očima ne vide, srcem ne razumiju, niti se meni obraćaju da ih ozdravim.” To je rekao Izaija, koji je vidio njegovu slavu i o njemu govorio. Ipak su i mnogi židovski vođe vjerovali da je Isus Mesija, ali to nisu htjeli priznati zbog straha da će ih farizeji izopćiti iz sinagoge. Ljudska im je slava bila draža od Božja. Isus poviče mnoštvu: “Tko vjeruje u mene, vjeruje u onoga koji me poslao. Jer kad mene gledate, vidite onoga koji me je poslao. Ja, svjetlo, došao sam na svijet da svi koji u mene vjeruju više ne ostanu u tami. Čuje li tko moje riječi, a ne posluša ih, neću mu ja suditi—jer sam došao spasiti svijet, a ne osuditi ga. Tko me prezre i ne primi mojih riječi, imat će svojeg suca. U posljednji će mu dan suditi riječ koju sam vam navješćivao. Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego vam kazujem ono što mi je Otac zapovjedio. Znam da je njegova zapovijed vječni život i kad vam govorim, govorim vam ono što je meni rekao Otac.”