Luka 16:1-13
Luka 16:1-13 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Isus je rekao svojim učenicima: »Bio jednom neki bogataš, a imao je upravitelja kojeg su optužili da mu rasipa imanje. Bogataš je pozvao upravitelja i rekao mu: ‘Što to čujem o tebi? Podnesi račun o svome upravljanju. Ne možeš više biti upravitelj.’ Na to je ovaj rekao u sebi: ‘Što da napravim? Gospodar mi oduzima upraviteljsko mjesto. Nisam dovoljno jak da kopam, a sramim se prositi. Znam što ću: učinit ću tako da će me ljudi, kad više ne budem upravitelj, primati k sebi u kuću.’ I pozvao je k sebi sve gospodareve dužnike, jednog po jednog. Prvome je rekao: ‘Koliko si dužan mom gospodaru?’ Dužnik je odgovorio: ‘Stotinu mjerica maslinovog ulja.’ Upravitelj je rekao: ‘Uzmi svoj račun i brzo napiši pedeset!’ Drugoga je upitao: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ Ovaj je odgovorio: ‘Stotinu mjerica pšenice.’ Upravitelj je rekao: ‘Uzmi svoj račun i napiši osamdeset!’ Kasnije je gospodar pohvalio nepoštenog upravitelja zbog njegove snalažljivosti. Da, ljudi su ovoga svijeta mudriji od duhovnih ljudi u ophođenju prema sebi sličnima. Kažem vam, stecite prijatelje svojim svjetovnim bogatstvom pa ćete, kad ono nestane, biti primljeni u vječni dom. Čovjeku, kojemu se može vjerovati u malome, može se vjerovati i u velikom. A čovjek, koji je nepošten u malome, bit će nepošten i u velikom. Ako vam se nije moglo vjerovati u pogledu svjetovnoga bogatstva, tko će vam povjeriti istinsko bogatstvo? A ako vam se nije moglo vjerovati u pogledu tuđega vlasništva, tko će vam dati vaše? Ni jedan sluga ne može služiti dvojici gospodara; ili će jednoga mrziti, a drugoga voljeti, ili će jednomu biti odan, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«
Luka 16:1-13 Biblija kralja Jakova (BKJ)
A ispripovijedao je i svojim učenicima: “Bio je jedan bogati čovjek koji je imao upravitelja; i taj je bio optužen pred njim da mu rasipa imanje. I pozvao ga je te mu rekao: ʻŠto to čujem o tebi? Daj račun o svom upravljanju, jer ti više ne možeš biti upravitelj!ʼ Tada je upravitelj rekao u sebi: ʻŠto ću učiniti, jer mi moj gospodar oduzima upravu? Kopati ne mogu, prosjačiti se stidim. Odlučio sam što ću učiniti da me prime u svoje kuće kad me maknu iz uprave.ʼ Tako je dozvao svakog pojedinog dužnika svoga gospodara i upitao prvoga: ʻKoliko duguješ mome gospodaru?ʼ A on je odgovorio: ʻStotinu mjera ulja.ʼ I rekao mu je: ʻUzmi svoju zadužnicu, brzo sjedni i napiši pedeset.ʼ Zatim je upitao drugoga: ʻA koliko ti duguješ?ʼ A on je odgovorio: ʻStotinu mjera pšenice.ʼ I on mu je rekao: ʻUzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset!ʼ I pohvalio je gospodar nepravedna upravitelja što je mudro učinio jer su djeca ovoga svijeta mudrija u svom naraštaju od sinova svjetla. A ja vam kažem: steknite sebi prijatelje nepravednim mamonom, da vas, kad osiromašite, prime u vječne nastambe. Tko je vjeran u najmanjem, i u velikom je vjeran; i tko je nepravedan u najmanjem, i u velikom je nepravedan. Ako, dakle, niste bili vjerni u nepravednom mamonu, tko će vam povjeriti istinsko bogatstvo? A ako niste bili vjerni u onomu što je tuđe, tko će vam dati ono što je vaše? Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Jer, ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će jednoga podržavati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu.”
Luka 16:1-13 Knjiga O Kristu (KOK)
Isus ispriča učenicima ovu pripovijest: “Imao neki bogataš upravitelja kojega su optužili da mu rasipa imanje. Bogataš ga pozove i reče mu: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svojem upravljanju jer više ne možeš biti upraviteljem.’ Upravitelj nato pomisli: ‘Što da radim kad me gospodar otpusti? Da kopam? Nisam dovoljno snažan za to. Da prosjačim? Sramio bih se toga. Znam što ću! Kad tako učinim, bit ću dobrodošao u domovima ljudi kad me otpusti.’ Pozove zatim jednoga po jednoga gospodarova dužnika. Prvoga upita: ‘Koliko duguješ mojemu gospodaru?’ ‘Sto bata ulja’, odgovori on. ‘Uzmi brzo zadužnicu pa ispravi na pedeset’, reče upravitelj. I drugoga upita: ‘Koliko duguješ?’ ‘Sto kora pšenice’, odgovori. ‘Uzmi svoju zadužnicu pa ispravi na osamdeset’, reče mu upravitelj. I gospodar se morao diviti dovitljivosti nepoštenoga upravitelja. Ljudi ovoga svijeta snalažljiviji su u postupanju prema sebi sličnima nego narod svjetlosti. Kažem vam: uporabite ovozemaljsko bogatstvo za stjecanje prijatelja pa ćete biti, kad ga ponestane, bit ćete primljeni u vječne stanove. Tko je vjeran u sitnicama, bit će vjeran i u najvećemu, a tko je nepošten u sitnicama, bit će nepošten i u najvećemu. Ako dakle niste vjerni u ovozemaljskom bogatstvu, tko će vam povjeriti istinsko nebesko bogatstvo? Ako niste bili vjerni u postupanju s tuđim, tko će vam dati vaše vlastito? Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga voljeti ili će jednome biti odan, a drugoga prezirati. Ne možete služiti i Bogu i bogatstvu.”