Luka 20:9-26
Luka 20:9-26 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Isus je zatim ispričao narodu sljedeću usporedbu: »Neki je čovjek posadio vinograd, iznajmio ga vinogradarima i otputovao na dulje vrijeme. Kad je došlo vrijeme berbe, poslao je slugu k vinogradarima da mu predaju njegov dio uroda. No vinogradari su pretukli slugu i poslali ga natrag praznih ruku. Čovjek je zatim poslao drugog slugu, ali i njega su pretukli, izrugali ga i poslali natrag praznih ruku. Poslao im je i trećeg slugu, ali i njega su ranili i izbacili. Na to je vlasnik vinograda rekao: ‘Što da učinim? Poslat ću svoga voljenog sina. Možda će njemu iskazati poštovanje.’ No kad su ga vinogradari ugledali, posavjetovali su se i rekli: ‘Ovo je nasljednik. Ubijmo ga, pa će nasljedstvo pripasti nama!’ I tako su ga vinogradari izbacili iz vinograda i ubili. Što će, dakle, vlasnik vinograda učiniti s njima? Doći će i pogubiti ih, a vinograd dodijeliti drugima.« Kad su ljudi to čuli, rekli su: »To se nikada ne smije dogoditi!« A Isus ih je pogledao i rekao: »Što onda znači ono što je pisano: ‘Kamen, koji su odbacili graditelji, postao je temeljni kamen.’ Svatko tko padne na njega, razbit će se, a onaj na koga on padne, bit će smrvljen.« Učitelji Zakona i vodeći svećenici znali su da je ova usporedba namijenjena njima. Htjeli su istoga trena uhititi Isusa, ali su se bojali naroda. Učitelji Zakona i svećenici pratili su Isusa i slali za njim uhode koji su se pretvarali da su iskreni kako bi ga uhvatili u riječi, da bi ga predali vladajućem upravitelju. Stoga, uhode su ga upitali: »Učitelju, znamo da govoriš i poučavaš istinu i da kod tebe nema pristranosti, već da ispravno učiš Božjem putu. Je li ispravno da mi plaćamo porez caru ili nije?« Isus je bio svjestan njihovog lukavstva pa im je rekao: »Pokažite mi srebrnjak! Čija je to slika i čije ime na njemu?« Oni su odgovorili: »Carevo.« A on im je rekao: »Onda dajte caru što je carevo, a Bogu što je Božje.« I nisu ga pred narodom mogli uhvatiti u riječi. Njegov ih je odgovor zadivio pa su zašutjeli.
Luka 20:9-26 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Zatim je narodu počeo govoriti ovu usporedbu: “Neki je čovjek posadio vinograd te ga je iznajmio vinogradarima i otišao u daleku zemlju na duže vrijeme. I u svoje vrijeme poslao je slugu k vinogradarima da mu daju od ploda vinogradskoga. Ali su ga vinogradari istukli i otposlali praznih ruku. I ponovo je poslao drugog slugu, a oni su i njega istukli i osramotili i otposlali praznih ruku. I ponovo je poslao i trećega, a oni su i toga izranili i izbacili. Tada je gospodar vinograda rekao: ʻŠto ću učiniti? Poslat ću svoga ljubljenoga sina. Možda će njega poštovati kad ga vide.ʼ Ali kad su ga vinogradari ugledali, raspravljali su međusobno govoreći: ʻOvo je baštinik! Hajde, ubijmo ga da bi baština bila naša!ʼ Tako su ga izbacili iz vinograda i ubili. Što će, dakle, učiniti s njima gospodar vinograda? Doći će i pogubiti te vinogradare, a vinograd dati drugima.” A kad su to čuli, rekli su: “Bože sačuvaj!” A on ih je pogledao i rekao: “Što onda znači ovo što je zapisano: ʻKamen koji su graditelji odbacili, taj je postao ugaoni zaglavnjak?ʼ Svaki, koji padne na taj kamen, razbit će se, a na koga on padne, smrvit će ga u prah.” A glavari svećenički i pismoznanci nastojali su istog časa dignuti ruke na njega, ali su se bojali naroda, jer su shvatili da je protiv njih izrekao ovu usporedbu. I vrebali su ga i poslali uhode, koji su se pretvarali da su pravednici kako bi ga uhvatili u riječi, da bi ga mogli predati poglavarstvu i vlasti upravitelja. I upitali su ga govoreći: “Učitelju, znamo da ispravno govoriš i poučavaš, i ne priznaješ vanjštinu bilo koga, nego po istini poučavaš putu Božjemu. Je li nam zakonom dopušteno dati porez cezaru ili nije?” A on je opazio njihovo lukavstvo i rekao im: “Zašto me iskušavate? Pokažite mi dinar! Čiji to ima lik i natpis?” Oni su odgovorili rekavši: “Cezarov.” Onda im je rekao: “Dajte dakle cezaru što je cezarovo, a Bogu što je Božje!” A oni ga nisu mogli uhvatiti u riječi pred narodom te su začuđeni njegovim odgovorom ušutjeli.
Luka 20:9-26 Knjiga O Kristu (KOK)
Isus zatim narodu ispriča prispodobu: “Neki čovjek posadi vinograd i iznajmi ga vinogradarima. Zatim otputovao na mnogo godina. Kad dođe vrijeme berbe, pošalje slugu da ubere njegov dio uroda. Ali vinogradari ga pretuku i pošalju natrag praznih ruku. Pošalje im zatim drugog slugu, ali oni i njega pretuku, izgrde i pošalju natrag praznih ruku. Pošalje im i trećega, ali oni ga rane i otjeraju ga. ‘Što da učinim?’ pitao se vlasnik vinograda. ‘Poslat ću im svojega ljubljenog sina. Prema njemu će se valjda odnositi s poštovanjem.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, počnu umovati: ‘Ovaj će naslijediti imanje. Ubijmo ga pa ćemo se domognuti imanja umjesto njega!’ Izbace ga iz vinograda i ubiju. Što mislite da će učiniti vlasnik kad čuje što se dogodilo? Doći će i pobiti te vinogradare, a vinograd dati u najam drugima.” “Ne daj Bože da se takvo što dogodi!” rekoše Isusovi slušatelji. Ali Isus ih dobro promotri i reče: “A što onda znači onaj ulomak iz Svetoga pisma: ‘Kamen koji su graditelji odbacili postane ugaonim kamenom’? Padne li tko na taj kamen, smrskat će se, i padne li kamen na koga, satrt će ga.” Pismoznanci i svećenički poglavari htjeli su ga uhvatiti jer su dobro znali da se ta prispodoba odnosi na njih, ali bojali su se naroda. Vrebajući ga, pošalju mu uhode koji su se izdavali za pravednike da ga uhvate u riječi pa da ga mogu predati upraviteljevoj vlasti. “Učitelju,” kazaše Isusu, “znamo da govoriš istinu i da si nepristran jer ne gledaš tko je tko, nego prema istini poučavaš putu Božjemu. Reci nam je li dopušteno plaćati porez caru ili nije.” Isus prozre njihovo lukavstvo pa reče: “Pokažite mi kovani novac. Čiji su ovo lik i natpis na kovanici?” “Carevi”, odgovore. “Onda dajte caru carevo, ali Bogu valja dati Božje”, reče im. Tako ga nisu uspjeli uhvatiti u riječi pred narodom, već su ušutjeli zadivljeni odgovorom.